Stepenice su priča za susjedu iz zgrade, za kolege na poslu, a nekad i za vlastite roditelje. Ah, pa znate, one tanke šlape, podvrnu se kad ne paziš i eto ti. Ili se djetetu po skalama prolio sok, a ona nije vidjela, trebala je gledati. Ili je nosila torbe iz dućana pa se spotaknula.
Dobro je da postoje stepenice jer žene odmah znaju što će reći kad ne mogu reći istinu. Kad je Klara prije nekog vremena morala ići k liječniku jer ju je muž prebio, pred doktoricom se također pozvala na stepenice.
Sud ga je pustio
Konačno je odlučila odustati od stepenica prije neki dan kad ju je opet propustio kroz šake – on 160 kila, ona 50 – i otići na policiju. Svi stalno govore da nasilnike treba prijaviti redu i zakonu pa je prijavila. Ali za manje od 48 sati, sud ga je pustio na slobodu, samo su odredili da se ne smije približavati supruzi i curici od devet mjeseci. Našli su mu u kući i gomilu oružja – četiri zolje, automate, bombe, kalašnjikove – ali ni to ih nije smelo u uvjerenju da je zabrana prilaska sasvim dovoljna mjera da se ne ponove ni stepenice, ni nedajbože nešto gore.
U Gradačcu je nedavno od ruke ”svog” muškarca smrtno stradala Nizama Hećimović i kolateralno još dvoje ljudi. U Osijeku je prošlog tjedna policajac službenim pištoljem ubio 21-godišnju Mihaelu jer mu nije htjela biti cura. Mogu se i takve stvari dogoditi i događaju se stalno tako da žene valjda trebaju biti sretne dok su samo stepenice. A možda im i nema druge nego da se drže tih stepenica dok mogu jer evo ni od sudstva za Klaru nije bilo pomoći, a razjareni psihopat na slobodi siguran je razlog za smrtni strah.
Njen muž je poznat i moćan
Klara je sudu predala i audio snimku na kojoj se čuju njegovi udarci i njeni jauci. Rekla je snimit ću sada da se zna što radi, ali sucu opet nije bilo dosta da ga ostavi u pritvoru. Što onda može biti dosta? ”Moja šansa da ostanem živa je samo javnost”, prelomila je Klara i tako je snimka njenog horor braka objavljena i u medijima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali njen muž je poznat i moćan dočim je ona nepoznata i nemoćna. On je bivši član hrvatske rukometne reprezentacije koja je osvojila dvije svjetske srebrne medalje i olimpijsku brončanu. U Hercegovini je on i danas zvijezda. A njegova majka radi na sudu na kome se odlučivalo što s njim. To je u ovom slučaju, a nijedan slučaj nije isti iako su svi dovoljno strašni. Zato se toliko spominju stepenice.
Negdje te dozlaboga nespretne žene sa stepenica imaju po troje djece i ne mogu ih same prehraniti. Nekad im partner do te mjere ubije osobnost – ne sviđa mi se ta riječ jer je partner netko tko ti je partner – da već same o sebi misle da i nisu bolje od krpe za pod. U nekim brakovima muž ih ucjenjuje djecom. Svojim vezama. Novcem. Ili im jasno kaže da će ih ubiti ako ga ostave.
Pomoći nema niotkuda
Žene sa stepenica uvijek je sram i strah. Obično nemaju podršku jer se on na vrijeme pobrine da ih izolira. U široj obitelji često svi okreću glavu, a u crkvi im se savjetuje da one budu dobre i smjerne pa će i on biti bolji. I pater Ike Mandurić baš se povodom slučaje Klare Buntić javio na Facebooku da čestita ”divnim, snažnim muževima koji stoički trpe ženske histerije, laži, cmizdrenja, optužbe, manipulacije i prenemaganja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U puno slučajeva psiholozi se susreću sa žrtvama koje su uvjerene da su njihovi muževi okrutni i nasilni samo zato što se opijaju, da nije toga, bili bi u redu. I Klara Buntić kaže da su njenog supruga, bivšeg uspješnog sportaša, ”preuzeli droga i alkohol” pa je zbog toga postao neprepoznatljiv.
Ali žene sa stepenica, koje svi mi, ako ne drugdje, možemo susresti na jezovitoj stranici udruge #spasime, trebale bi moći osvijestiti da oslobođenje neće doći izvana nego samo od njih samih, a društvo mora učiniti sve da im pomogne da se spase iz nasilnih veza. To naša društva ne čine u dovoljnoj mjeri. Zato žene padaju sa stepenica i padat će. Jer pomoći kad se sve zbroji, zapravo nema niotkuda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Žene ovdje stalno padaju niz stepenice. I nastavit će padati, jer pomoći nema niotkuda. Klara Buntić to zna
Stepenice su priča za susjedu iz zgrade, za kolege na poslu, a nekad i za vlastite roditelje
Negdje te dozlaboga nespretne žene sa stepenica imaju po troje djece i ne mogu ih same prehraniti. Nekad im partner do te mjere ubije osobnost - ne sviđa mi se ta riječ jer je partner netko tko ti je partner - da već same o sebi misle da i nisu bolje od krpe za pod. U nekim brakovima muž ih ucjenjuje djecom. Svojim vezama. Novcem. Ili im jasno kaže da će ih ubiti ako ga ostave.
