Dana 16. prosinca izveden je sedmi po redu ruski masovni udar po elektrodistributivnom sustavu Ukrajine. Pola zemlje privremeno je ostavio bez struje. S brodova Crnomorske flote, flotile Kaspijskog jezera te sa strategijskih bombardera lansirane su ukupno 72 krstareće rakete. Ukrajinska protuzračna obrana uspješno je presrela i oborila njih 60.
Glavna meta bio je Kijev. Gradska vojna uprava Kijeva izvijestila je da su ukrajinske snage uništile 37 od 40 projektila koji su napadali glavni grad. Ukrajinci i dalje drže vrlo visok postotak obaranja ruskih projektila. U prosjeku, između 70 i 75 posto krstarećih projektila, koji ulijeću u zračni prostor Ukrajine, biva uništeno prije udara na cilj. To je veliki postotak uspješnosti presretanja.
Zbog toga Rusi stalno prilagođavaju i unapređuju svoju taktiku. Koriste nekoliko metoda. Prva je zasićenje ukrajinske protuzračne obrane. Na jedan cilj vrši se koncentrirani napad s većim brojem raketa, iz više pravaca. Na taj način ukrajinska PZO „razvlači“ se na nekoliko smjerova iz kojih dolaze rakete. U završnom dijelu putanja raketa fokusira se na jedan cilj, odnosno rajon, kao što je Kijev. U tom slučaju, zbog velikog broja ciljeva u jedinici vremena, dolazi do zasićenja ukrajinskih PZO sustava.
Kako Rusi iscrpljuju ukrajinsku protuzračnu obranu
To je moguće jer najnovija generacija krstarećih raketa, u letu prema cilju, može mijenjati programiranu putanju do osamdeset puta. Drugi način je upotreba krstarećih projektila različitih profila leta. Osnovni nositelji udara su najsuvremenije krstareće rakete Kh-101 i Kalibr. Ovi projektili za svoj pogon koriste mlazne motore. Prilaze cilju uglavnom u niskom letu, krstarećim brzinama do 900 kilometara na sat.
Oba tipa projektila vrlo su precizna, ali i skupa. Kao supstituciju, rusko ratno zrakoplovstvo ispaljuje hladnoratovske protubrodske projektile Kh-22. Najčešće je lansiraju bombarderi Tupoljev T-22M s visine oko 12 kilometara. U početnoj fazi leta ubrzava do 3700 kilometara na sat i iskače na visinu od oko 22 kilometra. Protuzračnu obranu probija obrušavanjem prema cilju. U strmovitom letu, k objektu napada, postiže brzine do 5700 kilometara na sat.
Iako su Rusi deklarirali preciznost pogađanja cilja od 80 posto, a za modernizirane rakete do 97 posto, praksa u Ukrajini pokazuje znatno odstupanje od deklariranih vrijednosti. Gotovo redovito promašuju pravi cilj koji se napada. I konačno, tu je masovno lansiranje jeftinih iranskih dronova-kamikaza kojim Rusi nastoje iscrpiti zalihe protuzrakoplovnih raketa zemlja-zrak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koji su ciljevi strategijskog bombardiranja
Dva dana prije sedmog masovnog udara krstarećim projektilima, na Kijev je lansiran roj 13 jeftinih iranskih dronova-kamikaza Shahid 131/ 136. Svi su oboreni. Ukrajinska PZO razvila je svoju taktiku borbe protiv dronova. Sve se masovnije koristi zemaljska protuzrakoplovna artiljerija, umjesto skupih protuzrakoplovnih raketa.
Koji su krajnji učinci ruske strategijske ofenzive protiv kritične civilne infrastrukture Ukrajine? Osim teroriziranja milijuna građana Ukrajine i dodatne eskalacije sukoba, neki značajni politički i vojni učinci nisu vidljivi. Još od vremena talijanskog generala Giulia Douheta, koji je početkom prošlog stoljeća prvi zagovarao masovne zračne napade, pa sve do danas, vode se polemike o učinkovitosti strategijskog bombardiranja.
