Jučerašnji ponovni napad na most Čonhar, koji spaja poluotok Krim s Hersonskom oblasti, još je jedan dokaz da su britanske krstareće rakete „Storm Shadow“ trn u peti ruskim agresorskim snagama. Ne postoji točka na okupiranom dijelu ukrajinskog teritorija koja nije u dosegu, niti objekt koji može izdržati udar „Olujne sjene“, projektila koji lansiraju ukrajinski taktički bombarderi Suhoj Su-24.
Zapovjedna mjesta, skladišta streljiva, podzemni tankovi s gorivom, mostovi, instalacije na željezničkim prugama, radionice za popravak vojne tehnike i skladišta vojne opreme nalaze se na popisu „odrađenih“ ciljeva.
Zanimljivost je da cijelu zbrku u dubokoj pozadini Vojske Ruske Federacije radi samo jedna eskadrila taktičkih bombardera Su-24 još iz vremena Sovjetskog Saveza. Prema procjenama, ukrajinske zračne snage nemaju više od dvanaest operativnih taktičkih bombardera, promjenjive geometrije krila, Su-24, NATO kodnog naziva Fencer ili u prijevodu „mačevalac“.
Rusi muku muče sa ‘Storm Shadowima’
Rusko ratno zrakoplovstvo učinilo je brojne napore kako bi eliminiralo ovu prijetnju. Protuzračna obrana pokazala se neučinkovitom u presretanju krstarećih projektila „Storm Shadow“. Očito je da primjena suvremenih materijala i sam oblik projektila značajno smanjuju radarsku odraznu površinu.
U kombinaciji s ekstremno niskim letom, rano otkrivanje i uništavanje projektila radarski vođenim PZO sredstvima znatno je otežano, gotovo nemoguće. Postoji vizualna potvrda obaranja samo jedne krstareće rakete ovog tipa. Još je jedan primjerak, gotovo nedirnut, dopao u ruske ruke, ali vjerojatno zbog otkaza motora. To je sve što je postigla ruska PZO nakon dva i pol mjeseca upotrebe krstarećih projektila iz Velike Britanije.
Zbog toga su Rusi pokušali uništiti malu flotu ukrajinskih zrakoplova Su-24. „Mačevalac“ je gotovo idealne platforme za lansiranje projektila. Podvjesne točke za naoružanje imaju dovoljnu nosivost za projektil mase od 1300 kilograma. Pored pilota, posadu aviona čini i operator naoružanja. To omogućava primjenu improviziranog rješenja integracija zapadne i istočne tehnologije. Suhoj Su-24 ima, u varijanti brišućeg leta, taktički radijus od preko 600 kilometara. Uz to, na ekstremno malim visinama može krstariti brzinom većom od zvuka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruski angažman lovačkih snaga
Kako bi spriječili djelovanje ukrajinske jurišne avijacije, rusko ratno zrakoplovstvo od listopada 2022., pored zemaljske protuzračne obrane, angažiralo je i svoje lovačke snage. U zoni patroliranja uz liniju fronta šalju lovačke avione MiG-31 i Su-35 naoružane raketama zrak-zrak velikog dometa R-37. Efikasni domet raketa R-37 deklariran je na daljinu od 398 kilometara. U dosadašnjim borbenim djelovanjima ostvaren je najdalji pogodak na odstojanju od 177 kilometara.
Iako to predstavlja svojevrstan rekord u daljini obaranja cilja u zraku, Rusi nisu uspjeli zaustaviti djelovanje ukrajinskog zrakoplovstva. Od 13. svibnja 2023., kad je ukrajinska PZO u jednom danu oborila četiri ruske letjelice, duboko unutar zračnog prostora pod ruskim nadzorom, borbene patrole ruskih lovačkih aviona MiG-31 i Su-35 pomaknute su dalje od linije fronta. Uz to, veliki operativni radijus krstarećih projektila Storm Shadow od 550 kilometara omogućava ukrajinskim pilotima lansiranje izvan dosega ruske protuzračne obrane.
