Svakako nije normalno da građani o tome nisu u stanju formirati jasno mišljenje ni donijeti ikakav sud za koji bi mirne duše bili uvjereni da je ispravan. Pogotovo jer svatko sada galami sa svoje strane pa je dodatno nemoguće poloviti konce ove priče u kojoj je jedan radnik ostao bez ruke. Više nema ruku. Neće je imati do kraja života. I još moramo biti sretni što je u eksploziji smeća stradao samo on, taj jedan.
Tomašević inače redovito drži press konferencije, nakon već dvije epizode raspada sistema na Jakuševcu, pred mikrofone i kamere stao je već nekoliko puta, ali ih nije znao iskoristiti. Sada ponavlja da će se ispitati odgovornost za eksploziju, da će biti kazni i da se nešto ovakvo ne smije ponoviti premda se, kao što znamo, već ponovilo u manje od mjesec dana. I može se ponoviti opet.
Mora jasno reći u čemu je problem
Unutar sadržaja koje gradonačelnik prenosi novinarima da bi oni to prenijeli javnosti mogu se, nadalje, izdvojiti javni poziv premijeru Andreju Plenkoviću da Vlada pomogne Zagrebu, spominjanje europskog novca koji ide preko Vlade i studije vezane za zbrinjavanje otpada za čije je kompletiranje Zagreb dobio neke pare. Tomašević također daje na znanje da postoji neki problem sa susjednom Zagrebačkom županijom s kojom bi se, navodno, za smeće trebalo dogovoriti trajno rješenje. I tako redom. Ali iz tih rasutih fragmenata i dalje nikome ništa nije jasno jer i ne može biti.
Valjda se od Zagrepčana ne očekuje da doktoriraju na zbrinjavanju otpada da bi onda mogli razumjeti što se točno događa na jakuševečkom deponiju, što se može učiniti da se ovo nepodnošljivo stanje promijeni i kad. Tomašević za to jest kriv čak i ako nije ni za što drugo.
Jer on mora jasno i razgovijetno reći ljudima ne samo zbog čega nastaju ovi akutni ekscesi nego što je točno do sada poduzimao da se Jakuševec osigura od havarije i da se u primjerenom roku zatvori. Koja je momentalno njegova koncepcija trajnog rješenja za otpad u ovom gradu i zašto baš ta? Koji su bili njegovi potezi na tragu tog trajnog rješenja otkako je gradonačelnik, prema kome i kada? Na koje prepreke nailazi? Tko mu eventualno podmeće klipove? I kad će reforma početi?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve nešto nasjeckano i zbrda-zdola
Taj čvrsti komunikacijski paket građani Zagreba od njega očekuju, ali im ga Tomašević ne servira. Od djece se, kad pišu lektiru iz Pere Kvržice, traži da utvrde uzroke i posljedice radnje, da opišu likove i da donesu zaključke. Ali ovaj gradonačelnik, čini se, to nije u stanju izvesti. Nije kadar ispričati priču od početka do kraja, čak ni svoju stranu priče, a kamoli dati uz to i konzistentne odgovore na kritike političkih suparnika.
Zato se ne zna što je Bandićevo, a što njegovo, u čemu su mu eventualno vezane ruke i koji je za smeće plan ”b”, ako zbog nečega propadne plan ”a”. Informacije koje on odašilje sjeckano i zbrda-zdola ne daju se povezati ni u kakvu hijerarhiju i ni u kakav vremenski slijed, jednostavno zbunjuju i unose dodatni nered umjesto reda.
Kaže Tomašević da ”traži odgovore”. Okej. Od koga? Koje odgovore? Što će ako ih ne dobije? I zbog čega točno želi ugovoriti sastanak s Plenkovićem, pod jedan, pod dva, tri i pet? Pa nemamo mi u Zagrebu kristalnu kuglu da nju pitamo sve to što gradonačelnik ne tumači, ne obrazlaže i ne povezuje u značenjske cjeline. Pa neka se onda ne čudi što građani isto traže jasne odgovore i što ih ne može smiriti nalaz da smrdljivi zrak oko Jakuševca nije štetan za zdravlje. Možda nije štetan. Ali ljudsko je pravo da kad sjedneš za ručak – nemaš osjećaj da ti je na tanjuru crkotina i gnoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tomašević je kriv. Ako ni za što drugo, kriv je jer građanima nije objasnio što se točno zbiva s Jakuševcem
Izjavio je toliko nasjeckanih informacija da više nitko ne zna što se na Jakuševcu doista događa
Građani od Tomaševića očekuju čvrsti komunikacijski paket, ali im ga on ne servira. Nije kadar ispričati priču od početka do kraja, čak ni svoju stranu priče, a kamoli dati uz to i konzistentne odgovore na kritike političkih suparnika
Gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević možda je direktno kriv za ovo što se događa na Jakuševcu. Možda je kriv indirektno. Možda je u ove dvije i pol godine učinio sve što je sa svoje pozicije mogao. Možda nije. Možda ništa nije mogao. Možda nije učinio ni pola.
