Predsjednik Vlade i HDZ-a ovoga puta šuti kao sitna riba. Inače nikad ne uzmiče. Kad god ga napadnu iz opozicije, medija ili kad se o njega očeše predsjednik Milanović, Plenković uvijek grune za tili čas da bi uzvratio paljbu, proglasio kritičare beznačajnim jadnicima i podučio novinare kako se radi njihov posao. Ovo s Turudićem očito ga je totalno izbacilo iz cipela. Dum.
I dok se cijeli bogovetni dan iščekuje da premijer istupi pred kamerama, telefoni rade kao blesavi. Savjetnicima je propala nedjelja, ukipili su se pred gazdom i znoje se ispod ruke. Šeks ima raznih originalnih ideja, ali sve su klimave. Jer što da se sada kaže javnosti? Kako da se izađe iz ove bruke?
Zato je Plenković pred topove poslao Turudića, a on je sebi uzeo vremena da vidi što će. No njegov kandidat za glavnog državnog odvjetnika ponovno je od sebe i sudačke funkcije napravio karikaturu. U njegovim intervjuima Hini i Novoj TV glavni su tonovi da su telefonske poruke između njega i Josipe Rimac objavljene iz mržnje i još da se time nedopustivo zadrlo u njegovu intimu. ”To je moja privatna stvar”, roni suze Turud. Dakako da ni jedno ni drugo nema veze s mozgom.
Laže kad zine
Nema baš nikakve jer se, pod broj jedan, još jednom razotkrilo da Plenkovićev kandidat za šefa DORH-a oko škakljivih stvari naprosto laže kad zine.
Lagao je oko sastanaka s Mamićem čiji je proces završio pravomoćnom presudom na osam godina zatvora, od koje je Mamić pobjegao u BiH. Lagao je oko roka od preko 200 dana u kojem je slučaj njegovog rođaka ležao u ladicama na sudu gdje je on predsjednik suda. I, evo, lagao je i oko državne tajnice Josipe Rimac. Lagao je u Saboru “iznad koga je samo Bog”. Odnose s Josipom Rimac prikazivao je površnima i nikakvima. Samo je jednom u životu došla k njemu na sud i on tvrdi da ju je otpravio za pet minuta: ”Razgovor završen”. I onda iscuri sve ovo.
Više stotina poruka, gomila sastanaka kroz četiri godine uključujući i razdoblje kad je ona bila pod tajnim mjerama. Zove ona njega, ali zove i on nju. Ona ulazi na sud kao u svoj stan. Jedno drugome obraćaju se s “radosti” i s “lipa”. U jednom razgovoru on se nudi da dođe po nju. Kad mu javi da je bolesna, pita je što da joj donese. Šalju jedno drugome puse. Čak mu i ona jednom prilikom kaže da se s njom ne bi smio družiti. On kaže: “Smijem”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jalovo pozivanje na ugroženu privatnost
Tako kao Radost i Lipa razgovaramo sa svojim muževima i ženama, braćom i kumovima. Površnim poznanicima ne šaljemo pusice i ne pozivamo ih k sebi u kancelariju, pogotovo ako je to kancelarija moćnog predsjednika suda. Glavni državni odvjetnik ne smije lagati. Turudić misli da smije. Vidjet ćemo što misli Plenković koji je do jučer mislio da u eksplicitnim signalima oko Turudića nema baš ništa sporno i nije ga bilo briga čija odijela nosi.
Drugo, budući glavni državni odvjetnik (ili ipak ne?), dužnosnik kojeg bira Vlada, jalovo se poziva na ugroženu privatnost. Njegova je privatnost njegova dnevna soba, njegova obitelj i kad stoji pod tušem, ali pravo na zaštitu privatnosti na visokim pravosudnim pozicijama ne uključuje tajne privatne kontakte s osobama iz politike i kriminalnog miljea. Pogotovo ne ovakve koje čitamo iz transkripata. Pogotovo ne četiri godine uzastopce. Tako da ni s tim nije pomogao Plenkoviću da izađe iz gabule sa što manje otvorenih prijeloma.