Još jedna koja je padala niz stepenice zove se Klara Buntić. Žene stalno padaju niz stepenice u Hrvatskoj, a ova Klara je iz Ljubuškog jer padaju i tamo u BiH. Na državnoj granici ne presijeca se mentalitet. Stepenica ima svuda. Liječnik ih pita što se to dogodilo kad došepesaju na hitnu jer su ih muževi premlatili po rebrima i po glavi, zabili im crne masnice pod oko i rasjekli im usne, a one kažu da su pale niz stepenice.
Stepenice su priča za susjedu iz zgrade, za kolege na poslu, a nekad i za vlastite roditelje. Ah, pa znate, one tanke šlape, podvrnu se kad ne paziš i eto ti. Ili se djetetu po skalama prolio sok, a ona nije vidjela, trebala je gledati. Ili je nosila torbe iz dućana pa se spotaknula.
Dobro je da postoje stepenice jer žene odmah znaju što će reći kad ne mogu reći istinu. Kad je Klara prije nekog vremena morala ići k liječniku jer ju je muž prebio, pred doktoricom se također pozvala na stepenice.
Sud ga je pustio
Konačno je odlučila odustati od stepenica prije neki dan kad ju je opet propustio kroz šake – on 160 kila, ona 50 – i otići na policiju. Svi stalno govore da nasilnike treba prijaviti redu i zakonu pa je prijavila. Ali za manje od 48 sati, sud ga je pustio na slobodu, samo su odredili da se ne smije približavati supruzi i curici od devet mjeseci. Našli su mu u kući i gomilu oružja – četiri zolje, automate, bombe, kalašnjikove – ali ni to ih nije smelo u uvjerenju da je zabrana prilaska sasvim dovoljna mjera da se ne ponove ni stepenice, ni nedajbože nešto gore.
U Gradačcu je nedavno od ruke ”svog” muškarca smrtno stradala Nizama Hećimović i kolateralno još dvoje ljudi. U Osijeku je prošlog tjedna policajac službenim pištoljem ubio 21-godišnju Mihaelu jer mu nije htjela biti cura. Mogu se i takve stvari dogoditi i događaju se stalno tako da žene valjda trebaju biti sretne dok su samo stepenice. A možda im i nema druge nego da se drže tih stepenica dok mogu jer evo ni od sudstva za Klaru nije bilo pomoći, a razjareni psihopat na slobodi siguran je razlog za smrtni strah.
Njen muž je poznat i moćan
Klara je sudu predala i audio snimku na kojoj se čuju njegovi udarci i njeni jauci. Rekla je snimit ću sada da se zna što radi, ali sucu opet nije bilo dosta da ga ostavi u pritvoru. Što onda može biti dosta? ”Moja šansa da ostanem živa je samo javnost”, prelomila je Klara i tako je snimka njenog horor braka objavljena i u medijima.
Ali njen muž je poznat i moćan dočim je ona nepoznata i nemoćna. On je bivši član hrvatske rukometne reprezentacije koja je osvojila dvije svjetske srebrne medalje i olimpijsku brončanu. U Hercegovini je on i danas zvijezda. A njegova majka radi na sudu na kome se odlučivalo što s njim. To je u ovom slučaju, a nijedan slučaj nije isti iako su svi dovoljno strašni. Zato se toliko spominju stepenice.
Negdje te dozlaboga nespretne žene sa stepenica imaju po troje djece i ne mogu ih same prehraniti. Nekad im partner do te mjere ubije osobnost – ne sviđa mi se ta riječ jer je partner netko tko ti je partner – da već same o sebi misle da i nisu bolje od krpe za pod. U nekim brakovima muž ih ucjenjuje djecom. Svojim vezama. Novcem. Ili im jasno kaže da će ih ubiti ako ga ostave.
Pomoći nema niotkuda
Žene sa stepenica uvijek je sram i strah. Obično nemaju podršku jer se on na vrijeme pobrine da ih izolira. U široj obitelji često svi okreću glavu, a u crkvi im se savjetuje da one budu dobre i smjerne pa će i on biti bolji. I pater Ike Mandurić baš se povodom slučaje Klare Buntić javio na Facebooku da čestita ”divnim, snažnim muževima koji stoički trpe ženske histerije, laži, cmizdrenja, optužbe, manipulacije i prenemaganja”.
U puno slučajeva psiholozi se susreću sa žrtvama koje su uvjerene da su njihovi muževi okrutni i nasilni samo zato što se opijaju, da nije toga, bili bi u redu. I Klara Buntić kaže da su njenog supruga, bivšeg uspješnog sportaša, ”preuzeli droga i alkohol” pa je zbog toga postao neprepoznatljiv.
Ali žene sa stepenica, koje svi mi, ako ne drugdje, možemo susresti na jezovitoj stranici udruge #spasime, trebale bi moći osvijestiti da oslobođenje neće doći izvana nego samo od njih samih, a društvo mora učiniti sve da im pomogne da se spase iz nasilnih veza. To naša društva ne čine u dovoljnoj mjeri. Zato žene padaju sa stepenica i padat će. Jer pomoći kad se sve zbroji, zapravo nema niotkuda.