Zašto divljački napad ekstremne desnice u Zadru nije tema broj 1 u Hrvatskoj? Ako to ne riješimo, doći ćemo do točke bez povratka
Radeta zaslužuje svaku vrstu nagrade za promicanje demokracije u zemlji
Ako to država ne želi ili nije u stanju provesti, onda se mora postaviti pitanje njezinog smisla. A bez toga nasilje će nastaviti rasti do točke s koje neće biti povratka, što će za posljedicu imati duboko podijeljeno društvo, pravnu i fizičku nesigurnost te potpuno obesmišljavanje Plenkovićevog političkog marketinga u kojem Hrvatsku svrstava među demokratske zemlje koje su na pravoj strani povijesti
Opetovano nasilje koje posljednjih tjedana od strane ulične desnice proživljava predsjednik zadarskog SDP-a, Daniel Radeta, a koje je od verbalnog prešlo i u fizičko, odvija se točno po modelu istog takvog nasilja u Njemačkoj tridesetih godina. Ako ga se konačno i radikalno ne zaustavi, može završiti samo tragično i nikako drugačije.
Međutim, da bi se ono zaustavilo, nije dovoljno samo to da policija pronađe napadače i pokrene istragu, što se prije par dana i dogodilo. Nužno je i to da pravosuđe stvari nazove pravim imenom i okarakterizira ovaj užas ispravnom kvalifikacijom, a ništa manje od toga nužno je i da nasilje ekstremne desnice u Zadru postane tema broj jedan u zemlji, te da se konačno sam premijer Andrej Plenković izjasni o ovome što se događa.
Nažalost, poznavajući sklonost guranju nacionalističkih ekscesa pod tepih ili čak pokrivanju istih blagim formulacijama i relativizacijama, ovakav scenarij ćemo teško dočekati. Stoga i ne treba čuditi da su se do sada priopćenjem oglasili tek Antifašistička liga i Radetini kolege iz SDP-a.
Napadnut šest puta i fizički i verbalno
Daniel Radeta je pokazao nevjerojatnu građansku hrabrost, samopoštovanje, a u krajnjoj liniji i patriotizam, uvjetovanjem podrške gradskom proračunu time što će Grad Zadar konačno izbrisati murale s ustaškim i nacističkim porukama s gradskih ulica te ukloniti natpis sa spomen-ploče poginulom branitelju Rajku Lozi, kojeg se na ploči naziva ustaškim sinom koji je poginuo za Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Radeta je u međuvremenu čak šest puta napadnut, verbalno čak i ispred vlastite kćerke, zatim i fizički ispred svjedoka, i to u sred bijela dana. Priča je postala dodatno opasna dolaskom Marka Skeje i ostalih HOS-ovaca u obranu ploče i vrijednosti za koje se zalažu.
I ovdje se priča razdvaja u dva kraka. Prvi je konačno raščišćavanje s pričom o buđenju ustaštva devedesetih godina i ideologijom HOS-ovaca, što se nikako ne može smatrati riješenim putem famoznog Plenkovićevog povjerenstva i njihove preporuke koja dozvoljava iznimke u korištenju ustaške simbolike. Štoviše, upravo slučaj ove zadarske ploče najbolje ukazuje koliko je takav pristup neodrživ, jer normalizira veličanje ustaštva u središtu velikog grada.
Ekstremna desnica u Zadru je nedodirljiva
No, koliko god da se ovo pitanje nalazi u ishodištu svih ovih problema s revizionizmom i nasiljem ulične desnice, ono je čak manje važno od sigurnosti jednog hrabrog čovjeka, i općenito, sigurnosti građana i demokracije u cjelini. Jedini zadatak bilo kakve ozbiljne i demokratske države jeste da zaštiti vlastite građane od nasilja koje proživljavaju samo zato što su rekli što o nekoj temi misle, pri tome čak i braneći demokratske vrijednosti, kao u Radetinom slučaju.
Ako to država ne želi ili nije u stanju provesti, a jasno je da se ovdje radi isključivo o nedostatku želje, onda se mora postaviti pitanje njezinog smisla. Bez toga, nasilje će nastaviti rasti do točke s koje neće biti povratka, što će za posljedicu imati duboko podijeljeno društvo, pravnu i fizičku nesigurnost te potpuno obesmišljavanje Plenkovićevog političkog marketinga u kojem Hrvatsku svrstava među demokratske zemlje koje su na pravoj strani povijesti.
Iako je i bez ovog nasilja nad Radetom Zadar već desetljećima grad u kojem se ekstremistička desnica postavlja kao nedodirljiva, pri čemu je nedavni napad na delegaciju košarkaškog kluba Crvena zvezda tek jedna u nizu manifestacija spomenutog ekstremizma, sada je doista posljednji trenutak da se to zaustavi. A sam Danijel Radeta zaslužuje svaku vrstu nagrade za promicanje demokracije u zemlji.