Napad na Starokostiantiniv
Rusi su nekoliko puta pokušali uništiti ukrajinske zrakoplove Su-24 na zemlji. Posljednji masovni napad na zrakoplovnu bazu Starokostiantiniv dogodio se 27. srpnja. Napad je izvršen s kombinacijom 36 krstarećih i 4 balistička projektila. Zrakoplovna baza, smještena na istočnim rubovima istoimenog grada, sjedište je 7. taktičke zrakoplovne brigade “Petro Franko“ ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. U vrijeme Hladnog rata, ova lokacija bila je matična baza za sovjetski avijacijski puk također naoružan zrakoplovima Su-24.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Baza raspolaže s najmanje 24 otvorena i 32 potpuno zatvorena armirano-betonska skloništa za zrakoplove Su-24. Dakle, pod uvjetom da se u skloništu nalazi avion, za uništenje jednog zrakoplova potrebno je ostvariti izravan precizan pogodak na svako pojedinačno armirano-betonsko sklonište. Rezultati napada nisu poznati. Međutim, indikativno je da su Ukrajinci nastavili s lansiranjem raketa Storm Shadow.
Prethodni ruski napad, krstarećim projektilima i dronovima kamikazama, na istoimenu bazu dogodio se 29. svibnja ove godine. Ukrajinci su javili oštećenje pet zrakoplova na zemlji što treba uzeti s rezervom. Nakon napada nastavili su normalne operacije lansiranja krstarećih projektila.
Protunapad na Berdjansk
Ruski službeni izvještaj od 23. lipnja naveo je uništenje skladišta krstarećih raketa Storm Shadow na aerodromu Starokostiantiniv. Međutim, nekoliko dana kasnije Ukrajinci su izveli masovni udar po aerodromu Berdjansk, u južnom dijelu Zaporoške oblasti. Na aerodromu je bazirana najmanje jedna eskadrila jurišnih helikoptera Ka-52 Alligator. Napad je izvršen s 12 projektila i 6 aviona Su-24. Ruska PZO uspjela je oboriti jedan ukrajinski projektil. Nema detaljne potvrde o razaranjima na zemlji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uništeno je spremište goriva i skladište streljiva. Međutim, kao posljedica napada došlo je do povlačenja ruskih jurišnih helikoptera Kamov Ka-52 s okupiranih dijelova Ukrajine. To je velika pomoć ukrajinskim oklopno-mehaniziranim snagama koje izvode ofenzivna djelovanja u Zaporožju. Ruski jurišni helikopteri Ka-52, izuzetno opasno oružje za protuoklopnu borbu, koristili su aerodrom Berdjansk, na Azovskom moru, kao isturenu bazu za djelovanje po napadnim kolonama Združenih snaga Ukrajine u Zaporožju.
S te lokacije Aligatori su mogli na poziv, u roku od 30 do 40 minuta, djelovati po bilo kojoj točci Zaporoškog fronta. Dislociranjem na zrakoplovne baze unutar teritorija Ruske Federacije, vrijeme reagiranja ruskih helikoptera povećano je na oko 90 minuta. U dinamičkim uvjetima ratovanja, duže vrijeme reakcije smanjuje vjerojatnost pronalaženja pokretnog cilja. Produžava se vrijeme zadržavanja u rajonu djelovanja te povećava rizik od djelovanja zemaljske PZO.
Sistemska greška kod Aligatora
U konačnici veća udaljenost od rajona djelovanja automatski dovodi do manjeg broja borbenih izlaza u jednom danu. U takvim okolnostima, borbeni helikopteri moraju koristiti dodatne rezervoare za gorivo čime se povećava ukupna poletna masa letjelice. Borbena djelovanja u Ukrajini otkrila su i jednu sistemsku grešku koja se povremeno javlja kod Aligatora, a to su snažne vibracije kod velikog opterećenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posljedično, ukupna poletna masa mora se smanjiti na račun ubojnih sredstava. Iako su ruske helikopterske baze u dometu krsteći projektila Storm Shadow, politika zapadnih saveznika, tako i Velike Britanije, ne odobrava upotrebu svog naoružanja na teritoriju Ruske Federacije. Zbog tog ograničenja, Aligatori su na zemlji sigurni dok su izvan međunarodno priznatih granica Ukrajine.