Zračne strategijske ofenzive imaju generalno tri cilja. Potkopavanje ekonomske moći protivnika, uništenje vojne industrije i ubijanje volje za nastavak rata civilnog dijela populacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina je daleko od pomisli na predaju
Ukrajinsko gospodarstvo već je odavno u komi. Međutim, uz obilnu financijsku i humanitarnu pomoć sa Zapada, ukrajinska država uspijeva zadovoljavati osnovne potrebe stanovništva. Ratna proizvodnja uspjela se disperzirati na mnogo lokacija diljem zemlje. Paralelno, u suradnji sa stranim partnerima, pokreće se i nova proizvodnja izvan zemlje.
Ipak, većina potreba za naoružanjem i streljivom dolazi sa Zapada, izvan dometa ruskih krstarećih projektila. I konačno, ne naziru se pukotine u odlučnosti stanovnika Ukrajine za obranu zemlje. Nedostatak struje, grijanja i vode, kao i prostački vicevi koje na tu temu priča predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, samo stvaraju suprotan efekt.
U razgovoru s ukrajinskim kolegama nitko ne negira da je život u Ukrajini postao vrlo težak. Međutim, to je još uvijek kilometrima daleko čak i od pomisli za predaju. Svijest stanovništva Ukrajine o potrebi za konačnim obračunom s ruskim osvajačkim namjerama – ne jenjava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svi zlikovci imaju zajednički problem
Kad su suočeni s izazovom preživljavanja, mogućnosti ljudske prilagodbe su beskonačne. U Ukrajini su popularni električni bicikli. Njihov akumulator je idealan za punjenje pametnih telefona, opskrbljivanje rutera strujom, osobnih računala i LED rasvjete. Sve bolnice i ambulante već su opremljene agregatima. U zgradama i privatnim kućama agregati se pale radi osiguravanja cirkulacije vode u sustavima za grijanje. Peći na drva rade se od starih automobilskih felgi i bačvi.
Čak se i elektromotori na 12 volti prilagođavaju za punjenje vodokotlića. Kritični su visoki katovi zgrada zbog tlaka vode i nesigurnosti upotrebe lifta. Tu je na djelu ljudska solidarnost. Po zgradama se samoorganiziraju timovi koji dežuraju i po potrebi pomažu starijim susjedima u dopremi vode na visoke katove. Opskrbljivanje hranom i osnovnim kućnom potrepštinama i dalje funkcionira.
Sarajevo također nije imalo struje, vode i grijanja. Međutim, situacija je bila znatno gora pa su izdržali. Hrane je bilo ograničeno, na rubu gladi. Sarajlije su stalno su bili izloženi snajperskoj vatri i čestom granatiranju s okolnih brda. I pored svega, u krajnje normalnim uvjetima, djeca su išla u školu, radile su bolnice, kovači su kovali, vulkanizeri krpali gume, glumci glumili, a pisci pisali. Svi zlikovci imaju zajednički problem. Podcjenjuju ljudsku potrebu za slobodom i sposobnost za preživljavanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusija ubrzala proizvodnju krstarećih projektila
Očito ruska strategijska ofenziva ne postiže niti jedan od glavnih ciljeva. Protuzračna obrana Ukrajine svakim danom postaje efikasnija. Društvo se, uz pomoć izvana, polako prilagođava na život uz restrikcije struje, vode i grijanja. Iako su ruski napadi angažirali znatan dio ukrajinskih PZO snaga i sredstava za obranu kritične infrastrukture, a samim time smanjili njihovo prisustvo na liniji fronta, to je samo usputni učinak koji nije vrijedan ogromnog utroška snaga i sredstava.
