Vukovar je, dakle, posve nesporan, nekontroverzan. Sve bitne činjenice o Vukovaru danas su vrlo dobro poznate.
Prvo, Vukovar je nesporni dokaz da je Hrvatsku napala jugoslavenska vojska. Vukovar dokazuje da se u Hrvatskoj, povijesno govoreći, nije vodio građanski rat, nego je vojska bivše države pokušala okupirati Hrvatsku. U Vukovaru su se borili tenkovi, avioni i vojnici jugoslavenske vojske.
Drugo, Vukovar je primjer nevjerojatno herojske obrambene ratne operacije; bitka za Vukovar zaista se, bez imalo patetike, može uspoređivati i s najlegendarnijim obrambenim vojnim podvizima bilo gdje u svijetu. Treće, nesporno je, nažalost, da je u Vukovaru, na Ovčari, počinjen strašan ratni zločin, jedan od najgorih u svim ratovima na prostorima bivše države. Četvrto, nesporno je da su 1991. godine hrvatske vlasti učinile apsolutno sve što mogu da obrane Vukovar.
HOS je bio u manjini
Tezu o tome da je Vukovar prodan uistinu jest izmislila i eksploatirala srpska obavještajna služba pri čemu je koristila prirodno očajničke poruke koje su dolazile iz tri mjeseca okruženog Vukovara. Danas, međutim, više nikom razumnom ne pada napamet da tvrdi kako je Vukovar izdan ili prodan.
Peto, točno se zna tko je branio Vukovar. Među braniteljima jest bilo pripadnika HOS-a, ali značajno manje nego pripadnika regularnih hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi, što je i normalno, jer je HOS bio u velikoj manjini u usporedbi sa snagama regularne vojske i policije.
Šesto, Vukovar se vratio Hrvatskoj u mirovnom procesu, što je iznimno važno. Vukovar je ponovo postao dio Hrvatske bez novog rata, ubijanja, spaljivanja i osveta. Vukovar je zbog svega toga, od herojske obrane preko tragičnog pada grada do mirne reintegracije u Hrvatsku idealan, jedinstveni simbol svega onoga što je plemenito, tragično i politički dobro u Domovinskom ratu i u procesu hrvatske državne emancipacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ zlorabi Vukovar
Jedina, teška činjenica, koja ostaje kontroverzna oko Vukovara, jesu patnje Vukovaraca koji su preživjeli Bitku za Vukovar. Oni i danas traže “nestale“ članove svojih obitelji, koje je Srbija, kroz poratni ratni zločin, prebacivanje iz grobnica u grobnice, namjerno i vjerojatno zauvijek sakrila. Međutim, politički i povijesno gledajući, oko Vukovara danas više doista ne postoji ni jedna kontroverza.
Ako su sve bitne političke i povijesne činjenice oko Vukovara nesporne i nekontroverzne, zašto se Vukovar svakog studenog pretvara u veći ili manji politički skandal? Dva su povezana razloga. Jedan se tiče striktno države, a drugi države i društva i kulture političkog i javnog komuniciranja.
Kad je riječ o državno političkim razlozima, HDZ je u vrijeme Vlade Zorana Milanovića počeo upravo kriminalno bezočno zlorabiti Vukovar, kako bi svojoj ciljnoj skupini birača, uključujući ratne veterane i ratne žrtve, pokazao da je ondašnja Milanovićeva Vlada navodno anacionalna i dubinski protuhrvatska.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žrtva desne politike
HDZ je, sjetimo se, bio organizirao dvije kolone u Vukovaru. HDZ je tim potezom počinio novi težak zločin nad Vukovarom, zbog kojeg se do danas nije ispričao, niti će se ikad ispričati, jer je HDZ piratska oportunistička stranka, koja zloupotrebljava sve moguće prigode da pokuša pojačati svoj rejting.
HDZ je, znači, prije desetak godina pokrenuo i danas aktualni val političkih manipulacija Vukovarom. Svi kasniji ispadi raznih deplasiranih političara iz Domovinskog pokreta, HSP-a ili Mosta, ili sirotih pripadnika veteranskih udruga, oslanjaju se na HDZ-ov model dvije kolone u Vukovaru, uspostavljen protiv Vlade Zorana Milanovića.