A “zloćudna mržnja” i “histerija” koje su navodno prokuljale protiv njega, ah, pa Turudić se počeo braniti isto kao njegovi optuženici u sudskim procesima koji uvijek jauču da im se pakuje zato što ih netko ne podnosi pa im želi podmetnuti nešto čega nema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kod njega zbilja ima svega
A kod Turuda zbilja ima svega. Nema čega nema. Ima toliko toga da takav čovjek ne smije biti glavni državni odvjetnik, a ima rezona da se vidi može li čak ostati i sudac. I to je sve. Čist posao. Možda u Hrvatskoj nije tako čist, ali baš zato ovom pravosuđu nitko ništa i ne vjeruje, što pak nije fer jer velika većina struke nije od Turudićeve fele.
Inače je Turudić pristao. Ima lijepu liniju. Zna se izražavati. Iz transkripata se vidi da je srdačan i duhovit. Bolesnoj Josipi Rimac odnio bi i naranče kad je boli grlo. Dakako, prije nego što je protiv nje podignuta optužnica za korupciju. Poslije više ne bi. I nitko o njemu nikad ne bi rekao ni jedne riječi – kao ni o stotinama drugih sudaca koji samozatajno rade i sude – da njegovo imenovanje na glavnu tužiteljsku funkciju u državi nije bilo već gotova stvar. Zato je netko iz USKOK-a ili iz policije – s razlogom jako zabrinut – pregrizao strah i dao novinarima transkripte o Radosti i Lipoj. Takvi se zovu zviždačima.
Restriktivni lex AP prekasno se počeo gurati da ovo spriječi. Loš tajming za novi zakon. I dobar trenutak da se barem spriječi još veća društvena šteta od ove koja je nastala samim time što je Plenkovićeva većina zaključila da DORH treba predati osobi poput Turudića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Turudić je opet od sebe i sudačke funkcije napravio karikaturu. Iznova se razotkrilo da oko škakljivih stvari naprosto laže kad zine
Turudić se počeo braniti isto kao njegovi optuženici u sudskim procesima koji uvijek jauču da im se pakuje zato što ih netko ne podnosi
Budući glavni državni odvjetnik (ili ipak ne?), dužnosnik kojeg bira Vlada, jalovo se poziva na ugroženu privatnost. Njegova je privatnost njegova dnevna soba, njegova obitelj i kad stoji pod tušem, ali pravo na zaštitu privatnosti na visokim pravosudnim pozicijama ne uključuje tajne privatne kontakte s osobama iz politike i kriminalnog miljea
Predsjednik Vlade i HDZ-a ovoga puta šuti kao sitna riba. Inače nikad ne uzmiče. Kad god ga napadnu iz opozicije, medija ili kad se o njega očeše predsjednik Milanović, Plenković uvijek grune za tili čas da bi uzvratio paljbu, proglasio kritičare beznačajnim jadnicima i podučio novinare kako se radi njihov posao. Ovo s Turudićem očito ga je totalno izbacilo iz cipela. Dum.
I dok se cijeli bogovetni dan iščekuje da premijer istupi pred kamerama, telefoni rade kao blesavi. Savjetnicima je propala nedjelja, ukipili su se pred gazdom i znoje se ispod ruke. Šeks ima raznih originalnih ideja, ali sve su klimave. Jer što da se sada kaže javnosti? Kako da se izađe iz ove bruke?
Zato je Plenković pred topove poslao Turudića, a on je sebi uzeo vremena da vidi što će. No njegov kandidat za glavnog državnog odvjetnika ponovno je od sebe i sudačke funkcije napravio karikaturu. U njegovim intervjuima Hini i Novoj TV glavni su tonovi da su telefonske poruke između njega i Josipe Rimac objavljene iz mržnje i još da se time nedopustivo zadrlo u njegovu intimu. ”To je moja privatna stvar”, roni suze Turud. Dakako da ni jedno ni drugo nema veze s mozgom.
Laže kad zine
Nema baš nikakve jer se, pod broj jedan, još jednom razotkrilo da Plenkovićev kandidat za šefa DORH-a oko škakljivih stvari naprosto laže kad zine.