Računajući samo utrošene krstareće projektile, u sedam masovnih napada preko milijarde dolara lansirano je na Ukrajinu. I pored „rastrošnosti“ Moskve, apsolutno nema niti jednog indikatora koji ukazuje na mogućnost ruske pobjede u ratu zbog masovnih zračnih udara po kritičnoj infrastrukturi!
Na drugoj pak strani, Vojska Ruske Federacije troši strategijske resurse na taktičke ciljeve. Ruska vojna industrija ubrzala je proizvodnju krstarećih projektila. Od početka rata, prema NYT, proizvedeno je 240 Kh-101 i 120 krstarećih raketa Kalibr. Sadašnja proizvodnja iznosi oko 40 raketa na mjesec. To znači da u jednom masovnom napadu Rusi potroše otprilike dvomjesečnu proizvodnju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ruske rezerve Iskandera došle na kritični minimum
Da bi održavali postignuti učinak razaranja elektromreže, nužno je ponavljati napade svaka dva tjedna. Dakle, lokalna industrija s četiri mjeseca proizvodnje može nadoknaditi jednomjesečni utrošak krstarećih projektila. U tijelima projektila Kh-101 i Kalibr bile su instalirane francuske i njemačke elektroničke komponente. Utroškom zaliha zapadnih komponenti, znatno će opasti kvaliteta novoproizvedenih raketa.
Još je kritičnije stanje s taktičkim balističkim projektilima Iskander, NATO oznake SS-26 Stone. Za razliku od krstarećih raketa, koje ukrajinska PZO na deset lansiranih uništi najmanje sedam, presretanje rakete Iskander mnogo je zahtjevnije. Na početku rata uspješnost presretanja Iskandera kretala se tek oko deset posto. Iako je Iskander idealan za posao koji danas obavljaju krstareće rakete Kh-101 i Kalibr, Rusi su znatno reducirali upotrebu balističkih taktičkih projektila.
Procjenjuje se da su ruske rezerve ovih raketa došle na kritični minimum. Ruska vojna industrija može mjesečno proizvesti svega šest raketa tipa Iskander. Međutim, ključna elektronička komponenta za inercijalnu navigaciju ovog projektila uvozila se iz Sjedinjenih Država. Bez američkih žiroskopa preciznost Iskandera više neće biti na razini 3-5 metara odstupanja od cilja. Zbog toga Rusi nastoje ubrzati isporuku iranskih taktičkih balističkih raketa Fateh-110, u prijevodu s perzijskog “Osvajač”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SAD dala prešutnu suglasnost Ukrajini
Svaka nova eskalacija od strane Ruske Federacije inducira odgovarajuću obrambenu reakciju Ukrajine, uz suglasnost Sjedinjenih Država. Ukrajinski udar na baze ruske strategijske avijacije Engles i Djagilevo, duboko unutar teritorija Ruske Federacije, donio je drugu dimenziju rata. Sjedinjene Države, koje su se protivile napadima na ciljeve izvan granica Ukrajine, samo su komentirale kako nisu isporučile sredstva za izvršenje napada.
Praktički, dali su prešutnu suglasnost za ove vrste operacija. Britanski ministar obrane Ben Wallace izjavio je „Velika Britanija je otvorena za opskrbu Ukrajine oružjem većeg dometa ako Ruska Federacija nastavi s napadima na civilnu infrastrukturu“.
U suradnji s Poljacima, priprema se integracija francusko-engleskog krstarećeg projektila Storm Shadow na taktički bombarder Suhoj Su-24 Ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. Storm Shadow ima domet do 500 kilometara. Posljednji napad na zapovjedništvo Wagner grupe u Melitopolju, izvan dometa projektila koje ispaljuje HIMARS, otkrio je činjenicu da su Ukrajinci, opet uz pomoć saveznika, uspjeli obnoviti proizvodnju višecjevnih bacača raketa Viljha ili u prijevodu Joha.
