Gospodin Vanđelić kazao je, naime, da se osam od petnaest članova vodstva Republike izjasnilo protiv koalicije s HDZ-om. Vanđelić je očito smatrao kako je riječ o dovoljno čvrstom dokazu da Republika neće surađivati s Hrvatskom demokratskom zajednicom.
Sedmero od petnaestero bi s Plenkovićem
Međutim, zapravo je otkrio da sedmero od petnaestero članova vodstva nove stranke nije odbilo mogućnost koalicije s HDZ-om. Što očito znači kako je dovoljno da se samo jedan od čelnika nove stranke predomisli, i da Vanđelićeva stranka postane potencijalni HDZ-ov koalicijski partner.
I u znatno manje koruptivnim političkim kulturama od hrvatske, nije osobito teško nagovoriti jednu osobu da promijeni svoj stav o pitanjima poput koaliranja. U Hrvatskoj je to, kao što znamo, čista rutina, pa je zato prije nekog vremena izmišljen ne baš zvučni, ali precizni termin žetončići.
Još jedan resurs za HDZ-ove žetončiće?
Sasvim je vjerojatno, sudeći po raspoloženju u njenom vodstvu, da će Vanđelićeva stranka, uđe li u Sabor, postati još jedan od resursa za HDZ-ove žetončiće, kao što su to već godinama razne druge marginalne stranke i političari koji u određenim trenucima održavaju HDZ na vlasti, od ljevičara poput nesretnog Sauche, koji sada u zatvoru razmišlja zašto je prije par godina spasio HDZ-ovu parlamentarnu većinu, preko raznih filoustaša kojima je politička karijera važnija od profašističkih uvjerenja, do centrista iz ostatka ostataka HSLS-a, svojedobno jedne od najvažnijih hrvatskih političkih stranaka koja se, međutim, davno trebala ukinuti jer ovakva kakva je sada duboko kontaminira svoju dosta značajnu povijesnu ulogu u presudnim događajima za demokratizaciju Hrvatske, prvo 1989., a zatim 2000. godine.
Samo jedan u nizu poslovnih projekata
Objektivno govoreći, Republika, osim što ima izvrsno, lako prepoznatljivo ime, podesno za sve moguće igre riječi, nema ni jedan razlog postojanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Riječ je o još jednom od čitavog niza poslovno-političkih projekata koji u Hrvatskoj redovito završavaju neuspjehom.
Poslovnim ljudima koji osnivaju stranke birači apriori, gotovo instinktivno ništa ne vjeruju jer naslućuju da se iza njihova političkog aktiviranja zapravo skriva težnja ka zaštiti ili promoviranju osobnih financijskih interesa, što je uglavnom točno, i to ne samo u Hrvatskoj.
Prostor u centru odavno je zauzet
Drugo, biznismeni koji se aktiviraju u politici prilično često nemaju nikakve jasne i autentične političko vrijednosne stavove, što birači također prepoznaju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gospodin Vanđelić tako za svoju stranku kaže da je centristička, što ne znači baš ništa. Pola hrvatske radikalnije desnice tvrdi da je Plenković liberalni centrist, a sam HDZ sebe već desetljećima definira kao središnju hrvatsku stranku. O raznim malim strankama koje žele biti centrističke da i ne govorimo.
Razvidno je kako je prostor u nespecifično definiranom centru već davno zauzet.
Biznismeni obećavaju nerealne stvari
Treće, poslovni ljudi u politici daju mnogo nerealnija obećanja, nego kad drže PowerPoint prezentacije na sastancima uprava raznih korporacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Damir Vanđelić, dakle, obećava rast neto plaća za 50 posto, što zvuči kao izjava Borisa Mikšića, američkog biznismena koji se jednom davno kandidirao za hrvatskog predsjednika, da će hrvatski BDP rasti dvadeset posto godišnje.
Krajnje je neobično kako ozbiljni ljudi, u kasnim srednjim godinama, misle da će bilo tko povjerovati neozbiljnim najavama naglog rasta plaća ili BDP-a i kako se takvim obećanjima bilo koga može privući da glasa za njih.
Biografije članova upućuju na neuspjeh
No, u politici hubris ne baš rijetko nadjačava racionalnost, osobito kod poslovnih ljudi koji odluče ući u politiku. Što je, primjerice, trebalo danas zaboravljenom Timu Oreškoviću da se sramoti na dužnosti premijera, premda nije imao ni minimalan politički legitimitet da uđe u Banske dvore?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naposljetku, i dosadašnje političke biografije pojedinih članova vodstva Republike upućuju na skoro neizbježan neuspjeh nove stranke na biralištima.
Damir Vanđelić nije antipatičan čovjek. Dapače, njegovi javni istupi o poslijepotresnoj obnovi, kao i o nekim drugim važnim temama, znali su biti kompetentni i zanimljivi. No, Republika je samo još jedna potpuno nepotrebna politička stranka. Osim, možda, kao žetončić.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vanđelić je, u svom prvom istupu kao predsjednik Republike, zapravo priznao da mu je pola stranke spremno koalirati s HDZ-om
Republika, osim što ima izvrsno, lako prepoznatljivo ime, nema ni jedan razlog postojanja
Damir Vanđelić nije antipatičan čovjek. Dapače, njegovi javni istupi o poslijepotresnoj obnovi, kao i o nekim drugim važnim temama, znali su biti kompetentni i zanimljivi. No, Republika je samo još jedna potpuno nepotrebna politička stranka. Osim, možda, kao žetončić
Damir Vanđelić, predsjednik nove stranke Republika iznimno je zanimljivo i indikativno (premda vjerojatno nespretno i nenamjerno) odgovorio na pitanje o mogućoj koaliciji Republike s Hrvatskom demokratskom zajednicom.
