Bogdan Diklić ove godine poseban gost Cinehilla, bit će mu uručena nagrada za pola stoljeća karijere
Ove godine, MFF će se kao Cinehill prvi put u cijelosti održati na novoj lokaciji u Gorskom kotaru
Prvo izdanje Cinehilla – nasljednika Motovun film festivala – proslavit će se i prigodnim “partijem useljenja” i to u društvu “prvog gosta” ovog filmskog festivala, legendarnog glumca Bogdana Diklića, koji je ujedno ovogodišnji laureat festivalske nagrade “50 godina”.
Priznanje koje se dodjeljuje onima koji su se uspješnom karijerom upisali u povijest filmske umjetnosti Dikliću će biti dodijeljeno na 26. izdanju MFF-a, koji će se kao Cinehill prvi put u cijelosti održati na novoj lokaciji u Gorskom kotaru od 24. do 28. srpnja.
U pedeset godina zavidne karijere ovaj svestrani kazališni, filmski i TV glumac ostvario je više od 200 uloga u nekim od najpopularnijih regionalnih filmova, serija i predstava, a njegovo prijateljstvo s Motovun Film Festivalom krenulo je od samih festivalskih početaka.
Frizura koja je promijenila povijest YU-filma
Naime, Bogdan Diklić prvi je gost Motovun Film Festivala uopće, gdje je prvi puta stigao 1998., povodom projekcije sada već kultne crne komedije “Bure baruta” redatelja Gorana Paskaljevića. “Došavši nekoliko dana ranije, Diklić je bio tu kada je festival napravio svoje prve korake na mjestu koje će postati svima omiljeno filmsko brdo, a sada će upravo u njegovom društvu festival potrčati i svojim novim obroncima”, kažu iz Cinehilla.
Rođen 1953. godine u Bjelovaru, Diklić je ondje proveo djetinjstvo i rano školovanje, sve do odlaska na studij u Beograd, koji je postao njegovim drugim domom. I danas je snažno vezan uz svoj rodni kraj, te koristi svaku priliku kako bi navratio u Bjelovar, gdje je započeo glumačku karijeru i otkrio ljubav prema filmskoj i kazališnoj umjetnosti.
“Prvo kino u kojem sam bilo je bivše kino Partizan, prvo kazalište u kojem sam bio kao gledatelj današnji je Dom kulture”, izjavio je Diklić jednom prigodom. Svijet kazališta sudbonosnom igrom slučaja otkrila mu je mlada frizerka kada ga je odvela na predstavu kako mu ne bi bilo dosadno dok mu je majka bila na frizuri.
Oduvijek kontra
Anegdota je to koje se Diklić i danas rado sjeća, iako se nije nužno radilo o ljubavi na prvi pogled: uznemiren prizorom u kojem se glumac na pozornici spremao stolicom “udariti” glumicu, mali Bogdan glasno je uzviknuo i zaplakao pa su ga morali izvesti van. Zanimljivo je da je još u osnovnoj školi Diklić izbačen iz dramske grupe, s objašnjenjem da je “nedarovit”.
Razlog tomu navodno je bio taj da nikako nije poštovao uputstvo voditeljice da ne okreće leđa publici, a kaže kako to radi i danas.
“U svojoj naravi renesansni čovjek, Diklić je svoju dječačku želju da nauči svirati bubnjeve napokon utažio u 44. godini. Odluka se pokazala pravim hitom i dovela je do sudjelovanja u čak dva benda te nastanka jednog albuma i niza spotova, na svekoliko zadovoljstvo široke publike”, ističu iz Cinehilla.
Napisao i knjigu
Autor je i knjige “O glumi bez glume”, u kojoj je sabrao duhovita i poučna promišljanja o kazalištu i filmu prikupljena tijekom pedeset godina impresivne glumačke karijere. Iako mu ubrzani ritam snimanja i rada koji karakterizira današnje setove nije mio jer ne ostavlja dovoljno vremena za posvećenost ulozi, Diklić ne pokazuje namjeru stati.
“Gluma je osvrt na proteklo vrijeme koje je, naizgled, mrtvo. Upravo gluma i filmovi pokazuju da vrijeme koje je prošlo nije mrtvo i da se kroz umjetnost mogu prepoznati”, kaže Diklić, o čijem je bogatom glumačkom doprinosu napisana i jedna monografija, pod naslovom “Bogdan Diklić: Iz snova u život”, iz pera filmskog kritičara i povjesničara Petra Volka.
Impresivna karijera
Diklićeva je filmografija krcata klasičnim ostvarenjima i naširoko popularnim filmovima i serijama koji su ostavili dubok trag na filmskom krajoliku zemalja bivše Jugoslavije. Prvu veću ulogu ostvario je u kultnoj seriji “Grlom u jagode”, dok mu je širu slavu donijela popularna komedija “Nacionalna klasa”.
Uslijedile su uloge u još danas omiljenim klasicima kao što su “Maratonci trče počasni krug” Slobodana Šijana, “Variola vera” i “Sabirni centar” Gorana Markovića, “U raljama života” i “Za sreću je potrebno troje” Rajka Grlića, “Balkanski špijun” Dušana Kovačevića, urnebesni “Mi nismo anđeli” Srđana Dragojevića, “Ničija zemlja” Danisa Tanovića, “Gori vatra” Pjera Žalice, “Sivi kamion crvene boje” Srđana Koljevića, “Grbavica” Jasmile Žbanić i brojnim drugim ostvarenjima.
Za svoj je umjetnički rad Diklić osvojio brojne nagrade i priznanja. Za ulogu Slavka u “Obrani i zaštiti” Bobe Jelčića, koji je prikazan i na Berlinaleu, Diklić je ovjenčan Zlatnom arenom i Srcem Sarajeva, a Zlatnu je arenu dobio i za sporednu ulogu u komediji “Sedamdeset i dva dana” Danila Šerbedžije. Dobitnik je i Nagrade Pavle Vuisić Udruženja filmskih glumaca Srbije. Nagrada “50 godina” dodijelit će se u suradnji s Društvom hrvatskih filmskih redatelja.