Rusija će morati izdvajati dodatna sredstva za obranu
Viljha je razvijena na osnovi sovjetskog modela BM-30 Smerč. Rakete kalibra od 300 milimetara lansiraju se na daljinu od 70, odnosno 130 kilometara. Na krajnjem dometu greška udara iznosi od deset do trideset metara, ovisno o daljini cilja koji se gađa. Joha nije precizna kao HIMARS, ali masa bojeve glave od 130 do 250 kilograma, ovisno o tipu, osigurava veći razarajući učinak.
Sa saveznicima, Ukrajinci već odavno rade na razvoju i proizvodnji bespilotnih letjelica velikog dometa. Neke su već u upotrebi. Mnogi ruski gradovi suočeni su s nestankom GPS signala. Naime, u strahu od napada ukrajinskih dronova, sve se češće vrši ometanje satelitskog signala za navigaciju.
Na rusku žalost, navigacijska tehnologija koju Ukrajinci dobivaju od Zapada, ne bazira se samo na satelitskoj navigaciji. Pored političkog poniženja kojem je izložena vrhuška iz Kremlja, Vojska Ruske Federacije morat će izdvajati znatna dodatna sredstva za obranu svog teritorija.
‘Specijalna operacija’ polako metastazira na ruski teritorij
Ruska ustrajnost u napadima na civilnu infrastrukturu dovela je do nove eskalacije sukoba. Posljedično, „specijalna vojna operacija “ u Ukrajini, suprotno očekivanjima i željama iz Moskve, polako je metastazirala na teritorij Ruske Federacije. Ukrajinski odgovori na rusku agresiju od pograničnih protuudara polako se šire na dubinu ruskog teritorija.
Problem je, kao sa svim metastazama, da su u početku vrlo male, nekontrolirane i nepredvidljive. Napadač uvijek ima prednost jer bira vrijeme i mjesto udara.
Vojni komentator: Putinova 'specijalna vojna operacija' metastazirala je na neočekivani teritorij. Udari su nepredvidljivi
Ruska ustrajnost u napadima na civilnu infrastrukturu dovela je do nove eskalacije sukoba
Problem je, kao sa svim metastazama, da su u početku vrlo male, nekontrolirane i nepredvidljive. Napadač uvijek ima prednost jer bira vrijeme i mjesto udara
Dana 16. prosinca izveden je sedmi po redu ruski masovni udar po elektrodistributivnom sustavu Ukrajine. Pola zemlje privremeno je ostavio bez struje. S brodova Crnomorske flote, flotile Kaspijskog jezera te sa strategijskih bombardera lansirane su ukupno 72 krstareće rakete. Ukrajinska protuzračna obrana uspješno je presrela i oborila njih 60.
Glavna meta bio je Kijev. Gradska vojna uprava Kijeva izvijestila je da su ukrajinske snage uništile 37 od 40 projektila koji su napadali glavni grad. Ukrajinci i dalje drže vrlo visok postotak obaranja ruskih projektila. U prosjeku, između 70 i 75 posto krstarećih projektila, koji ulijeću u zračni prostor Ukrajine, biva uništeno prije udara na cilj. To je veliki postotak uspješnosti presretanja.
Zbog toga Rusi stalno prilagođavaju i unapređuju svoju taktiku. Koriste nekoliko metoda. Prva je zasićenje ukrajinske protuzračne obrane. Na jedan cilj vrši se koncentrirani napad s većim brojem raketa, iz više pravaca. Na taj način ukrajinska PZO „razvlači“ se na nekoliko smjerova iz kojih dolaze rakete. U završnom dijelu putanja raketa fokusira se na jedan cilj, odnosno rajon, kao što je Kijev. U tom slučaju, zbog velikog broja ciljeva u jedinici vremena, dolazi do zasićenja ukrajinskih PZO sustava.
Kako Rusi iscrpljuju ukrajinsku protuzračnu obranu
To je moguće jer najnovija generacija krstarećih raketa, u letu prema cilju, može mijenjati programiranu putanju do osamdeset puta. Drugi način je upotreba krstarećih projektila različitih profila leta. Osnovni nositelji udara su najsuvremenije krstareće rakete Kh-101 i Kalibr. Ovi projektili za svoj pogon koriste mlazne motore. Prilaze cilju uglavnom u niskom letu, krstarećim brzinama do 900 kilometara na sat.