Gospodin Vanđelić kazao je, naime, da se osam od petnaest članova vodstva Republike izjasnilo protiv koalicije s HDZ-om. Vanđelić je očito smatrao kako je riječ o dovoljno čvrstom dokazu da Republika neće surađivati s Hrvatskom demokratskom zajednicom.
Sedmero od petnaestero bi s Plenkovićem
Međutim, zapravo je otkrio da sedmero od petnaestero članova vodstva nove stranke nije odbilo mogućnost koalicije s HDZ-om. Što očito znači kako je dovoljno da se samo jedan od čelnika nove stranke predomisli, i da Vanđelićeva stranka postane potencijalni HDZ-ov koalicijski partner.
I u znatno manje koruptivnim političkim kulturama od hrvatske, nije osobito teško nagovoriti jednu osobu da promijeni svoj stav o pitanjima poput koaliranja. U Hrvatskoj je to, kao što znamo, čista rutina, pa je zato prije nekog vremena izmišljen ne baš zvučni, ali precizni termin žetončići.
Još jedan resurs za HDZ-ove žetončiće?
Sasvim je vjerojatno, sudeći po raspoloženju u njenom vodstvu, da će Vanđelićeva stranka, uđe li u Sabor, postati još jedan od resursa za HDZ-ove žetončiće, kao što su to već godinama razne druge marginalne stranke i političari koji u određenim trenucima održavaju HDZ na vlasti, od ljevičara poput nesretnog Sauche, koji sada u zatvoru razmišlja zašto je prije par godina spasio HDZ-ovu parlamentarnu većinu, preko raznih filoustaša kojima je politička karijera važnija od profašističkih uvjerenja, do centrista iz ostatka ostataka HSLS-a, svojedobno jedne od najvažnijih hrvatskih političkih stranaka koja se, međutim, davno trebala ukinuti jer ovakva kakva je sada duboko kontaminira svoju dosta značajnu povijesnu ulogu u presudnim događajima za demokratizaciju Hrvatske, prvo 1989., a zatim 2000. godine.
Samo jedan u nizu poslovnih projekata
Objektivno govoreći, Republika, osim što ima izvrsno, lako prepoznatljivo ime, podesno za sve moguće igre riječi, nema ni jedan razlog postojanja.
Riječ je o još jednom od čitavog niza poslovno-političkih projekata koji u Hrvatskoj redovito završavaju neuspjehom.
Poslovnim ljudima koji osnivaju stranke birači apriori, gotovo instinktivno ništa ne vjeruju jer naslućuju da se iza njihova političkog aktiviranja zapravo skriva težnja ka zaštiti ili promoviranju osobnih financijskih interesa, što je uglavnom točno, i to ne samo u Hrvatskoj.
Prostor u centru odavno je zauzet
Drugo, biznismeni koji se aktiviraju u politici prilično često nemaju nikakve jasne i autentične političko vrijednosne stavove, što birači također prepoznaju.
Gospodin Vanđelić tako za svoju stranku kaže da je centristička, što ne znači baš ništa. Pola hrvatske radikalnije desnice tvrdi da je Plenković liberalni centrist, a sam HDZ sebe već desetljećima definira kao središnju hrvatsku stranku. O raznim malim strankama koje žele biti centrističke da i ne govorimo.
Razvidno je kako je prostor u nespecifično definiranom centru već davno zauzet.
Biznismeni obećavaju nerealne stvari
Treće, poslovni ljudi u politici daju mnogo nerealnija obećanja, nego kad drže PowerPoint prezentacije na sastancima uprava raznih korporacija.
Damir Vanđelić, dakle, obećava rast neto plaća za 50 posto, što zvuči kao izjava Borisa Mikšića, američkog biznismena koji se jednom davno kandidirao za hrvatskog predsjednika, da će hrvatski BDP rasti dvadeset posto godišnje.
Krajnje je neobično kako ozbiljni ljudi, u kasnim srednjim godinama, misle da će bilo tko povjerovati neozbiljnim najavama naglog rasta plaća ili BDP-a i kako se takvim obećanjima bilo koga može privući da glasa za njih.
Biografije članova upućuju na neuspjeh
No, u politici hubris ne baš rijetko nadjačava racionalnost, osobito kod poslovnih ljudi koji odluče ući u politiku. Što je, primjerice, trebalo danas zaboravljenom Timu Oreškoviću da se sramoti na dužnosti premijera, premda nije imao ni minimalan politički legitimitet da uđe u Banske dvore?
Naposljetku, i dosadašnje političke biografije pojedinih članova vodstva Republike upućuju na skoro neizbježan neuspjeh nove stranke na biralištima.
Damir Vanđelić nije antipatičan čovjek. Dapače, njegovi javni istupi o poslijepotresnoj obnovi, kao i o nekim drugim važnim temama, znali su biti kompetentni i zanimljivi. No, Republika je samo još jedna potpuno nepotrebna politička stranka. Osim, možda, kao žetončić.