Biografija Huga Pratta živcira ezoteričnim koještarijama i odnosom prema ženama, ali na vrlo zavodljiv način

Pažljiviji će čitatelj možda primijetiti da Pratt na to prvo pitanje uopće i nije odgovorio, i bit će u pravu – slavni stripaš kroz cijelu će se knjigu ponašati poput mačke, za koju ne znate hoće li vas pomaziti ili ogrebati, i kojoj i posvećuje taj prvi odgovor na ono prvo pitanje – ostajući cijelo vrijeme pomalo neuhvatljiv.

Pretvorio strip u umjetnost

On je namjerno nedosljedan u kronologiji ali i u stavovima, može vas živcirati svojim ezoteričnim koještarijama, odnosom prema ženama ili političkim stavovima, no radi to toliko šarmantno i zavodljivo da čitatelj pristaje na njegovu igru. Uostalom, isto onako kako smo pristali na njegovu najbolju priču od svih – onu o Cortu Malteseu. A nikoga, apsolutno nikoga se ne obožava tako kao tog Maltežanina u Prattovim stripovima. Pogotovo na ovim prostorima.

Sin ciganske vračare i britanskog mornara, avanturist i zavodnik koji neprestano čita Mannovu “Utopiju”, dok si na dlan urezuje ‘povoljniju’, točnije, dulju liniju života, bio je lik kojega je strip – dotad vječito omalovažavan i zbog toga iskompleksiran medij – nasušno trebao. Otkako se pojavio prvi put u stripu, kao sporedan lik u epizodi “Balada o slanome moru” objavljenoj 1967. u magazinu Pif, postat će simbolom medija kojega niste morali kriti od drugih čuvajući se podsmijeha.

Dapače, Corto je znao pomagati čak i pri ljubavnim susretima nadobudnim studentima koji su ga vidljivo nosili ispod ruke, a Prattovi stripovi svojom su rasnom pričom dokazivali jedinstvenost stripa u disciplini storytellinga. Jer priče o Cortu bile su umjetnost koja se nije mogla osporiti. Dakako da je i dotad bilo stripova koji su bili art, ali nitko tako direktno i na tako širokom dijapazonu nije to učinio kao što je to učinio Pratt.

Knjiga koja se i čita i gleda

A da su priče o Maltežaninu Cortu i o Venecijancu Hugu neraskidivo povezane dokazuje i knjiga “O želji da se bude beskoristan” svojom naslovnicom na kojoj je nacrtan Corto, a ne fotografiran Hugo, kao što bismo možda očekivali.

I zato ovu knjigu u bogatom i “širokom” izdanju nakladničke kuće Vuković&Runjić treba promatrati kao potvrdu i životni dokaz o onome čime nas je toliko zaveo taj mornar-pustolov koji će vas varati na kartama, ali će vas prije toga upozoriti da će to napraviti. Kao što to otprilike radi i Pratt, što se da iščitati i iz Petitfauxova predgovora ovoj knjizi, trećem i završnom izdanju knjige koje je realizirano trideset godina nakon prvog, i dvadeset dvije nakon drugog izdanja.

Završno poglavlje dopisano je 1997., dvije godine nakon Prattove smrti, pa se ovo izdanje koje imamo sreću čitati u sjajnom prijevodu Ursule Burger može smatrati konačnim. I ne samo čitati, već i gledati, jer je obogaćeno Prattovim ilustracijama iz stripa ili autorovim akvarelima tako da po temi i sadržajno odgovaraju vođenim razgovorima. Ako tome pridodate pregršt fotografija iz Prattova života, ova se knjiga ujedno i čita ali i gleda, gdje je često fotografija sadržajno važnija od Hugovih slaloma kroz vlastiti život, za koje Petitfaux ipak tvrdi da činjenično odgovaraju faktografiji.

Potraga za Cortom

“O želji da se bude beskoristan” knjiga je podijeljena u dva dijela, od kojih svaki ima, pogađate, sedam poglavlja, a u kojima Pratt priča o obiteljskom porijeklu i biografiji kroz geografiju koja se može punktirati i kao “potraga za Cortom”, gdje se na vrlo sugestivan način povlači paralela između Cortovih i Prattovih pustolovina.

Jer Corto se nigdje ne nalazi slučajno, već njegove pustolovine bivaju pogonjene životom njegova tvorca, što će se potvrditi razgovorima koji pripadaju drugom dijelu knjige, gdje Pratt progovara o unutarnjem putovanju koje se hrani onim zemljopisnim putešestvijama, multikulturalnošću, ezoteričnim obrazovanjem, ženama, mitovima i metafizikom, ratnim junacima ali i antijunacima, pri čemu Pratt, kao i Corto, ostaje vjeran tek jednoj jedinoj ideologiji – prijateljstvu.

Svi smo mi samo priče

Osobno, za mene je ova knjiga na trenutke bila i vrlo emotivno iskustvo na rubu suza, jer me podsjetila na drugarstvo s prerano preminulim Alemom Ćurinom, ilustratorom i stripašem koji je svoj jedini strip album – kojega sam imao čast objaviti kao izdavač – posvetio, između ostalog, Hugu Prattu.

Na Ćurinovoj naslovnici za album “List vode – Atlantida” nalazi se upravo Hugo Pratt s Cortovom mornarskom kapicom, dok stojeći na pramcu pokraj Don Quijotea promatra uzburkalo more, na brodu za kojega sam nakon čitanja ove knjige posve siguran da još negdje plovi i postoji.

Jer ljudi i njihovi životi, na kraju, samo su priče. A priče su vječne jer ih takvima čine prijatelji, bili oni sazdani od krvi i mesa, ili od crte i papira. Uvjerite se u to čitajući tog beskrajno šarmantnog Venecijanca Huga Pratta, koji će vas zavesti kao što je to učinio i Corto Maltese, ili kao što je mene osvojio taj ludi Alem Ćurin, kojega ću vječno čekati na šanku kod Hvaranina u Splitu, nadajući se da će u neko dokono poslijepodne ući kao da se još ništa nije dogodilo, već će se tek dogoditi. O čemu će imati, stavljam ruku u vatru, sjajnu priču.