Oba tipa projektila vrlo su precizna, ali i skupa. Kao supstituciju, rusko ratno zrakoplovstvo ispaljuje hladnoratovske protubrodske projektile Kh-22. Najčešće je lansiraju bombarderi Tupoljev T-22M s visine oko 12 kilometara. U početnoj fazi leta ubrzava do 3700 kilometara na sat i iskače na visinu od oko 22 kilometra. Protuzračnu obranu probija obrušavanjem prema cilju. U strmovitom letu, k objektu napada, postiže brzine do 5700 kilometara na sat.
Iako su Rusi deklarirali preciznost pogađanja cilja od 80 posto, a za modernizirane rakete do 97 posto, praksa u Ukrajini pokazuje znatno odstupanje od deklariranih vrijednosti. Gotovo redovito promašuju pravi cilj koji se napada. I konačno, tu je masovno lansiranje jeftinih iranskih dronova-kamikaza kojim Rusi nastoje iscrpiti zalihe protuzrakoplovnih raketa zemlja-zrak.
Koji su ciljevi strategijskog bombardiranja
Dva dana prije sedmog masovnog udara krstarećim projektilima, na Kijev je lansiran roj 13 jeftinih iranskih dronova-kamikaza Shahid 131/ 136. Svi su oboreni. Ukrajinska PZO razvila je svoju taktiku borbe protiv dronova. Sve se masovnije koristi zemaljska protuzrakoplovna artiljerija, umjesto skupih protuzrakoplovnih raketa.
Koji su krajnji učinci ruske strategijske ofenzive protiv kritične civilne infrastrukture Ukrajine? Osim teroriziranja milijuna građana Ukrajine i dodatne eskalacije sukoba, neki značajni politički i vojni učinci nisu vidljivi. Još od vremena talijanskog generala Giulia Douheta, koji je početkom prošlog stoljeća prvi zagovarao masovne zračne napade, pa sve do danas, vode se polemike o učinkovitosti strategijskog bombardiranja.
Zračne strategijske ofenzive imaju generalno tri cilja. Potkopavanje ekonomske moći protivnika, uništenje vojne industrije i ubijanje volje za nastavak rata civilnog dijela populacije.
Ukrajina je daleko od pomisli na predaju
Ukrajinsko gospodarstvo već je odavno u komi. Međutim, uz obilnu financijsku i humanitarnu pomoć sa Zapada, ukrajinska država uspijeva zadovoljavati osnovne potrebe stanovništva. Ratna proizvodnja uspjela se disperzirati na mnogo lokacija diljem zemlje. Paralelno, u suradnji sa stranim partnerima, pokreće se i nova proizvodnja izvan zemlje.
Ipak, većina potreba za naoružanjem i streljivom dolazi sa Zapada, izvan dometa ruskih krstarećih projektila. I konačno, ne naziru se pukotine u odlučnosti stanovnika Ukrajine za obranu zemlje. Nedostatak struje, grijanja i vode, kao i prostački vicevi koje na tu temu priča predsjednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, samo stvaraju suprotan efekt.
U razgovoru s ukrajinskim kolegama nitko ne negira da je život u Ukrajini postao vrlo težak. Međutim, to je još uvijek kilometrima daleko čak i od pomisli za predaju. Svijest stanovništva Ukrajine o potrebi za konačnim obračunom s ruskim osvajačkim namjerama – ne jenjava.