Svakako nije normalno da građani o tome nisu u stanju formirati jasno mišljenje ni donijeti ikakav sud za koji bi mirne duše bili uvjereni da je ispravan. Pogotovo jer svatko sada galami sa svoje strane pa je dodatno nemoguće poloviti konce ove priče u kojoj je jedan radnik ostao bez ruke. Više nema ruku. Neće je imati do kraja života. I još moramo biti sretni što je u eksploziji smeća stradao samo on, taj jedan.
Tomašević inače redovito drži press konferencije, nakon već dvije epizode raspada sistema na Jakuševcu, pred mikrofone i kamere stao je već nekoliko puta, ali ih nije znao iskoristiti. Sada ponavlja da će se ispitati odgovornost za eksploziju, da će biti kazni i da se nešto ovakvo ne smije ponoviti premda se, kao što znamo, već ponovilo u manje od mjesec dana. I može se ponoviti opet.
Mora jasno reći u čemu je problem
Unutar sadržaja koje gradonačelnik prenosi novinarima da bi oni to prenijeli javnosti mogu se, nadalje, izdvojiti javni poziv premijeru Andreju Plenkoviću da Vlada pomogne Zagrebu, spominjanje europskog novca koji ide preko Vlade i studije vezane za zbrinjavanje otpada za čije je kompletiranje Zagreb dobio neke pare. Tomašević također daje na znanje da postoji neki problem sa susjednom Zagrebačkom županijom s kojom bi se, navodno, za smeće trebalo dogovoriti trajno rješenje. I tako redom. Ali iz tih rasutih fragmenata i dalje nikome ništa nije jasno jer i ne može biti.
Valjda se od Zagrepčana ne očekuje da doktoriraju na zbrinjavanju otpada da bi onda mogli razumjeti što se točno događa na jakuševečkom deponiju, što se može učiniti da se ovo nepodnošljivo stanje promijeni i kad. Tomašević za to jest kriv čak i ako nije ni za što drugo.
Jer on mora jasno i razgovijetno reći ljudima ne samo zbog čega nastaju ovi akutni ekscesi nego što je točno do sada poduzimao da se Jakuševec osigura od havarije i da se u primjerenom roku zatvori. Koja je momentalno njegova koncepcija trajnog rješenja za otpad u ovom gradu i zašto baš ta? Koji su bili njegovi potezi na tragu tog trajnog rješenja otkako je gradonačelnik, prema kome i kada? Na koje prepreke nailazi? Tko mu eventualno podmeće klipove? I kad će reforma početi?
Sve nešto nasjeckano i zbrda-zdola
Taj čvrsti komunikacijski paket građani Zagreba od njega očekuju, ali im ga Tomašević ne servira. Od djece se, kad pišu lektiru iz Pere Kvržice, traži da utvrde uzroke i posljedice radnje, da opišu likove i da donesu zaključke. Ali ovaj gradonačelnik, čini se, to nije u stanju izvesti. Nije kadar ispričati priču od početka do kraja, čak ni svoju stranu priče, a kamoli dati uz to i konzistentne odgovore na kritike političkih suparnika.
Zato se ne zna što je Bandićevo, a što njegovo, u čemu su mu eventualno vezane ruke i koji je za smeće plan ”b”, ako zbog nečega propadne plan ”a”. Informacije koje on odašilje sjeckano i zbrda-zdola ne daju se povezati ni u kakvu hijerarhiju i ni u kakav vremenski slijed, jednostavno zbunjuju i unose dodatni nered umjesto reda.
Kaže Tomašević da ”traži odgovore”. Okej. Od koga? Koje odgovore? Što će ako ih ne dobije? I zbog čega točno želi ugovoriti sastanak s Plenkovićem, pod jedan, pod dva, tri i pet? Pa nemamo mi u Zagrebu kristalnu kuglu da nju pitamo sve to što gradonačelnik ne tumači, ne obrazlaže i ne povezuje u značenjske cjeline. Pa neka se onda ne čudi što građani isto traže jasne odgovore i što ih ne može smiriti nalaz da smrdljivi zrak oko Jakuševca nije štetan za zdravlje. Možda nije štetan. Ali ljudsko je pravo da kad sjedneš za ručak – nemaš osjećaj da ti je na tanjuru crkotina i gnoj.