Apsolutno cijeli svijet kulture je potpuno opsjednut ovom afričkom umjetnicom koja se pojavila niotkud
Otobong Nkangu jedna je od najvećih zvijezda kulturne scene u usponu
Europsku umjetnicu afričkih korijena, Otobong Nkangu, trenutačno se smatra jednom od najvećih uzlazećih zvijezda kulturno umjetničkog kruga. Njezini radovi nisu vezani ni uz koji određeni žanr, ona razvija performanse i instalacije, bavi se fotografijom, video produkcijom, crtanjem i slikarstvom istovremeno. Publika se je njezinim umjetničkim instalacija dosad mogla diviti na najvećim umjetničkim menifestacijama na svijetu, a izlagala je i u nekima od najpoznatijih svjetskih muzeja.
Njezino nigerijsko porijeklo uvelike utječe na njezin rada, barem ona tako tvrdi. “Usmena predaja, tjelesno, emocionalno” je ono karakteristično nigerijsko u njezinoj umjetnosti. Ovi elementi do najvećeg izražaja dolaze u upravo onim radovima u kojima Nkanga direktno izlaže svoje tijelo.
Riječ fasetirano jedna je od frekventnijih koji Nkanga koristi kad opisuje svoju umjetnost. “Jedan jedini događaj može proizvesti tisuće različitih priča”, rekla je jednom. Pri tome joj čak nije niti bitno neku hegemonijalnu istinu suprotstaviti nekoj drugoj istini, već se radije poigrava idejom istraživanja mnoštva mogućnosti. Takav je pristup umjetnosti neminovno približava akademski diskursima kao što su poststrukturalizam, dekonstrukcija ili postkolonijalni studiji. “Ne postoji nekakva jedinstvena istina, u najboljem slučaju postoji samo moja istina”, zaključila je ona.
Privlačnost egzotike
Teško je previdjeti trend u suvremenoj umjetnosti u čijem je fokusu nezapadno, neeuropsko. Azijski, afrički i južnoamerički umjetnici danas su sveprisutni na globalnoj umjetničkoj sceni. Možda se svijet konačno zasitio dominantno europske umjetnosti pa u tome leži razlog ove fascinacije egzotičnim. No, ipak je nešto vjerojatnije da su upravo ti umjetnici mnogo otvoreniji prema traženim estetičkim formatima od svojih zapadnjačkih kolega što ih čini uvelike zanimljivijim predmetima interesa uvijek novoga žedne publike.
Esejistica Taiye Selasi skovala je riječ afropolitan kako bi njome opisala mladu uspješnu generaciju umjetnika s afričkim korijenima. Prema njoj upravo su ti ljudi koji su se rodili u Africi, ali su odrasli u zapadnom svijetu ljudi koji kreiraju današnju umjetnost.
Kad je u pitanju književnost najjačim se izdancima afropoličke umjetnosti pribarajaju književnici Teju Cole i Chimamanda Ngozi Adichie koji potječu iz Nigerije. Što se kazališta tiče najčešće spominjano ime je ono Kenijke Dieudonne Niangoune, dok je su to u slikarstvu Etiopijka Julie Mehretu i Alžirac Kader Attia, uz Otobong Nkangu, naravno, koja danas živi i radi u Antverpenu.
Problem koji prati pojam afropolitana
Upita li se Nkangu što misli o pojmu afropolitan, onda samo kratko odvraća: “I don’t give a shit.” Odbija samu sebe svrstati u ovu grupu ljudi jer smatra da taj pojam sugerira da neki Afrikanac može postati uspješan tek kad se makne iz Afrike i preuzme zapanjački način razmišljanja jer ga je obrazovni sustav ipak na to prisilio. Može se Nkanga buniti koliko hoće, ali upravo joj je put koji je odabrala omogućio da se vine u elitne umjetničke krugove.
Da će se ovaj trend opsesije svim neuropskim samo produbiti dokazuje cijeli niz muzeja koji su svoje recentne kolekcionarske aktivnosti usmjerili prema isključivo nezapadnjačkim tržištima. Tko zna, možda i nas uskoro posjeti neka putujuća afrička izložba.