Najslabija karika upotrebe krstarećih projektila
Pored Velike Britanije, francuski predsjednik Emmanuel Macron odobrio je isporuku francuske verzije krstareće rakete oznake SCALP-EG. Razlika je što francuska verzija rakete ima raznovrsnije bojeve glave. Francuska raspolaže s oko 500 projektila što s britanskih preko 800 komada, predstavlja dobru zalihu za opskrbu Ukrajinaca. Postoje izgledi da bi se i Savezna Republika Njemačka mogla pridružiti klubu opskrbljivača Ukrajine dalekometnim krstarećim raketama.
Njemački političari Roderich Kiesewetter, iz oporbene Kršćansko-demokratske unije, i Markus Faber, iz liberalnog FDP-a koji je u vladinoj koaliciji, pozvali su njemačku Vladu da Ukrajini, bez odgađanja, pošalje dalekometne Taurus krstareće rakete. Taurus KEPD 350 krstareća raketa napravljena je u njemačkoj-švedskoj kooperaciji. Vrlo je slična francusko-britanskoj krstarećoj raketi, Storm Shadow. Zbog primjene novije tehnologije, Taurus KEPD 350 ima neke poboljšane značajke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najslabija karika u cijelom lancu upotrebe suvremenih zapadnih krstarećih projektila, koji se lansiraju iz zraka, predstavlja lansirna platforma. Za sada je potvrđena integracija jedino sa zrakoplovima Su-24. Malih broj operativnih Su-24 neminovno je ograničavajući faktor. Gubici, borbeni ili neborbeni, na ukrajinskoj strani su neminovni. Također, tehnički resurs je kraći nakon svakog borbenog leta. Mogućnost povećanja flote Su-24 predstavlja nemoguću misiju. Izvan Ruske Federacije, ovaj tip aviona nalazi se u operativnoj upotrebu ratnog zrakoplovstva Bjelorusije, Alžira, Irana, Sirije i Sudana. Stanje zrakoplova kod ostalih bivših korisnika je neupotrebljivo.
Ukrajina planira uvesti avione F-16
Iz tih razloga, uvođenje u borbenu upotrebu aviona F-16 „Fighting Falcon“, kao lansirne platforme za suvremeno zapadno naoružanje predstavlja strateški interes Ukrajine. Avioni F-16 MLU, koje bi u Ukrajinu mogle poslati Nizozemska, Danska i Norveška, ili već imaju sposobnost lansiranja pametnih zapadnih bombi i raketa ili je njihova integracija jednostavan tehnički zadatak.
Zrakoplovna baza Starokostiantiniv, koja je udaljena 500 do 700 kilometara od linije fronta, predstavlja relativno sigurno utočište od napada ruske taktičke avijacije. Učinkovitost ukrajinske obrane od udara ruskih krstarećih i taktičkih balističkih projektila ima stalnu uzlaznu putanju. Pored ove baze, u zapadnom dijelu Ukrajine nalaze se deseci aerodroma koji bi mogli ugostiti operacije F-16, pod uvjetima da se izvrši pravilno uređenje aerodromskih manevarskih površina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U konačnici, sve se odvija u tom pravcu. Preobuka ukrajinskih pilota na F-16 počinje za nekoliko dana u Rumunjskoj i Danskoj. Krajem proljeća iduće godine mogu se očekivati avioni F-16 kao lansirna platforma suvremenih zapadnih krstarećih projektila.
