Neprikriveni bijes vlasti bila je najočekivanjia od svih reakcija. Odluka predsjednika Republike Zorana Milanovića o sazivanju izvanredne sjednice Sabora HDZ i vladajuću koaliciju bacila je u jasnu političku defanzivu, s ishodom koji može varirati samo u količini pretrpljene štete. Stoga su opori komentari predsjednika Sabora, ljutita priopćenja Banskih dvora i već pokrenuta medijska akcija prokazivanja predsjednikovog pokreta kao puke politizacije na strani opozicije mogli iznenaditi samo one koji su baš temeljito slabo informirani u stanju u zemlji.
Zašto se u HDZ-u nisu upalili crveni alarmi?
HDZ – i njegovi koalicijski partneri čija je vjernost obrnuto proporcionalna njihovoj političkoj snazi – se, međutim, pokušao praviti da se ništa bitno ne događa. Vlada, eto pregovara sa štrajkašima i analizira situaciju u HEP-u, pa saborski zastupnici mogu mirno i bezbrižno na more. Naredna dva mjeseca.
Trezveni politički uvid u trenutno stanje u zemlji je, baš u HDZ-u kao vladajućoj stranci, trebao upaliti sve moguće crvene alarme. Vrijeme do sljedećih izbora mjeri se u mjesecima, a državu potresaju dva vrlo ozbiljna problema u kojima je gro javnosti na strani koja je suprotna busiji u kojoj su se ukopali Banski dvori. No, racionalnost je u toj stranci, barem u njenom vrhu, već neko vrijeme, u najbolju ruku, tek neželjeni podstanar. Zato su Andrej Plenković i HDZ sad, nakon Milanovićevog poteza, u gadnoj političkoj defanzivi.
Rat između frakcija, a ne (samo) plinska afera
Radi se, izgleda, o klasičnoj lose-lose situaciji, u ovom trenutku se ne vidi rasplet koji ne bi podrazumijevao političku štetu za HDZ. Što god sad da naprave, čak i da magično razriješe obje krize do sutra – ispast će kao potez isforsiran inzistiranjem oporbe i Zorana Milanovića. No, takva je priroda politike – nekad jednostavno moraš birati između loših rješenja. Sreća je, ili prokletstvo – ovisi što odabereš – što su neka manje, a neka više loša.
Za HDZ bi bilo doista najjednostavnije da, još dok nastaju ovi redci, Vlada donese odluku da prihvaća zahtjeve štrajkaša, da smijeni nekoliko aktera plinske afere i da se prave da sve to skupa nema ama baš nikakve veze s Milanovićem. No, da je bilo lako donijeti te odluke, posebno ovu oko plinske afere, koja se zapravo razotkrila kao rat HDZ-ovih frakcija i interesnih skupina, već bi odavno bile donesene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jandroković može samo sazvati sjednicu ili prekršiti Ustav
Stoga ostaje – izvanredna sjednica Sabora. Ustav nije ostavio nikakvog prostora za manevriranje, nesazivanje te sjednice bilo bi direktno kršenje Ustava, kakvo bi, čak i za ovaj, vlastima sklon saziv Ustavnog suda bilo – korak previše.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković stoga je odabrao najmanju moguću štetu za svoju stranku, sjednicu je sazvao odmah, samo par sati nakon Milanovićevog priopćenja i na tehnički najbliže moguće datume – petak, subotu i nedjelju. Valjda se nadati da to znači da HDZ neće posezati za, u biti također protuustavnim, trikovima bojkota sazvane sjednice, nego da će se rasprava o dva goruća društvena problema održati u demokratskom duhu.
Brzo i sa što manjim javnim otiskom
Prilično je izvjesno, da će – ako se pojave – vladajući glatko odbiti Milanovićeve predložene zaključke. Raspravu, međutim, neće moći izbjeći – a oporba u rukavu ima adute kojima je može produžiti i učiniti što bolnijom. HDZ će, pak, stvar nastojati odraditi što brže i sa što manjim javnim otiskom. Takvu namjeru pokazuje, uostalom, i činjenica da će se raspravljati za vrijeme vikenda kad će i dobar dio hrvatskih građana putovati na ili s godišnjih odmora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, valja ponoviti, radi se samo o pokušaju utjecaja na razmjere političke štete. Javnost je i na strani sudskih službenica, i traži kazne za odgovorne u plinskoj aferi, i vrlo je nesklona dvomjesečnoj ljetnoj pauzi u radu Sabora na obrani koje je u ovom trenutku ostala samo vladajuća koalicija.
Dimne zavjese već su pripremljene
Bit će zanimljivo vidjeti i kako će, pobogu, HDZ objasniti da je protiv zaključaka koje je predložio Milanović – da se, ukratko, obaveže Vlada da u roku od najviše 15 dana riješi i situaciju sa štrajkom i odgovornima za više od deset milijuna eura posve nepotrebnog gubitka HEP-a? Hoće li, doista, većina u Saboru zaključiti da je sve što Vlada radi po ovim pitanja fenomenalno i tako dodatno razbjesniti javnost?
