Drugim riječima, čovjek kojeg se pita za sve u Srbiji doista ima ozbiljan broj političkih života, ali sad se vjerojatno i sam nalazi pred pitanjem je li ih sve potrošio i je li došao do zida.
Treba razbiti mit o dvije Srbije
Za odgovor na ovo pitanje valja razobličiti mit o dvije Srbije, što je odlično napravio Aleksandar Baucal u nedavnom tekstu na portalu Velike priče. Osnovnoj podjeli na ljude koji su za autoritarni nacionalizam s jedne strane i one koji su za demokraciju, s druge, pridodao je podjelu na nacionalne i građanske demokrate.
Pored njih je uveo i četvrtu kategoriju takozvanih autoritarnih proeuropljana, da bi kao petu imenovao onu tihu Srbiju, koja je dugo vremena znala da Milošević vodi državu u krivom smjeru, ali ga je tolerirala. Na isti način na koji sada ta tiha Srbija tolerira Vučića, ali mu ne vjeruje.
Sličnosti s Miloševićevim krajem
Vučićev politički talent iskazao se u mijenama koje je bio sposoban napraviti zbog čega je svaka od ovih pet Srbija imala dojam da je on vjerno reprezentira, uspjevši usput potpuno suspendirati bilo kakvu nezavisnost države i javnih institucija te stvarnu političku debatu. No stvari sada doista izgledaju kao u posljednjoj fazi Miloševićeve vlasti. Odnosno, izgleda da je društvo ušlo u momentum u kojem je s jedne strane režim, a s druge su svi ostali kojima je jedino važno da on ode s vlasti.
Drugi novitet jučerašnjih masovnih prosvjeda koji su čak nadmašili prvo takvo okupljanje nakon tragičnih ubojstava jest to da ih je zapravo, ako ne do kraja osmislila i pokrenula, a onda barem politički artikulirala, inače posve dezorijentirana i realno poražena proeuropska opozicija koja je izgleda uspjela pronaći novu snagu u sebi. I zasad to radi mimo radikalne desnice, što definitivno donosi novi moment u čitavoj priči, budući da su sve dosadašnje prosvjedne akcije protiv Vučićeve vlasti bile u neku ruku kidnapirane od strane desničara, a potom odvedene u propast.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nastala paralelna medijska stvarnost
Na ključno dakle pitanje hoće li sada prosvjednici i proeuropska opozicija uspjeti izgurati stvari do kraja i okončati Vučićevu vlast ili neće, nemoguće je u ovoj fazi odgovoriti, ali činjenica jest da su stvari vidno drugačije i da se to, po reakcijama režima i njegovih ljudi. vidi.
Prvo, razina do koje se u Srbiji nakon svega formirala paralelna medijska stvarnost je nevjerojatna. Jer dok oni mediji koji su evidentno opozicijski nastrojeni, objavljuju detaljne snimke mase okupljenih prosvjednika, iz kojih je i prostim okom vidljiva njihova masovnost, izvještavajući u izravnom prijenosu o svemu što se događa, provučićevi mediji, uključujući javni servis objavljuju nadrealne vijesti o šačici nebitnih ljudi koji teroriziraju grad, dok se premijerka, sam Vučić i članovi Vlade ironičnim objavama na društvenim mrežama ismijavaju s onim što ih je zateklo.
Problem za Vučića je što se ovolika masovnost više ne može sakriti i što toj vrsti izvještavanja sve manje ljudi vjeruje, zatim što ljude sve više iritiraju njegovi potezi koje već unaprijed znaju napamet, a na koncu i to što se ovdje ne radi o nekoj ideološkoj temi ili Kosovu, nego o tome da su ljudi shvatili kako institucije više ne postoje i da bilo tko od njih, uključujući i djecu, sutra može postati žrtva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Režim se polako počeo klimati
Po svemu sudeći, režim se počeo klimati i krenuo je u proces sanacije štete, za početak iznuđenim sastankom predsjednika parlamenta i predstavnika opozicije te pristankom na tematsku sjednicu u Skupštini. Koja, što je također odavno poznato, teško može bilo što novo donijeti.
Stoga će sljedeći prosvjed, najavljen za petak, drugog dana planirane skupštinske rasprave, biti ozbiljan indikator daljnjeg razvoja stvari.
Okupi li se na njemu još više ljudi i uspije li do tada proeuropska opozicija bolje artikulirati ciljeve prosvjeda i taktičke korake koji bi doveli do Vučićevog pada, sam Vučić bi mogao postati puno nervozniji nego što je ikada do sada bio. A tada je sve moguće i rizično.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vučićev režim se klima. Stvari počinju podsjećati na zadnju fazu Miloševićeve vlasti
Koliko taj čovjek ima još političkih života?
