Dječak dvije godine proučava planktone. Na izložbi u Meštrovićevu paviljonu pratit će ih glas Amire Medunjanin
Izložba Renate Poljak 'Pjesme za naše more' otvara se 29. veljače
Iako naša obala još uvijek uspijeva odolijevati velikim zagađenjima kojima su pogođena svjetska mora, za ekološko se stanje prirode u Hrvatskoj ne može reći da ide nabolje. More, poznato je, globalno služi kao mjesto za otpad, a zagađenost bukom koju čovjek stvara brodovima i ostalim strojevima za njegove je stanare životno opasno.
“Pomoći” moru odlučila je likovna, video i filmska umjetnica Renata Poljak, čiji će multidisciplinarni umjetnički projekt “Pjesme za naše more” od 29. veljače do 17. ožujka biti izložen u galeriji Bačva doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Projekt temi ekologije pristupa iz osviještenog, a ne aktivističkog rakursa, a osim videoprojekcije koja okuplja istaknute umjetnike, predstavlja neobičan kuriozitet: dvanaestogodišnjeg dječaka koji već dvije godine hvata planktone i proučava ih pod mikroskopom.
Osviještenost o svijetu
More je prisutno u svim radovima splitske umjetnice, a svojim novim projektom, kako je rekla u razgovoru za Telegram, ona istražuje utopijsku ideju da more možemo izliječiti – i od migranata-utopljenika, i od poimanja Sredozemlja kao grobnice Mediterana – ili ga barem “odobrovoljiti”, podižući ga na razinu bića bližeg nama.
“U gotovo sam sve svoje radove dosad ulazila iz nekog problema – migracije, rastanci, ratovi, promjene u političkom sistemu, pa sukladno s time i u sistemu vjerovanja. Uvijek je prisutan neki osobni problem koji bi reflektirao širu socijalnu, ekonomsku, pa i političku sliku”, govori Poljak.
Ovaj puta, odabrala je ekološkoj temi pristupiti na drugačiji način. Projekt koji istražuje različita polja djelovanja – od filozofskog do znanstvenog, od utopije i mitologije, do glazbe i njene uloge u povijesti i sadašnjosti – u svojem srcu ima ekološku ideju koja odudara od aktivizma: “Pjesme za naše more” ne sadrže doslovne ekološke poruke, već Poljak u njima temi prilazi iz potpuno drugačijeg rakursa, onog poetičnog i utopijskog.
Umjetnik mora biti osviješten
Njoj se, kaže, u umjetnosti uvijek sviđala pozicija osviještenosti o svijetu oko nas i reakcija na njega, a ne “umjetnost radi umjetnosti”. Nakon projekta “Vijesti”, u kojemu je tematizirala ekološke probleme, klimatske promjene i generalno vijesti koje pratimo a sastoje se najčešće od nekih katastrofa – erupcija vulkana, povlačenja i sušenja Crnog mora, otapanja ledenjaka…, klimatske promjene, kao i uz njih vezana nelagoda, ostale su živjeti u njoj kao bitna tema, za koju je osjećala da je mora nastaviti obrađivati.
I to “s odmakom od aktivizma ili propagande” i želeći izbjeći doslovnu ekološku poruku ”ne bacajte plastiku u more” – “prići temi na poetičniji način”. “Silno sam se željela maknuti od ‘drame’ i ući u ovaj rad s nekom drugom energijom. Odatle to više liči na pjesmu, nego na dramski tekst”, govori Poljak.
Odatle dolazi i želja za razvijanjem utopijske ideje da se more može izliječiti, da ipak možemo nešto napraviti kako bismo mu pomogli. Špekulacija je, kaže, osnova na kojoj počiva projekt “Pjesme za naše more”.
Planktoni i šamani
Splitskoj je umjetnici trebalo dosta vremena da artikulira i shvati u kojem pravcu ići s ovim projektom, a kad je već gotovo htjela odustati, pojavio se dvanaestogodišnji Vanja Cetinić – Koća. Na dječaka joj je pozornost skrenuo njen kamerman, suradnik i prijatelj Boris Poljak, koji mu je poslao link na Vanjinu snimku planktona. “Ta je snimka nevjerojatno lijepa i magična”. Susret s dječakom potvrdio joj je da njegov podvodni svijet – zajedno s njegovim dječačkim godinama – treba biti bitnim elementom njezina novog projekta.