Teško je, međutim, posumnjati u to da će će se javni narativ o ovoj priči pokušati, uz pomoć prijateljskih medija, pomaknuti sa suštine problema. Da ćemo ovih dana gledati naslove i naslovnice koje će nas uvjeravati da je saborsko izvanredno zasjedanje bilo jalovo gubljenje vremena, da se ionako ništa nije promijenilo i da je, uostalom, sve to skupa koštalo točno izračunatu svotu novaca. Puštanje dimnih zavjesa i korištenje slabe demokratske pismenosti puka je, uostalom, vještina koja je usavršena u kolaboraciji režima i medija, gotovo kao financiranje potonjih državnim novcem putem spektakularno zanimljivih i potrebnih konferencija i okruglih stolova s kojih izvještaje ne čitaju ni njihovi akteri.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Valcer po Milanovićevim notama
Ovaj put je, ipak, malo drugačije. U svom dosad možda i najjačem potezu u predsjedničkom mandatu, Milanović je odlučio ući u direktnu konfrontaciju sa zarobljavanjem države koju su Plenković i njegovi gotovo do kraja dovršili. A Milanović je još uvijek najpopularniji političar u zemlji.
Da stvar za premijera bude gora, što god vlast sad napravila po pitanju i saborske sjednice i problema s kojima se ona bavi – radit će se o valceru odigranom po notama koje je diktirao Milanović. Koliko je Plenković sretan s takvom perspektivom, nije teško pretpostaviti. Kao ni prognozirati da nas vjerojatno čekaju politički iznimno burni dani. I tjedni. I mjeseci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog Plenkovićeve tvrdoglavosti i Milanovićeve nove odluke HDZ može samo birati koliku će štetu pretrpjeti
HDZ nikad dosad u Plenkovićevom mandatu nije bio u ovakvoj političkoj defanzivi kao s izvanrednom sjednicom Sabora
Kako će HDZ objasniti da je protiv zaključaka koje je predložio Milanović - da se, ukratko, obaveže Vlada da u roku od najviše 15 dana riješi i situaciju sa štrajkom i odgovornima za više posve nepotreban gubitka HEP-a? Hoće li, doista, većina u Saboru zaključiti da je sve što Vlada radi po ovim pitanja fenomenalno i tako dodatno razbjesniti javnost?
Neprikriveni bijes vlasti bila je najočekivanjia od svih reakcija. Odluka predsjednika Republike Zorana Milanovića o sazivanju izvanredne sjednice Sabora HDZ i vladajuću koaliciju bacila je u jasnu političku defanzivu, s ishodom koji može varirati samo u količini pretrpljene štete. Stoga su opori komentari predsjednika Sabora, ljutita priopćenja Banskih dvora i već pokrenuta medijska akcija prokazivanja predsjednikovog pokreta kao puke politizacije na strani opozicije mogli iznenaditi samo one koji su baš temeljito slabo informirani u stanju u zemlji.
A ono je sad već neko vrijeme na rubu izvanrednog, sa sudstvom u blokadi, posljedice koje će se otklanjati mjesecima, a možda i godinama. U blokadi je, očito, i proces odlučivanja u vrhu vlasti o posljedicama savršeno nepotrebnih, sedmeroznamenkastih gubitaka HEP-a u najnovijoj plinskoj aferi. U kojoj je, sasvim prikladno, “spaljeno” taman onoliko novca koliko je trebalo da se štrajk i blokada pravosuđa u potpunosti izbjegne.
Zašto se u HDZ-u nisu upalili crveni alarmi?
HDZ – i njegovi koalicijski partneri čija je vjernost obrnuto proporcionalna njihovoj političkoj snazi – se, međutim, pokušao praviti da se ništa bitno ne događa. Vlada, eto pregovara sa štrajkašima i analizira situaciju u HEP-u, pa saborski zastupnici mogu mirno i bezbrižno na more. Naredna dva mjeseca.
Trezveni politički uvid u trenutno stanje u zemlji je, baš u HDZ-u kao vladajućoj stranci, trebao upaliti sve moguće crvene alarme. Vrijeme do sljedećih izbora mjeri se u mjesecima, a državu potresaju dva vrlo ozbiljna problema u kojima je gro javnosti na strani koja je suprotna busiji u kojoj su se ukopali Banski dvori. No, racionalnost je u toj stranci, barem u njenom vrhu, već neko vrijeme, u najbolju ruku, tek neželjeni podstanar. Zato su Andrej Plenković i HDZ sad, nakon Milanovićevog poteza, u gadnoj političkoj defanzivi.