Ovdje se ne radi o nekoj ideološkoj temi ili Kosovu, nego o tome da su ljudi shvatili kako institucije više ne postoje i da bilo tko od njih, uključujući i djecu, sutra može postati žrtva
Aleksandar Vučić do sada je na čitavom nizu primjera pokazao kako ima nevjerojatan talent za preživljavanje u politici i instinkt koji ga je toliko puta izvukao iz situacija koje su mogle nagovještavati njegov konačni pad, a on bi svaki put preživio. No, izgleda da su s ovim prosvjedima stvari ipak drugačije.
Drugim riječima, čovjek kojeg se pita za sve u Srbiji doista ima ozbiljan broj političkih života, ali sad se vjerojatno i sam nalazi pred pitanjem je li ih sve potrošio i je li došao do zida.
Treba razbiti mit o dvije Srbije
Za odgovor na ovo pitanje valja razobličiti mit o dvije Srbije, što je odlično napravio Aleksandar Baucal u nedavnom tekstu na portalu Velike priče. Osnovnoj podjeli na ljude koji su za autoritarni nacionalizam s jedne strane i one koji su za demokraciju, s druge, pridodao je podjelu na nacionalne i građanske demokrate.
Pored njih je uveo i četvrtu kategoriju takozvanih autoritarnih proeuropljana, da bi kao petu imenovao onu tihu Srbiju, koja je dugo vremena znala da Milošević vodi državu u krivom smjeru, ali ga je tolerirala. Na isti način na koji sada ta tiha Srbija tolerira Vučića, ali mu ne vjeruje.
Sličnosti s Miloševićevim krajem
Vučićev politički talent iskazao se u mijenama koje je bio sposoban napraviti zbog čega je svaka od ovih pet Srbija imala dojam da je on vjerno reprezentira, uspjevši usput potpuno suspendirati bilo kakvu nezavisnost države i javnih institucija te stvarnu političku debatu. No stvari sada doista izgledaju kao u posljednjoj fazi Miloševićeve vlasti. Odnosno, izgleda da je društvo ušlo u momentum u kojem je s jedne strane režim, a s druge su svi ostali kojima je jedino važno da on ode s vlasti.
Drugi novitet jučerašnjih masovnih prosvjeda koji su čak nadmašili prvo takvo okupljanje nakon tragičnih ubojstava jest to da ih je zapravo, ako ne do kraja osmislila i pokrenula, a onda barem politički artikulirala, inače posve dezorijentirana i realno poražena proeuropska opozicija koja je izgleda uspjela pronaći novu snagu u sebi. I zasad to radi mimo radikalne desnice, što definitivno donosi novi moment u čitavoj priči, budući da su sve dosadašnje prosvjedne akcije protiv Vučićeve vlasti bile u neku ruku kidnapirane od strane desničara, a potom odvedene u propast.
Nastala paralelna medijska stvarnost
Na ključno dakle pitanje hoće li sada prosvjednici i proeuropska opozicija uspjeti izgurati stvari do kraja i okončati Vučićevu vlast ili neće, nemoguće je u ovoj fazi odgovoriti, ali činjenica jest da su stvari vidno drugačije i da se to, po reakcijama režima i njegovih ljudi. vidi.
Prvo, razina do koje se u Srbiji nakon svega formirala paralelna medijska stvarnost je nevjerojatna. Jer dok oni mediji koji su evidentno opozicijski nastrojeni, objavljuju detaljne snimke mase okupljenih prosvjednika, iz kojih je i prostim okom vidljiva njihova masovnost, izvještavajući u izravnom prijenosu o svemu što se događa, provučićevi mediji, uključujući javni servis objavljuju nadrealne vijesti o šačici nebitnih ljudi koji teroriziraju grad, dok se premijerka, sam Vučić i članovi Vlade ironičnim objavama na društvenim mrežama ismijavaju s onim što ih je zateklo.
Problem za Vučića je što se ovolika masovnost više ne može sakriti i što toj vrsti izvještavanja sve manje ljudi vjeruje, zatim što ljude sve više iritiraju njegovi potezi koje već unaprijed znaju napamet, a na koncu i to što se ovdje ne radi o nekoj ideološkoj temi ili Kosovu, nego o tome da su ljudi shvatili kako institucije više ne postoje i da bilo tko od njih, uključujući i djecu, sutra može postati žrtva.
Režim se polako počeo klimati
Po svemu sudeći, režim se počeo klimati i krenuo je u proces sanacije štete, za početak iznuđenim sastankom predsjednika parlamenta i predstavnika opozicije te pristankom na tematsku sjednicu u Skupštini. Koja, što je također odavno poznato, teško može bilo što novo donijeti.
Stoga će sljedeći prosvjed, najavljen za petak, drugog dana planirane skupštinske rasprave, biti ozbiljan indikator daljnjeg razvoja stvari.
Okupi li se na njemu još više ljudi i uspije li do tada proeuropska opozicija bolje artikulirati ciljeve prosvjeda i taktičke korake koji bi doveli do Vučićevog pada, sam Vučić bi mogao postati puno nervozniji nego što je ikada do sada bio. A tada je sve moguće i rizično.