Vanjinim planktonima supostavljena je na izložbi trokanalna videoprojekcija na polukružnom zidu galerija, ideja koja se rodila na Braču, za posjeta Zmajevoj špilji – iz priče o pustinjacima, o starim mitovima i legendama, te profesoru Katičiću koji je znanstveno dokazao da su kršćanske pjesme velikim dijelom zapravo prepjevi onih poganskih, “otvorila se” priča o mitu o šamanima koji su pjesmom i nekim obredima kod naših predaka mijenjali energiju mjesta i činili ga pogodnim za život.
Shvatila je da je upravo to ono što treba nama danas. “Ono što mi danas trebamo jest mogućnost promjene energije ili pokušaj izlječenja mora. S druge strane, ideja slobode je vrlo privlačna, kao i ideja da, ako imam tu slobodu, onda mogu raditi s bilo kim na svijetu, ili bar to mogu zamisliti”, pojašnjava Poljak.
Potpuna umjetnička improvizacija
U svom novom radu predlaže da “izmijenimo stare mitove i napišemo nove”, u kojima će More biti glavni kreator i stvoritelj života. Kako su se tradicija i vjerovanje od davnina prenosili pjesmom i pričom, iz istog se razloga u sklopu izložbe odlučila na kreiranje nove pjesme/pjevane priče koja nosi novu snagu i energiju i u kojoj More postaje Bog postanka.
“Rodila se ideja da promjenom mita, promjenom vjerovanja, novom ‘obrednom’ pjesmom, možemo promijeniti energiju, u ovom slučaju mora, i pomoći mu te da, ukratko, svijet nije nastao s neba i odozgor, već iz vode i iz mora, što je i znanstvena činjenica”.
Glavni protagonisti projekcije su glazbenici Amira Medunjanin te Alen i Nenad Sinkauz, koji stvaraju novu pjesmu za naše more. Oni se snimaju u praznoj dvorani, podcrtavajući glas i prazninu prostora i mraka u kojima odzvanja, podsjećajući na crninu morskog bezdana. Tekst pjesme potpisuje Monika Herceg.
Vokal, improvizacija i storytelling
“Amira Medunjanin ima nevjerojatan vokal, ali i storytelling koji mi treba, kao i otvorenost, sklonost ka improvizaciji te tradiciju i povijest u svom glasu”, kaže Poljak.
Braću Sinkauz Poljak smatra jednima od najzanimljivijih skladatelja i glazbenika suvremene elektronske glazbe. “Skloni su improviziranju, izvedbama uživo i proučavanju novih tekstova i glazbe te su česti suradnici na mojim projektima. Daju kontrast, odnosno suvremenost toj kompoziciji”.
“Monika je, pak, došla nekako prirodno iz tog kruga ljudi, i pogodila i ton i energiju pjesme koja je potpuno nastala iz improvizacije Amire, Alena i Nenada te smo taj proces snimili. Ta kreacija, koja je produkt zajedničkog istraživanja i nadopunjavanja, centralni je i glavni dio rada”.
Novi ‘šamani’ za nove mitove
“Ukratko, treba nam neki suvremeni šaman koji će opjevati i kreirati novu povijest i novi mit, u koji ćemo svi zajedno povjerovati. Dječak Vanja i Amira Medunjanin možda nisu šamani, ali možemo špekulirati da jesu. Uvjerenja i vjerovanja su vrlo fragilna i manipulativna kategorija – kao što znamo iz naše recentne povijesti”, zaključuje umjetnica.
Umjetnički rad i život Renate Poljak također su obilježeni konstrukcijom identiteta, nacionalnosti i slobode. U njenom novom projektu sve su te teme prisutne, samo u pročišćenoj formi koja na posjetitelje djeluje na apstraktnoj i intuitivnoj razini.
Multidisciplinarni umjetnički projekt “Pjesme za naše more” može se u Meštrovićevu paviljonu pogledati od 29. veljače do 17. ožujka, a umjetnica najavljuje i mogući sljedeći korak: naime, plan je da se pjesma pušta direktno moru kroz zvučnike smještene u podmorju.