Svi zlikovci imaju zajednički problem
Kad su suočeni s izazovom preživljavanja, mogućnosti ljudske prilagodbe su beskonačne. U Ukrajini su popularni električni bicikli. Njihov akumulator je idealan za punjenje pametnih telefona, opskrbljivanje rutera strujom, osobnih računala i LED rasvjete. Sve bolnice i ambulante već su opremljene agregatima. U zgradama i privatnim kućama agregati se pale radi osiguravanja cirkulacije vode u sustavima za grijanje. Peći na drva rade se od starih automobilskih felgi i bačvi.
Čak se i elektromotori na 12 volti prilagođavaju za punjenje vodokotlića. Kritični su visoki katovi zgrada zbog tlaka vode i nesigurnosti upotrebe lifta. Tu je na djelu ljudska solidarnost. Po zgradama se samoorganiziraju timovi koji dežuraju i po potrebi pomažu starijim susjedima u dopremi vode na visoke katove. Opskrbljivanje hranom i osnovnim kućnom potrepštinama i dalje funkcionira.
Sarajevo također nije imalo struje, vode i grijanja. Međutim, situacija je bila znatno gora pa su izdržali. Hrane je bilo ograničeno, na rubu gladi. Sarajlije su stalno su bili izloženi snajperskoj vatri i čestom granatiranju s okolnih brda. I pored svega, u krajnje normalnim uvjetima, djeca su išla u školu, radile su bolnice, kovači su kovali, vulkanizeri krpali gume, glumci glumili, a pisci pisali. Svi zlikovci imaju zajednički problem. Podcjenjuju ljudsku potrebu za slobodom i sposobnost za preživljavanje.
Rusija ubrzala proizvodnju krstarećih projektila
Očito ruska strategijska ofenziva ne postiže niti jedan od glavnih ciljeva. Protuzračna obrana Ukrajine svakim danom postaje efikasnija. Društvo se, uz pomoć izvana, polako prilagođava na život uz restrikcije struje, vode i grijanja. Iako su ruski napadi angažirali znatan dio ukrajinskih PZO snaga i sredstava za obranu kritične infrastrukture, a samim time smanjili njihovo prisustvo na liniji fronta, to je samo usputni učinak koji nije vrijedan ogromnog utroška snaga i sredstava.
Računajući samo utrošene krstareće projektile, u sedam masovnih napada preko milijarde dolara lansirano je na Ukrajinu. I pored „rastrošnosti“ Moskve, apsolutno nema niti jednog indikatora koji ukazuje na mogućnost ruske pobjede u ratu zbog masovnih zračnih udara po kritičnoj infrastrukturi!
Na drugoj pak strani, Vojska Ruske Federacije troši strategijske resurse na taktičke ciljeve. Ruska vojna industrija ubrzala je proizvodnju krstarećih projektila. Od početka rata, prema NYT, proizvedeno je 240 Kh-101 i 120 krstarećih raketa Kalibr. Sadašnja proizvodnja iznosi oko 40 raketa na mjesec. To znači da u jednom masovnom napadu Rusi potroše otprilike dvomjesečnu proizvodnju.
Ruske rezerve Iskandera došle na kritični minimum
Da bi održavali postignuti učinak razaranja elektromreže, nužno je ponavljati napade svaka dva tjedna. Dakle, lokalna industrija s četiri mjeseca proizvodnje može nadoknaditi jednomjesečni utrošak krstarećih projektila. U tijelima projektila Kh-101 i Kalibr bile su instalirane francuske i njemačke elektroničke komponente. Utroškom zaliha zapadnih komponenti, znatno će opasti kvaliteta novoproizvedenih raketa.
Još je kritičnije stanje s taktičkim balističkim projektilima Iskander, NATO oznake SS-26 Stone. Za razliku od krstarećih raketa, koje ukrajinska PZO na deset lansiranih uništi najmanje sedam, presretanje rakete Iskander mnogo je zahtjevnije. Na početku rata uspješnost presretanja Iskandera kretala se tek oko deset posto. Iako je Iskander idealan za posao koji danas obavljaju krstareće rakete Kh-101 i Kalibr, Rusi su znatno reducirali upotrebu balističkih taktičkih projektila.