Lagao je oko sastanaka s Mamićem čiji je proces završio pravomoćnom presudom na osam godina zatvora, od koje je Mamić pobjegao u BiH. Lagao je oko roka od preko 200 dana u kojem je slučaj njegovog rođaka ležao u ladicama na sudu gdje je on predsjednik suda. I, evo, lagao je i oko državne tajnice Josipe Rimac. Lagao je u Saboru “iznad koga je samo Bog”. Odnose s Josipom Rimac prikazivao je površnima i nikakvima. Samo je jednom u životu došla k njemu na sud i on tvrdi da ju je otpravio za pet minuta: ”Razgovor završen”. I onda iscuri sve ovo.
Više stotina poruka, gomila sastanaka kroz četiri godine uključujući i razdoblje kad je ona bila pod tajnim mjerama. Zove ona njega, ali zove i on nju. Ona ulazi na sud kao u svoj stan. Jedno drugome obraćaju se s “radosti” i s “lipa”. U jednom razgovoru on se nudi da dođe po nju. Kad mu javi da je bolesna, pita je što da joj donese. Šalju jedno drugome puse. Čak mu i ona jednom prilikom kaže da se s njom ne bi smio družiti. On kaže: “Smijem”.
Jalovo pozivanje na ugroženu privatnost
Tako kao Radost i Lipa razgovaramo sa svojim muževima i ženama, braćom i kumovima. Površnim poznanicima ne šaljemo pusice i ne pozivamo ih k sebi u kancelariju, pogotovo ako je to kancelarija moćnog predsjednika suda. Glavni državni odvjetnik ne smije lagati. Turudić misli da smije. Vidjet ćemo što misli Plenković koji je do jučer mislio da u eksplicitnim signalima oko Turudića nema baš ništa sporno i nije ga bilo briga čija odijela nosi.
Drugo, budući glavni državni odvjetnik (ili ipak ne?), dužnosnik kojeg bira Vlada, jalovo se poziva na ugroženu privatnost. Njegova je privatnost njegova dnevna soba, njegova obitelj i kad stoji pod tušem, ali pravo na zaštitu privatnosti na visokim pravosudnim pozicijama ne uključuje tajne privatne kontakte s osobama iz politike i kriminalnog miljea. Pogotovo ne ovakve koje čitamo iz transkripata. Pogotovo ne četiri godine uzastopce. Tako da ni s tim nije pomogao Plenkoviću da izađe iz gabule sa što manje otvorenih prijeloma.
A “zloćudna mržnja” i “histerija” koje su navodno prokuljale protiv njega, ah, pa Turudić se počeo braniti isto kao njegovi optuženici u sudskim procesima koji uvijek jauču da im se pakuje zato što ih netko ne podnosi pa im želi podmetnuti nešto čega nema.
Kod njega zbilja ima svega
A kod Turuda zbilja ima svega. Nema čega nema. Ima toliko toga da takav čovjek ne smije biti glavni državni odvjetnik, a ima rezona da se vidi može li čak ostati i sudac. I to je sve. Čist posao. Možda u Hrvatskoj nije tako čist, ali baš zato ovom pravosuđu nitko ništa i ne vjeruje, što pak nije fer jer velika većina struke nije od Turudićeve fele.
Inače je Turudić pristao. Ima lijepu liniju. Zna se izražavati. Iz transkripata se vidi da je srdačan i duhovit. Bolesnoj Josipi Rimac odnio bi i naranče kad je boli grlo. Dakako, prije nego što je protiv nje podignuta optužnica za korupciju. Poslije više ne bi. I nitko o njemu nikad ne bi rekao ni jedne riječi – kao ni o stotinama drugih sudaca koji samozatajno rade i sude – da njegovo imenovanje na glavnu tužiteljsku funkciju u državi nije bilo već gotova stvar. Zato je netko iz USKOK-a ili iz policije – s razlogom jako zabrinut – pregrizao strah i dao novinarima transkripte o Radosti i Lipoj. Takvi se zovu zviždačima.
Restriktivni lex AP prekasno se počeo gurati da ovo spriječi. Loš tajming za novi zakon. I dobar trenutak da se barem spriječi još veća društvena šteta od ove koja je nastala samim time što je Plenkovićeva većina zaključila da DORH treba predati osobi poput Turudića.