3 ključne stvari koje treba znati o propasti kulturne strategije Zagreba

1. Strategija je donesena navrat nanos

Proces izrade Strategije javno je krtiziran, jer neki smatraju kako je napravljena u prekratkom roku i bez ostavljenog prostora za javnu raspravu, samo kako bi se Zagreb u zadnji čas mogao kandidirati za EPK 2020. godine. Strategija je, naime, uvjet za kandidaturu, a predstavljena je 18. ožujka i usvojena vrlo brzo, na sjednici Gradske skupštine 26. ožujka.

“Iako u samom dokumentu stoji da je proces izrade Strategije započeo u srpnju 2014., osobno mi nije poznata niti jedna aktivnost u provođenju tog projekta osim poprilično općenitog upitnika koji smo dobili bez obrazloženja čemu taj upitnik služi. Još jednom se ponovila situacija da se rade vrlo bitni dokumenti bez konzultiranja stručnjaka i što je još važnije dionika koji realno rade projekte u kulturi”, smatra Direktorica Tjedna dizajna Zagreb 2015. Tina Marković.

“Malo je zabrinjavajuće kada tako važni dokumenti idu ‘po ubrzanoj proceduri’ iz bilo kojeg razloga. S obzirom na političku situaciju u Gradu Zagrebu, to ne treba čuditi, ali što je tu je. Bit će još prostora za intervencije kada se iz Strategije budu radili operativni planovi”, kaže Predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore (ZNK-HGK) Mišo Nejašmić.

Ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Snježana Pintarić ne vidi u tome preveliki problem. “Uobičajeno je da se za natječaje svi javljaju u zadnji čas. To tako ide. Ja to ne bi kritizirala samo kritike radi. Naravno da je bolje ako se radi duže vrijeme i uključi što više ljudi, ali opet, ne možete uvijek ni sva mišljenja uzeti u obzir”, tvrdi Pintarić.

Što je zanemareno u Strategiji?

Zbog ubrzanog postupka donošenja postavlja se pitanje je li Strategija kvalitetno napravljena i jesu li neka kulturna područja zanemarena.

“Strategija kao dokument na koji se trebaju naslanjati sve aktivnosti u kulturi grada Zagreba napravljena je vrlo općenito i nekvalitetno. Nemoguće je govoriti o ‘dobrom’ i ‘lošem’ u ovoj Strategiji budući u njoj nema ničeg opipljivog i konkretnog”, kaže Marković.

“Na načelnoj razini mislim da je Strategija dobro napravljena, istaknuto je nekoliko pohvalnih smjernica i strateških ciljeva kojima bi se kultura Grada Zagreba treba razvijati. Problemi nastaju pri tumačenju tih načelnih postavki. Tumačenje očito došlo iz Ureda za kulturu i g. Tedija Lušetića. Tako se se dogodilo da je u poglavlju koje se bavi analizom stanja u glazbenoj djelatnosti potpuno izostavljena suvremena autorska rock glazba. Prema tekstu kulturne strategije u Zagrebu su se u 2014. održali samo koncerti kalasične i jazz glazbe, nije bilo niti INmusic festivala, niti Žednog uha, niti jednog koncerta u Tvornici kulture, Vintage Industrijal baru ili Močvari”, objašnjava predsjednik udruge Promo i utemeljitelj festivala INmusic Zoran Marić.

“Dio s Nakladništvom nije bio dobar na što smo reagirali i u roku četiri dana sa stručnim timom ispred ZNK-HGK izradili i poslali po našem mišljenju bolju verziju tog dijela Strategije”, kaže Nejašmić.

2. Zagreb kao Europska prijestolnica kulture

Grad Zagreb do danas, 17. travnja mora predati svu potrebnu dokumentaciju za kandidaturu za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine. I dok je većina drugih hrvatskih gradova kandidata, među kojima su i Varaždin i Rijeka, sve potrebno za prijavu obavila dosta ranije, Zagreb je tek 26. ožujka donio Strategiju pa se s razlogom kritiziralo takav pristup ‘u zadnji čas’.

U istaknutoj viziji Strategije Zagreb je “dinamičan, otvoren i inovativni europski grad kulture koji je dostupan, atraktivan i ugodan za svoje građane, turiste i buduće generacije”. Ipak, ukoliko Zagreb dobije utrku s vremenom, postavlja se pitanje je li Grad spreman postati prijestolnicom kulture i što eventualno može izgubiti ili dobiti tom titulom.

Nijedan grad ne bi trebao propustiti priliku

“Zagreb ima toliko kulturnih potencijala i mislim da je spreman postati Europskom prijestolnicom kulture 2020. godine. Ono što bi se meni svidjelo da Zagreb dobije ovim potezom su projekti u javnim prostorima koji bi omogućili participaciju građana. To je to što nama nedostaje, a upravo projekti EPK potiču zajednicu da se uključi. Naravno, tu je i turistički potencijal”, kaže Pintarić.

“EPK je velika čast i može zaista gradu koji osvoji tu titulu donijeti veliku korist. U trenutku osvajanja titule cijeli bi grad mogao kroz različite projekte zaista početi živjeti kulturu. Budući da proces traje zapravo 5 godina, šanse koje bi nam se ukazale su nevjerojatne”, ističe Marković.

“Nijedan grad ne bi trebao propustiti priliku za ovako nešto. Koliko sam upoznat s dosadašnjim inozemnim iskustvima ima slučajeva koji su završavali super uspješno i onih koji su gradove dovodili pred bankrot”, napominje Nejašmić.

3. Odbijeno odvajanje Gradskog ureda za kulturu

I dok je Strategija na sjednici zagrebačke gradske skupštine 26. ožujka prihvaćena, prijedlog za odvajanje Gradskog ureda za kulturu iz većeg Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport odbijen je. Prethodno su peticiju za osamostaljenje tog ureda potpisale brojne osobe iz zagrebačkog kulturnog života. “Zagreb kao metropola hrvatske kulture, njegovi umjetnici i ostali kulturni djelatnici, zaslužuju zaseban ured za upravljanje svojim resorom”, stoji u peticiji.

“Iako i sada u Uredu za obrazovanje, kulturu i sport, dio za kulturu djeluje samostalno od dijela za prosvjetu i sport, vjerujem da bi samostalni Ured za kulturu bio od koristi jer se odgovorna osoba za kulturu ne bi mogla skrivati iza velikog ureda pa bi stoga i preuzimanje odgovornosti za učinjeno ili neučinjeno bila veća”, smatra Marić.

Marković misli da je odvajanje Ureda za kulturu jedini način da se strateški ciljevi Strategije ispune. “To je šansa da se politike promijene i da se uvede kroz novi model financiranja kriterij izvrsnosti, a svakako i da se Ured za kulturu više otvori prema samim dionicima u kulturi i počne aktivnije sudjelovati u projektima i zaista stvarati strategiju onakve kulture, kakvu želimo imati 2022. godine”, kaže Marković.