Nepametni Ivan Penava u ovogodišnjoj kampanji oskvrnuća Vukovara nije učinio ništa gore od onoga što je HDZ učinio 2013. godine. Hrvatska je politika, osobito ona desna, podjednako podmukla i primitivna; Vukovar je žrtva baš takve hrvatske desne politike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Javnost potpaljuje požare
Drugo, hrvatska je javnost, bilo da je riječ o medijima ili takozvanim javnim intelektualcima, upravo nevjerojatno brzopleta, s kratkim pamćenjem i s nemogućnošću donošenja čvrstih, utemeljenih procjena, trajnijih od 72 sata.
Hrvatska je javnost, kad je riječ o potencijalno zapaljivim pitanjima poput Vukovara, onaj čimbenik koji redovito potpaljuje požare, strastveno se boreći samo za svoju verziju istine, bez obzira na to radi li se o bezuvjetnim idealizacijama, o bacanju cvijeća u Dunav ili o onom naslovu “Jebo Vas Vukovar” koji je strahovito povrijedio preživjele iz opsade Vukovara, a koji se prije dvije godine tako gromoglasno glorificirao u ljevičarskim medijima.
Vukovar je ozbiljna stvar. Vukovar je simbol niza osobnih tragedija, ali i državne pobjede. Država je okvir u kojem živimo, i ona nadmašuje etnicitete, ideologije i interese. Vukovar bi u budućnosti morao postati državno mjesto nespornosti u hrvatskom javnom i političkom životu, barem kad je riječ o mainstreamu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vukovar je vjerojatno najmanje sporna tema u Hrvatskoj. Zašto se onda baš svake godine pretvara u politički skandal? Sve je pokrenuo HDZ
Vukovar bi morao postati državno mjesto nespornosti u hrvatskom javnom i političkom životu
HDZ je, sjetimo se, bio organizirao dvije kolone u Vukovaru. HDZ je tim potezom počinio novi težak zločin nad Vukovarom, zbog kojeg se do danas nije ispričao, niti će se ikad ispričati, jer je HDZ piratska oportunistička stranka, koja zloupotrebljava sve moguće prigode da pokuša pojačati svoj rejting
Vukovar je, dakle, posve nesporan, nekontroverzan. Sve bitne činjenice o Vukovaru danas su vrlo dobro poznate.
Prvo, Vukovar je nesporni dokaz da je Hrvatsku napala jugoslavenska vojska. Vukovar dokazuje da se u Hrvatskoj, povijesno govoreći, nije vodio građanski rat, nego je vojska bivše države pokušala okupirati Hrvatsku. U Vukovaru su se borili tenkovi, avioni i vojnici jugoslavenske vojske.
Drugo, Vukovar je primjer nevjerojatno herojske obrambene ratne operacije; bitka za Vukovar zaista se, bez imalo patetike, može uspoređivati i s najlegendarnijim obrambenim vojnim podvizima bilo gdje u svijetu. Treće, nesporno je, nažalost, da je u Vukovaru, na Ovčari, počinjen strašan ratni zločin, jedan od najgorih u svim ratovima na prostorima bivše države. Četvrto, nesporno je da su 1991. godine hrvatske vlasti učinile apsolutno sve što mogu da obrane Vukovar.
HOS je bio u manjini
Tezu o tome da je Vukovar prodan uistinu jest izmislila i eksploatirala srpska obavještajna služba pri čemu je koristila prirodno očajničke poruke koje su dolazile iz tri mjeseca okruženog Vukovara. Danas, međutim, više nikom razumnom ne pada napamet da tvrdi kako je Vukovar izdan ili prodan.
Peto, točno se zna tko je branio Vukovar. Među braniteljima jest bilo pripadnika HOS-a, ali značajno manje nego pripadnika regularnih hrvatskih vojnih i policijskih postrojbi, što je i normalno, jer je HOS bio u velikoj manjini u usporedbi sa snagama regularne vojske i policije.
