Na Valentinovo vrijedi podsjetiti da ljubav, ipak, ne treba idealizirati. Zato - čitajte knjige o toksičnim vezama

Možda je vrijeme da prestanemo idealizirati zaljubljenost, i počnemo učiti naše kćeri i sinove da ljubav nije posesivna, da ljubav ne uvjetuje, da ona nije posjedovanje niti ljubomora, da u ljubavi nema mjesta ucjenama, a pogotovo ne nasilnim ispadima ili udarcima. Ljubav je, prije svega, sloboda. I ne, ovakvi tekstovi pjesama ne bi trebali postojati u javnom prostoru. Tako da, zaboravite Valentinovo, hajdemo o onome bitnome. Pa evo nekoliko romana o odnosima, njihovim zamkama, a i tome što ljubav jest, ili nije.

‘Paul’ Daisy Lafrage

Moćna priča o studentici Frances koja upada u zamku starijeg muškarca, predatora i manipulatora.

Daisy Lafrage piše suvremenu priču o mladoj ženi koja pokušava pronaći svoj glas i postaviti vlastite granice u svijetu koji je istovremeno i pun mogućnosti, i opasan. Suptilno i vješto pripovijedanje uvjerljivo secira ranjivost i sumnje glavne junakinje i postavlja pitanje: kako prepoznati predatora i nasilnički odnos prije nego što bude prekasno i smijemo li ikada opravdati takvo nedopustivo ponašanje?

Ovaj roman pokazuje kako izgleda ta zamka, koliko smo lake mete kada smo ranjive. Nitko nije imun na to, a prevencija i samoobrana dolaze kada naučimo vjerovati svojim instinktima, jer su oni često pametniji od nas i znaju prepoznati upozoravajuće znakove, red flags.

‘Smrtni ishod atletskih povreda’ Milica Vučković

Mlada žena, pametna i samostalna, rastavljena, samohrana majka upada u mrežu koju je pametno ispleo narcisoidni zlostavljač.

Priča koju ovaj roman donosi priča je o žrtvama zlostavljanja, o našim patologijama koje ponekad ne mogu dignuti samoobranu, a priča je to i o toksičnim odnosima iz kojih je nemoguće izvući se, i priča o učenju ljubavi prema sebi samima.

Ne, nitko nije imun na nasilje i ono se ne događa samo neobrazovanim ženama. Ljutit će nas ovaj roman, ljutit će nas to što ona ne može vidjeti što joj se događa, ali upravo tako izgledaju nasilnički odnosi. Žrtve često više ne vjeruju ni sebi, niti onome što doživljavaju.

‘Mljekar’ Anna Burns

Ponovno, osamnaestogodišnjakinja koju pokušava zavesti stariji muškarac. Iako ona na to ostaje imuna, cijela se sredina odjednom okreće protiv nje. Ona vrlo brzo iskusi razornu moć trača i strvinarski neumoljivu svijest kolektiva, koji s oduševljenjem napuhuje natruhe nepostojeće priče.

Društvo konstruira priču u kojoj je ona – ni kriva ni dužna, samo zato što je drugačija – uništavateljica brakova koja se spetljala sa starijim, zauzetim muškarcem. Nitko, pa ni njena obitelj ne želi čuti istinu. Klaustrofobična zajednica toliko uvjerljivo gradi svoj narativ da je čak i majci teško povjerovati u nedužnost kćeri.

‘Psi’ Dora Šustić

Dvadesetogodišnjakinja koja napokon pokazuje što sve podrazumijeva istinska širina odnosa, seksualnost, otvorenost prema iskustvima. Da, to smo bile mi, to će biti naše kćeri i drago mi je da imamo roman koji ne poništava ženu u odnosu, u kojem je ona napokon potpuno, seksualno (!), strastveno (!) i romantično biće.

Bitna je i činjenica da junakinja Dore Šustić i pati – i to glasno i otvoreno – i jako dobro zna da srlja u propast. Ali dopušta si to.

‘Razgovori s prijateljima’ Sally Rooney

Napet portret iznimno inteligentne studentice koja se uplela u bolnu ljubavnu vezu sa starijim, oženjenim muškarcem.

Napisan s briljantnom preciznošću, protkan pametnim humorom, ovaj roman odiše sviješću o zadovoljstvima i opasnostima koje nosi mladost te o granicama ženskog prijateljstva koje je teško uredno povući.

Hvala, Sally što si pisala o tome koliko ljubavni odnosi mogu biti zapetljani, zeznuti, koliko kompleksni, nipošto crno-bijeli.