Rat između frakcija, a ne (samo) plinska afera
Radi se, izgleda, o klasičnoj lose-lose situaciji, u ovom trenutku se ne vidi rasplet koji ne bi podrazumijevao političku štetu za HDZ. Što god sad da naprave, čak i da magično razriješe obje krize do sutra – ispast će kao potez isforsiran inzistiranjem oporbe i Zorana Milanovića. No, takva je priroda politike – nekad jednostavno moraš birati između loših rješenja. Sreća je, ili prokletstvo – ovisi što odabereš – što su neka manje, a neka više loša.
Za HDZ bi bilo doista najjednostavnije da, još dok nastaju ovi redci, Vlada donese odluku da prihvaća zahtjeve štrajkaša, da smijeni nekoliko aktera plinske afere i da se prave da sve to skupa nema ama baš nikakve veze s Milanovićem. No, da je bilo lako donijeti te odluke, posebno ovu oko plinske afere, koja se zapravo razotkrila kao rat HDZ-ovih frakcija i interesnih skupina, već bi odavno bile donesene.
Jandroković može samo sazvati sjednicu ili prekršiti Ustav
Stoga ostaje – izvanredna sjednica Sabora. Ustav nije ostavio nikakvog prostora za manevriranje, nesazivanje te sjednice bilo bi direktno kršenje Ustava, kakvo bi, čak i za ovaj, vlastima sklon saziv Ustavnog suda bilo – korak previše.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković stoga je odabrao najmanju moguću štetu za svoju stranku, sjednicu je sazvao odmah, samo par sati nakon Milanovićevog priopćenja i na tehnički najbliže moguće datume – petak, subotu i nedjelju. Valjda se nadati da to znači da HDZ neće posezati za, u biti također protuustavnim, trikovima bojkota sazvane sjednice, nego da će se rasprava o dva goruća društvena problema održati u demokratskom duhu.
Brzo i sa što manjim javnim otiskom
Prilično je izvjesno, da će – ako se pojave – vladajući glatko odbiti Milanovićeve predložene zaključke. Raspravu, međutim, neće moći izbjeći – a oporba u rukavu ima adute kojima je može produžiti i učiniti što bolnijom. HDZ će, pak, stvar nastojati odraditi što brže i sa što manjim javnim otiskom. Takvu namjeru pokazuje, uostalom, i činjenica da će se raspravljati za vrijeme vikenda kad će i dobar dio hrvatskih građana putovati na ili s godišnjih odmora.
No, valja ponoviti, radi se samo o pokušaju utjecaja na razmjere političke štete. Javnost je i na strani sudskih službenica, i traži kazne za odgovorne u plinskoj aferi, i vrlo je nesklona dvomjesečnoj ljetnoj pauzi u radu Sabora na obrani koje je u ovom trenutku ostala samo vladajuća koalicija.
Dimne zavjese već su pripremljene
Bit će zanimljivo vidjeti i kako će, pobogu, HDZ objasniti da je protiv zaključaka koje je predložio Milanović – da se, ukratko, obaveže Vlada da u roku od najviše 15 dana riješi i situaciju sa štrajkom i odgovornima za više od deset milijuna eura posve nepotrebnog gubitka HEP-a? Hoće li, doista, većina u Saboru zaključiti da je sve što Vlada radi po ovim pitanja fenomenalno i tako dodatno razbjesniti javnost?
Teško je, međutim, posumnjati u to da će će se javni narativ o ovoj priči pokušati, uz pomoć prijateljskih medija, pomaknuti sa suštine problema. Da ćemo ovih dana gledati naslove i naslovnice koje će nas uvjeravati da je saborsko izvanredno zasjedanje bilo jalovo gubljenje vremena, da se ionako ništa nije promijenilo i da je, uostalom, sve to skupa koštalo točno izračunatu svotu novaca. Puštanje dimnih zavjesa i korištenje slabe demokratske pismenosti puka je, uostalom, vještina koja je usavršena u kolaboraciji režima i medija, gotovo kao financiranje potonjih državnim novcem putem spektakularno zanimljivih i potrebnih konferencija i okruglih stolova s kojih izvještaje ne čitaju ni njihovi akteri.
Valcer po Milanovićevim notama
Ovaj put je, ipak, malo drugačije. U svom dosad možda i najjačem potezu u predsjedničkom mandatu, Milanović je odlučio ući u direktnu konfrontaciju sa zarobljavanjem države koju su Plenković i njegovi gotovo do kraja dovršili. A Milanović je još uvijek najpopularniji političar u zemlji.
Da stvar za premijera bude gora, što god vlast sad napravila po pitanju i saborske sjednice i problema s kojima se ona bavi – radit će se o valceru odigranom po notama koje je diktirao Milanović. Koliko je Plenković sretan s takvom perspektivom, nije teško pretpostaviti. Kao ni prognozirati da nas vjerojatno čekaju politički iznimno burni dani. I tjedni. I mjeseci.