Jučerašnji skup, četvrti pod egidom ‘Srbija protiv nasilja’ možda je i najmasovniji skup u Beogradu ikada, budući da onaj famozni Miloševićev na Gazimestanu u to ne spada. I Vučić to dobro zna, a sada vjerovatno zna i čitava Srbija. Čak je i vremenska prognoza išla prosvjednicima na ruku, jer da je na Vučićevom mitingu bio pljusak, a jučer npr. osvanuo sunčan dan, vlast se mogla vaditi na vremenske uvjete. Kako je, međutim i na subotnjem prosvjedu bilo jednako kišno vrijeme, a došao je rekordan broj ljudi, šarenilo kišobrana koje je prekrilo skoro kompletan uži centar Beograda, oko Bulevara i Tašmajdana, postalo je vizualno najupečatljivija slika prosvjeda i otpora.
Opozicija nema plan za dalje
Dakle, ne samo što nisu pomogli ni kontramiting, ni njegova ostavka na čelno mjesto u stranci, nego nije pomogao ni posljednji trik izazivanja nasilja i nereda od strane desničarskih organizacija, koje su prosvjednici jednostavno izignorirali. I kao što na koncu neće pomoći ni to što će Vučić sada sasvim izvjesno početi ispunjavati želje prosvjednika, pri čemu bi najkrupniji poraz režima bilo oduzimanje nacionalne koncesije televizijama Pink i Happy koje su personifikacija vlasti i promotori nasilja svake vrste u društvu.
Ukratko, što god sada uradio, Aleksandar Vučić neće vratiti podršku, niti preokrenuti trendove. Dobrom dijelu građana je jednostavno preko glave i njega i njegove vlasti, a očito ni partijski aparat ne djeluje više toliko organizacijski moćno.
No, ovo naravno ne znači da će on tek tako otići s vlasti. Prosvjedi mogu još rasti i doista ga prisiliti da donese odluke na koje nikad ne bi pristao. Međutim, u jednom času će se postaviti pitanje, a što sada s tim silnim nezadovoljstvom i energijom prosvjednika. I na to pitanje će jedini odgovor moći dati opozicija koja jednostavno također nema dovoljnu podršku za promjene, niti djeluje uvjerljivo građanima, a niti izgleda kao da i sama ima plan za to dalje. Organizacijskih i infrastrukturnih sposobnosti da odnese pobjedu na izborima ima još i manje.
Dva scenarija za Vučićev poraz
Iz čega slijede dvije mogućnosti. Prva je da građani masovno izađu na izbore, začepe nos i odluče dati glas bilo kome, samo da maknu Vučića i tako podrže one koji su im možda ideološki najbliži u stranačkoj ponudi na oporbenoj sceni. Druga je da se unutar same opozicije stvori neka nova energija, lice ili ideja koja bi dovela do Vučićevog poraza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za sada je puno izglednija prva, nego druga mogućnost. No, postoji i ona treća koja bi za Srbiju bila najpogubnija, a ta je da umorni građani ne odluče glasati začepljenog nosa, a opozicija ostane jednako bezidejna i organizacijski deficitarna te da Vučić ipak odnese pobjedu na izborima.
Istina je da je već sada izvjesno kako bi ona bila puno manje izražena i da će se ta eventualna pobjeda morati čupati na sve načine, pa i otvorenom koalicijom s radikalnom desnicom, ali taj scenarij nije nemoguć i odveo bi i zemlju i regiju do definitivne polarizacije i situacije u kojoj ništa nije nezamislivo. Svakako, nakon ovog vikenda je i Vučiću i ljudima koji su izašli na demonstracije protiv njegove vlasti, jasno da on ide kraju, samo što nitko ne zna što slijedi dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prosvjedi su dokazali, Vučić je ulicu izgubio. Ovo su dva scenarija u kojima gubi i vlast
Aleksandar Vučić neće vratiti podršku, niti preokrenuti trendove. Jasno je da on ide kraju
Prva je da građani masovno izađu na izbore, začepe nos i odluče dati glas bilo kome, samo da maknu Vučića i tako podrže one koji su im možda ideološki najbliži u stranačkoj ponudi na oporbenoj sceni. Druga je da se unutar same opozicije stvori neka nova energija, lice ili ideja koja bi dovela do Vučićevog poraza.