Vojni komentator: Rusi nemaju odgovor na moćno britansko oružje, a iz Njemačke vjerojatno stiže još ozbiljnija prijetnja
Njemačka bi se mogla pridružiti klubu opskrbljivača Ukrajine dalekometnim krstarećim raketama
U kombinaciji s ekstremno niskim letom, rano otkrivanje i uništavanje Storm Shadowa radarski vođenim PZO sredstvima znatno je otežano, gotovo nemoguće. Postoji vizualna potvrda obaranja samo jedne krstareće rakete ovog tipa. To je sve što je ruska PZO postigla nakon dva i pol mjeseca upotrebe krstarećih projektila iz Velike Britanije
Jučerašnji ponovni napad na most Čonhar, koji spaja poluotok Krim s Hersonskom oblasti, još je jedan dokaz da su britanske krstareće rakete „Storm Shadow“ trn u peti ruskim agresorskim snagama. Ne postoji točka na okupiranom dijelu ukrajinskog teritorija koja nije u dosegu, niti objekt koji može izdržati udar „Olujne sjene“, projektila koji lansiraju ukrajinski taktički bombarderi Suhoj Su-24.
Zapovjedna mjesta, skladišta streljiva, podzemni tankovi s gorivom, mostovi, instalacije na željezničkim prugama, radionice za popravak vojne tehnike i skladišta vojne opreme nalaze se na popisu „odrađenih“ ciljeva.
Zanimljivost je da cijelu zbrku u dubokoj pozadini Vojske Ruske Federacije radi samo jedna eskadrila taktičkih bombardera Su-24 još iz vremena Sovjetskog Saveza. Prema procjenama, ukrajinske zračne snage nemaju više od dvanaest operativnih taktičkih bombardera, promjenjive geometrije krila, Su-24, NATO kodnog naziva Fencer ili u prijevodu „mačevalac“.
Rusi muku muče sa ‘Storm Shadowima’
Rusko ratno zrakoplovstvo učinilo je brojne napore kako bi eliminiralo ovu prijetnju. Protuzračna obrana pokazala se neučinkovitom u presretanju krstarećih projektila „Storm Shadow“. Očito je da primjena suvremenih materijala i sam oblik projektila značajno smanjuju radarsku odraznu površinu.
U kombinaciji s ekstremno niskim letom, rano otkrivanje i uništavanje projektila radarski vođenim PZO sredstvima znatno je otežano, gotovo nemoguće. Postoji vizualna potvrda obaranja samo jedne krstareće rakete ovog tipa. Još je jedan primjerak, gotovo nedirnut, dopao u ruske ruke, ali vjerojatno zbog otkaza motora. To je sve što je postigla ruska PZO nakon dva i pol mjeseca upotrebe krstarećih projektila iz Velike Britanije.
Zbog toga su Rusi pokušali uništiti malu flotu ukrajinskih zrakoplova Su-24. „Mačevalac“ je gotovo idealne platforme za lansiranje projektila. Podvjesne točke za naoružanje imaju dovoljnu nosivost za projektil mase od 1300 kilograma. Pored pilota, posadu aviona čini i operator naoružanja. To omogućava primjenu improviziranog rješenja integracija zapadne i istočne tehnologije. Suhoj Su-24 ima, u varijanti brišućeg leta, taktički radijus od preko 600 kilometara. Uz to, na ekstremno malim visinama može krstariti brzinom većom od zvuka.
Ruski angažman lovačkih snaga
Kako bi spriječili djelovanje ukrajinske jurišne avijacije, rusko ratno zrakoplovstvo od listopada 2022., pored zemaljske protuzračne obrane, angažiralo je i svoje lovačke snage. U zoni patroliranja uz liniju fronta šalju lovačke avione MiG-31 i Su-35 naoružane raketama zrak-zrak velikog dometa R-37. Efikasni domet raketa R-37 deklariran je na daljinu od 398 kilometara. U dosadašnjim borbenim djelovanjima ostvaren je najdalji pogodak na odstojanju od 177 kilometara.
Iako to predstavlja svojevrstan rekord u daljini obaranja cilja u zraku, Rusi nisu uspjeli zaustaviti djelovanje ukrajinskog zrakoplovstva. Od 13. svibnja 2023., kad je ukrajinska PZO u jednom danu oborila četiri ruske letjelice, duboko unutar zračnog prostora pod ruskim nadzorom, borbene patrole ruskih lovačkih aviona MiG-31 i Su-35 pomaknute su dalje od linije fronta. Uz to, veliki operativni radijus krstarećih projektila Storm Shadow od 550 kilometara omogućava ukrajinskim pilotima lansiranje izvan dosega ruske protuzračne obrane.