Procjenjuje se da su ruske rezerve ovih raketa došle na kritični minimum. Ruska vojna industrija može mjesečno proizvesti svega šest raketa tipa Iskander. Međutim, ključna elektronička komponenta za inercijalnu navigaciju ovog projektila uvozila se iz Sjedinjenih Država. Bez američkih žiroskopa preciznost Iskandera više neće biti na razini 3-5 metara odstupanja od cilja. Zbog toga Rusi nastoje ubrzati isporuku iranskih taktičkih balističkih raketa Fateh-110, u prijevodu s perzijskog “Osvajač”.
SAD dala prešutnu suglasnost Ukrajini
Svaka nova eskalacija od strane Ruske Federacije inducira odgovarajuću obrambenu reakciju Ukrajine, uz suglasnost Sjedinjenih Država. Ukrajinski udar na baze ruske strategijske avijacije Engles i Djagilevo, duboko unutar teritorija Ruske Federacije, donio je drugu dimenziju rata. Sjedinjene Države, koje su se protivile napadima na ciljeve izvan granica Ukrajine, samo su komentirale kako nisu isporučile sredstva za izvršenje napada.
Praktički, dali su prešutnu suglasnost za ove vrste operacija. Britanski ministar obrane Ben Wallace izjavio je „Velika Britanija je otvorena za opskrbu Ukrajine oružjem većeg dometa ako Ruska Federacija nastavi s napadima na civilnu infrastrukturu“.
U suradnji s Poljacima, priprema se integracija francusko-engleskog krstarećeg projektila Storm Shadow na taktički bombarder Suhoj Su-24 Ukrajinskog ratnog zrakoplovstva. Storm Shadow ima domet do 500 kilometara. Posljednji napad na zapovjedništvo Wagner grupe u Melitopolju, izvan dometa projektila koje ispaljuje HIMARS, otkrio je činjenicu da su Ukrajinci, opet uz pomoć saveznika, uspjeli obnoviti proizvodnju višecjevnih bacača raketa Viljha ili u prijevodu Joha.
Rusija će morati izdvajati dodatna sredstva za obranu
Viljha je razvijena na osnovi sovjetskog modela BM-30 Smerč. Rakete kalibra od 300 milimetara lansiraju se na daljinu od 70, odnosno 130 kilometara. Na krajnjem dometu greška udara iznosi od deset do trideset metara, ovisno o daljini cilja koji se gađa. Joha nije precizna kao HIMARS, ali masa bojeve glave od 130 do 250 kilograma, ovisno o tipu, osigurava veći razarajući učinak.
Sa saveznicima, Ukrajinci već odavno rade na razvoju i proizvodnji bespilotnih letjelica velikog dometa. Neke su već u upotrebi. Mnogi ruski gradovi suočeni su s nestankom GPS signala. Naime, u strahu od napada ukrajinskih dronova, sve se češće vrši ometanje satelitskog signala za navigaciju.
Na rusku žalost, navigacijska tehnologija koju Ukrajinci dobivaju od Zapada, ne bazira se samo na satelitskoj navigaciji. Pored političkog poniženja kojem je izložena vrhuška iz Kremlja, Vojska Ruske Federacije morat će izdvajati znatna dodatna sredstva za obranu svog teritorija.
‘Specijalna operacija’ polako metastazira na ruski teritorij
Ruska ustrajnost u napadima na civilnu infrastrukturu dovela je do nove eskalacije sukoba. Posljedično, „specijalna vojna operacija “ u Ukrajini, suprotno očekivanjima i željama iz Moskve, polako je metastazirala na teritorij Ruske Federacije. Ukrajinski odgovori na rusku agresiju od pograničnih protuudara polako se šire na dubinu ruskog teritorija.
Problem je, kao sa svim metastazama, da su u početku vrlo male, nekontrolirane i nepredvidljive. Napadač uvijek ima prednost jer bira vrijeme i mjesto udara.