Anđelo Jurkas radi novi dokumentarac. Umrežit će iskustva ljudi u izolaciji, njihove strahove, sumnje i nade
Razgovarali smo s jednim od najosebujnijih autora našeg indie filma
Kriza, patnja i urušavanje gabarita normalnog življenja mnoge paralizira. Otupi im svaku nadu u smisao borbe. Srećom, postoje i fajteri kojima takve čemerne situacije izoštre senzibilne senzore na najjače. Anđelo Jurkas, jedan od najosebujnijih stvaratelja našeg indie filma („Zbog tebe“, „Fuck Off I Love You“, „Happy End“, „Do kraja smrti“) upravo je u danima uklete pustoši krenuo u ostvarenje svog novog dokumentarca pod naslovom „Virus Free Zone“.
Pod geslom Hrvatska spaja svijet, Jurkas i hrvatska nezavisna DOP Produkcija pokrenuli su globalnu inicijativu stvaranja doxa uz pomoć ljudi zakaranteniranih po cijelom svijetu. Po principu spajanja video lanca, u formatu svojevrsnog video dnevnika, Jurkas namjerava umrežiti jedinstvena iskustva ljudi u izolaciji, njihove strahove, sumnje, nade i nepokolebljivost…
Jurkasu je ovo prirodno stanje
Svim dostupnim digitalnim alatima “Virus Free Zone” se tako praktički sklapa od svjedočanstava stanovnika Hrvatske, Srbije, Italije, Kine, USA, Velike Britanije, Islanda, Brazila, Meksika, Francuske, Rusije… i još puno zemalja svijeta iz kojih su autori dokumentarca dobili pozitivan feedback za sudjelovanjem.
Jurkasu je ovakav gerilski način stvaranja prirodno stanje. Bio je spreman, dakle?
„Ja sam rođen spreman, ha, ha“, šeretski mi odgovara Anđelo: „Nije nikako izbor nego je nužda. Plus uvjeti u kojima se svijet trenutno nalazi ne dozvoljavaju niti jedan drugi način zbog restrikcija i karantena. Tako da je samo pitanje bilo kako potencijalne ‘nedostatke’, točnije ograničenja, pretvoriti u prednosti i koncept.“
Premijera na svjetskim festivalima
Bit će to priča o obiteljskim povezanostima, ali i o tjeskobama samoće, o pronađenim i izgubljenim ljubavima, filmski zapis o osjećaju smrtnosti i ranjivosti. Motivski je „Virus Free Zone“ blizak onome što su redateljica Baillie Walsh i producent Ridley Scott radili u filmu „Springsteen & I“ (2013.), spajajući intimne dokumente (s kamera i mobitela) fanova što im Boss znači i kako je obilježio njihove živote.
Premijera Jurkasova filma očekuje se na nekom od vodećih svjetskih filmskih festivala tijekom ove ili naredne godine, ovisno o tome kakav će biti festivalski kalendar zbog virusne opsade. Također, autori filma bi željeli prikazati ga i na domaćim i regionalnim film festivalima od Pule, Sarajeva, FEST-a, Mostara, Zagreba, Vukovara, kao i putem redovne kino, TV i VOD (Video On Demand) distribucije.
„S obzirom na to da se u prvoj fazi snimanja ne radi o otvorenom pozivu nego selektivnom i izravnom pozivanju ljudi, odziv je sjajan!“ odgovara Jurkas na pitanje kako su ljudi reagirali na njegov poziv zajedničkog građenja filma, i nastavlja: „Ljudi žele biti neograničeni na bilo koji način, nevezani jezikom, državom gdje žive, prostorom… Sloboda i želja za održanjem je instinkt.“
‘Ili ćemo si bit’ braća ili zvijeri’
U intervjuu koji smo radili prošle godine za Telegram, rekao mi je da mu često predbacuju skoro kao neku manu što beskrajno vjeruje ljudima. Ispada da nam ovakva globalna sranja baš trebaju da tu vjeru napokon počnemo među sobom njegovati kao vrlinu?
„Ili ćemo si bit’ braća ili stranci i zvijeri“, jednostavno razmišlja Anđelo: „Povjerenje isto nije pitanje izbora. Ja sam odlučio ljudima prilaziti širom otvorenih ruku. Veće su šanse za dobit zagrljaj natrag. Kome se ne grli, ima internet.“