Napad na Starokostiantiniv
Rusi su nekoliko puta pokušali uništiti ukrajinske zrakoplove Su-24 na zemlji. Posljednji masovni napad na zrakoplovnu bazu Starokostiantiniv dogodio se 27. srpnja. Napad je izvršen s kombinacijom 36 krstarećih i 4 balistička projektila. Zrakoplovna baza, smještena na istočnim rubovima istoimenog grada, sjedište je 7. taktičke zrakoplovne brigade “Petro Franko“ ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. U vrijeme Hladnog rata, ova lokacija bila je matična baza za sovjetski avijacijski puk također naoružan zrakoplovima Su-24.
Baza raspolaže s najmanje 24 otvorena i 32 potpuno zatvorena armirano-betonska skloništa za zrakoplove Su-24. Dakle, pod uvjetom da se u skloništu nalazi avion, za uništenje jednog zrakoplova potrebno je ostvariti izravan precizan pogodak na svako pojedinačno armirano-betonsko sklonište. Rezultati napada nisu poznati. Međutim, indikativno je da su Ukrajinci nastavili s lansiranjem raketa Storm Shadow.
Prethodni ruski napad, krstarećim projektilima i dronovima kamikazama, na istoimenu bazu dogodio se 29. svibnja ove godine. Ukrajinci su javili oštećenje pet zrakoplova na zemlji što treba uzeti s rezervom. Nakon napada nastavili su normalne operacije lansiranja krstarećih projektila.
Protunapad na Berdjansk
Ruski službeni izvještaj od 23. lipnja naveo je uništenje skladišta krstarećih raketa Storm Shadow na aerodromu Starokostiantiniv. Međutim, nekoliko dana kasnije Ukrajinci su izveli masovni udar po aerodromu Berdjansk, u južnom dijelu Zaporoške oblasti. Na aerodromu je bazirana najmanje jedna eskadrila jurišnih helikoptera Ka-52 Alligator. Napad je izvršen s 12 projektila i 6 aviona Su-24. Ruska PZO uspjela je oboriti jedan ukrajinski projektil. Nema detaljne potvrde o razaranjima na zemlji.
Uništeno je spremište goriva i skladište streljiva. Međutim, kao posljedica napada došlo je do povlačenja ruskih jurišnih helikoptera Kamov Ka-52 s okupiranih dijelova Ukrajine. To je velika pomoć ukrajinskim oklopno-mehaniziranim snagama koje izvode ofenzivna djelovanja u Zaporožju. Ruski jurišni helikopteri Ka-52, izuzetno opasno oružje za protuoklopnu borbu, koristili su aerodrom Berdjansk, na Azovskom moru, kao isturenu bazu za djelovanje po napadnim kolonama Združenih snaga Ukrajine u Zaporožju.
S te lokacije Aligatori su mogli na poziv, u roku od 30 do 40 minuta, djelovati po bilo kojoj točci Zaporoškog fronta. Dislociranjem na zrakoplovne baze unutar teritorija Ruske Federacije, vrijeme reagiranja ruskih helikoptera povećano je na oko 90 minuta. U dinamičkim uvjetima ratovanja, duže vrijeme reakcije smanjuje vjerojatnost pronalaženja pokretnog cilja. Produžava se vrijeme zadržavanja u rajonu djelovanja te povećava rizik od djelovanja zemaljske PZO.
Sistemska greška kod Aligatora
U konačnici veća udaljenost od rajona djelovanja automatski dovodi do manjeg broja borbenih izlaza u jednom danu. U takvim okolnostima, borbeni helikopteri moraju koristiti dodatne rezervoare za gorivo čime se povećava ukupna poletna masa letjelice. Borbena djelovanja u Ukrajini otkrila su i jednu sistemsku grešku koja se povremeno javlja kod Aligatora, a to su snažne vibracije kod velikog opterećenja.