Šesto, Vukovar se vratio Hrvatskoj u mirovnom procesu, što je iznimno važno. Vukovar je ponovo postao dio Hrvatske bez novog rata, ubijanja, spaljivanja i osveta. Vukovar je zbog svega toga, od herojske obrane preko tragičnog pada grada do mirne reintegracije u Hrvatsku idealan, jedinstveni simbol svega onoga što je plemenito, tragično i politički dobro u Domovinskom ratu i u procesu hrvatske državne emancipacije.
HDZ zlorabi Vukovar
Jedina, teška činjenica, koja ostaje kontroverzna oko Vukovara, jesu patnje Vukovaraca koji su preživjeli Bitku za Vukovar. Oni i danas traže “nestale“ članove svojih obitelji, koje je Srbija, kroz poratni ratni zločin, prebacivanje iz grobnica u grobnice, namjerno i vjerojatno zauvijek sakrila. Međutim, politički i povijesno gledajući, oko Vukovara danas više doista ne postoji ni jedna kontroverza.
Ako su sve bitne političke i povijesne činjenice oko Vukovara nesporne i nekontroverzne, zašto se Vukovar svakog studenog pretvara u veći ili manji politički skandal? Dva su povezana razloga. Jedan se tiče striktno države, a drugi države i društva i kulture političkog i javnog komuniciranja.
Kad je riječ o državno političkim razlozima, HDZ je u vrijeme Vlade Zorana Milanovića počeo upravo kriminalno bezočno zlorabiti Vukovar, kako bi svojoj ciljnoj skupini birača, uključujući ratne veterane i ratne žrtve, pokazao da je ondašnja Milanovićeva Vlada navodno anacionalna i dubinski protuhrvatska.
Žrtva desne politike
HDZ je, sjetimo se, bio organizirao dvije kolone u Vukovaru. HDZ je tim potezom počinio novi težak zločin nad Vukovarom, zbog kojeg se do danas nije ispričao, niti će se ikad ispričati, jer je HDZ piratska oportunistička stranka, koja zloupotrebljava sve moguće prigode da pokuša pojačati svoj rejting.
HDZ je, znači, prije desetak godina pokrenuo i danas aktualni val političkih manipulacija Vukovarom. Svi kasniji ispadi raznih deplasiranih političara iz Domovinskog pokreta, HSP-a ili Mosta, ili sirotih pripadnika veteranskih udruga, oslanjaju se na HDZ-ov model dvije kolone u Vukovaru, uspostavljen protiv Vlade Zorana Milanovića.
Nepametni Ivan Penava u ovogodišnjoj kampanji oskvrnuća Vukovara nije učinio ništa gore od onoga što je HDZ učinio 2013. godine. Hrvatska je politika, osobito ona desna, podjednako podmukla i primitivna; Vukovar je žrtva baš takve hrvatske desne politike.
Javnost potpaljuje požare
Drugo, hrvatska je javnost, bilo da je riječ o medijima ili takozvanim javnim intelektualcima, upravo nevjerojatno brzopleta, s kratkim pamćenjem i s nemogućnošću donošenja čvrstih, utemeljenih procjena, trajnijih od 72 sata.
Hrvatska je javnost, kad je riječ o potencijalno zapaljivim pitanjima poput Vukovara, onaj čimbenik koji redovito potpaljuje požare, strastveno se boreći samo za svoju verziju istine, bez obzira na to radi li se o bezuvjetnim idealizacijama, o bacanju cvijeća u Dunav ili o onom naslovu “Jebo Vas Vukovar” koji je strahovito povrijedio preživjele iz opsade Vukovara, a koji se prije dvije godine tako gromoglasno glorificirao u ljevičarskim medijima.
Vukovar je ozbiljna stvar. Vukovar je simbol niza osobnih tragedija, ali i državne pobjede. Država je okvir u kojem živimo, i ona nadmašuje etnicitete, ideologije i interese. Vukovar bi u budućnosti morao postati državno mjesto nespornosti u hrvatskom javnom i političkom životu, barem kad je riječ o mainstreamu.