Ako postoji nešto izvjesno nakon intenzivnog beogradskog vikenda, to je da je Aleksandar Vučić definitivno izgubio ulicu i podršku. Jer ne samo što je umoran, neentuzijastičan i znatno manji brojem bio svijet koji je organizirano doveden da ga podrži, nego je pozitivna energija, masovnost i potpuna nezainteresiranost građana za njegove taktičke poteze, ostavke na čelu stranke i najave osnivanja novog pokreta konačno bila vidljiva i na Dnevniku RTS-a, kojeg su prosvjednici okružili.
Jučerašnji skup, četvrti pod egidom ‘Srbija protiv nasilja’ možda je i najmasovniji skup u Beogradu ikada, budući da onaj famozni Miloševićev na Gazimestanu u to ne spada. I Vučić to dobro zna, a sada vjerovatno zna i čitava Srbija. Čak je i vremenska prognoza išla prosvjednicima na ruku, jer da je na Vučićevom mitingu bio pljusak, a jučer npr. osvanuo sunčan dan, vlast se mogla vaditi na vremenske uvjete. Kako je, međutim i na subotnjem prosvjedu bilo jednako kišno vrijeme, a došao je rekordan broj ljudi, šarenilo kišobrana koje je prekrilo skoro kompletan uži centar Beograda, oko Bulevara i Tašmajdana, postalo je vizualno najupečatljivija slika prosvjeda i otpora.
Opozicija nema plan za dalje
Dakle, ne samo što nisu pomogli ni kontramiting, ni njegova ostavka na čelno mjesto u stranci, nego nije pomogao ni posljednji trik izazivanja nasilja i nereda od strane desničarskih organizacija, koje su prosvjednici jednostavno izignorirali. I kao što na koncu neće pomoći ni to što će Vučić sada sasvim izvjesno početi ispunjavati želje prosvjednika, pri čemu bi najkrupniji poraz režima bilo oduzimanje nacionalne koncesije televizijama Pink i Happy koje su personifikacija vlasti i promotori nasilja svake vrste u društvu.
Ukratko, što god sada uradio, Aleksandar Vučić neće vratiti podršku, niti preokrenuti trendove. Dobrom dijelu građana je jednostavno preko glave i njega i njegove vlasti, a očito ni partijski aparat ne djeluje više toliko organizacijski moćno.
No, ovo naravno ne znači da će on tek tako otići s vlasti. Prosvjedi mogu još rasti i doista ga prisiliti da donese odluke na koje nikad ne bi pristao. Međutim, u jednom času će se postaviti pitanje, a što sada s tim silnim nezadovoljstvom i energijom prosvjednika. I na to pitanje će jedini odgovor moći dati opozicija koja jednostavno također nema dovoljnu podršku za promjene, niti djeluje uvjerljivo građanima, a niti izgleda kao da i sama ima plan za to dalje. Organizacijskih i infrastrukturnih sposobnosti da odnese pobjedu na izborima ima još i manje.
Dva scenarija za Vučićev poraz
Iz čega slijede dvije mogućnosti. Prva je da građani masovno izađu na izbore, začepe nos i odluče dati glas bilo kome, samo da maknu Vučića i tako podrže one koji su im možda ideološki najbliži u stranačkoj ponudi na oporbenoj sceni. Druga je da se unutar same opozicije stvori neka nova energija, lice ili ideja koja bi dovela do Vučićevog poraza.
Za sada je puno izglednija prva, nego druga mogućnost. No, postoji i ona treća koja bi za Srbiju bila najpogubnija, a ta je da umorni građani ne odluče glasati začepljenog nosa, a opozicija ostane jednako bezidejna i organizacijski deficitarna te da Vučić ipak odnese pobjedu na izborima.
Istina je da je već sada izvjesno kako bi ona bila puno manje izražena i da će se ta eventualna pobjeda morati čupati na sve načine, pa i otvorenom koalicijom s radikalnom desnicom, ali taj scenarij nije nemoguć i odveo bi i zemlju i regiju do definitivne polarizacije i situacije u kojoj ništa nije nezamislivo. Svakako, nakon ovog vikenda je i Vučiću i ljudima koji su izašli na demonstracije protiv njegove vlasti, jasno da on ide kraju, samo što nitko ne zna što slijedi dalje.