Posljedično, ukupna poletna masa mora se smanjiti na račun ubojnih sredstava. Iako su ruske helikopterske baze u dometu krsteći projektila Storm Shadow, politika zapadnih saveznika, tako i Velike Britanije, ne odobrava upotrebu svog naoružanja na teritoriju Ruske Federacije. Zbog tog ograničenja, Aligatori su na zemlji sigurni dok su izvan međunarodno priznatih granica Ukrajine.
Najslabija karika upotrebe krstarećih projektila
Pored Velike Britanije, francuski predsjednik Emmanuel Macron odobrio je isporuku francuske verzije krstareće rakete oznake SCALP-EG. Razlika je što francuska verzija rakete ima raznovrsnije bojeve glave. Francuska raspolaže s oko 500 projektila što s britanskih preko 800 komada, predstavlja dobru zalihu za opskrbu Ukrajinaca. Postoje izgledi da bi se i Savezna Republika Njemačka mogla pridružiti klubu opskrbljivača Ukrajine dalekometnim krstarećim raketama.
Njemački političari Roderich Kiesewetter, iz oporbene Kršćansko-demokratske unije, i Markus Faber, iz liberalnog FDP-a koji je u vladinoj koaliciji, pozvali su njemačku Vladu da Ukrajini, bez odgađanja, pošalje dalekometne Taurus krstareće rakete. Taurus KEPD 350 krstareća raketa napravljena je u njemačkoj-švedskoj kooperaciji. Vrlo je slična francusko-britanskoj krstarećoj raketi, Storm Shadow. Zbog primjene novije tehnologije, Taurus KEPD 350 ima neke poboljšane značajke.
Najslabija karika u cijelom lancu upotrebe suvremenih zapadnih krstarećih projektila, koji se lansiraju iz zraka, predstavlja lansirna platforma. Za sada je potvrđena integracija jedino sa zrakoplovima Su-24. Malih broj operativnih Su-24 neminovno je ograničavajući faktor. Gubici, borbeni ili neborbeni, na ukrajinskoj strani su neminovni. Također, tehnički resurs je kraći nakon svakog borbenog leta. Mogućnost povećanja flote Su-24 predstavlja nemoguću misiju. Izvan Ruske Federacije, ovaj tip aviona nalazi se u operativnoj upotrebu ratnog zrakoplovstva Bjelorusije, Alžira, Irana, Sirije i Sudana. Stanje zrakoplova kod ostalih bivših korisnika je neupotrebljivo.
Ukrajina planira uvesti avione F-16
Iz tih razloga, uvođenje u borbenu upotrebu aviona F-16 „Fighting Falcon“, kao lansirne platforme za suvremeno zapadno naoružanje predstavlja strateški interes Ukrajine. Avioni F-16 MLU, koje bi u Ukrajinu mogle poslati Nizozemska, Danska i Norveška, ili već imaju sposobnost lansiranja pametnih zapadnih bombi i raketa ili je njihova integracija jednostavan tehnički zadatak.
Zrakoplovna baza Starokostiantiniv, koja je udaljena 500 do 700 kilometara od linije fronta, predstavlja relativno sigurno utočište od napada ruske taktičke avijacije. Učinkovitost ukrajinske obrane od udara ruskih krstarećih i taktičkih balističkih projektila ima stalnu uzlaznu putanju. Pored ove baze, u zapadnom dijelu Ukrajine nalaze se deseci aerodroma koji bi mogli ugostiti operacije F-16, pod uvjetima da se izvrši pravilno uređenje aerodromskih manevarskih površina.
U konačnici, sve se odvija u tom pravcu. Preobuka ukrajinskih pilota na F-16 počinje za nekoliko dana u Rumunjskoj i Danskoj. Krajem proljeća iduće godine mogu se očekivati avioni F-16 kao lansirna platforma suvremenih zapadnih krstarećih projektila.