Pročitali smo 'Osamotne okolnosti' Envera Krivca: riječ je o ozbiljnoj grafičko-literarnoj senzaciji u koju vrijedi uroniti

Iako su “Osamotne okolnosti” svojevrsni eksces na domaćoj književnoj sceni, oni koji od ranije poznaju rad Envera Krivca nisu ostali iznenađeni multidisciplinarnim izričajem ovog umjetnika, koji je član i dugogodišnje riječke neformalne književne skupine Ri-Lit.

Široki spektar interesa

Rijetki koji prate, znaju: Krivac je u stripu već gotovo trideset godina, ali uspješno se bavi i književnošću. Autor je dva kolaboracijska romana, jednog romana, jedne zbirke kratkih priča i dva strip-albuma. Njegova zbirka priča “Ništa za kući pisati o” (Algoritam, 2012. i BEK, 2019.) bila je prilično zapažena; osvojila je nagradu Prozak 2011. godine, a ušla je i u uži izbor za Europsku nagradu za književnost 2015. Za roman “Ulica Helen Keller” (Zigo, 2010) dobio je, pak, nagradu Artefakt za spekulativnu fikciju.

Široki spektar interesa Krivac zaokružuje i skladanjem glazbe za kazalište te izrazom u različitim likovnim tehnikama. Od 2010. do 2023. djelovao je kao producent, izvođač i koautor u glazbenom kolektivu Japanski Premijeri, za koji je radio i video-spotove, a kreirao je i cijeli niz reklamnih džinglova.

Uzmu li se u obzir ove biografske crtice, ne čudi da je Krivac isporučio u nas rijetko viđenu knjigu – bolje bi bilo reći: književni projekt – koja već od prve stranice usisava u njegov mikrokozmos, prepun savršenog besmisla. Tu su stripovi, ilustracije, kolaži – čak i jedan umetnuti mini-strip! – kao i razigrana i zaigrana proza koja donosi prepoznatljiv Krivčev kod. Crni humor, (auto)ironija, igra s jezikom, popkulturne reference, apsurdnost svakodnevice, paradoks, podtekstualna društvena kritika, suludi obrati… sve su to elementi njegove proze prisutni i ovdje.

Odjel za djecu

Evo, recimo, klasičnog začudnog Krivca. U jednoj kratkoj priči u knjizi, naslovljenoj “Ustanove komercijalizma”, autor piše o – kupovini djece u supermarketu.

“Ljudi u trgovačkim centrima lutaju po prolazima sa svojom malom djecom na vrhu trgovačkih kolica. Zamišljam kako su tu djecu kupili zajedno s drugim namirnicama i artiklima, pokupili s police”. Njegov lik zatim zaista i odlazi u trgovački centar, i to u bizarnoj potrazi za Odjelom za djecu, na kojem će moći kupiti vlastito dijete.

U priči, pak, naslovljenoj “Vrijeme”, Krivčev je lik kod doktora. Osjeća se kao da ga je “netko zauvijek ukrao”, a na pregledu se ispostavi da “u njemu rastu galaksije”.

“Namaže mi sljepoočnicu alkoholom. ‘Otrpite sad sekundu’, i zabode tanki instrument. Sljedećeg trenutka vadi jednu iz moje glave i zvijezde se rašire po prostoriji. ‘Zvijezde?’, pitam ga jer kao da smo na filmu, a on se smije i odgovara, ‘Zvijezde.'”

Knjiga koja provocira

Do kraja priče bit će, naravno, jasnije i tko je i kako ukrao Krivčev lik, ali navedena crtica dobro oslikava diskurs pisca koji svojom prozom proizvodi slike – gotovo i bogatije od raskošne opreme, crteža i stripova koji, zapravo, dominiraju knjigom. Što se tiče samih stripova okupljenih u četiri broja izmišljenog Krivčevog magazina, oni variraju; ima ih crno-bijelih, u boji, kolažiranih… hermetičnog izraza, tradicionalističkog, ali i eksperimentalnog. Očito je i da Krivac pripada generaciji odgojenoj na fanzinima, jer njegove “Osamotne okolnosti” u konceptu i izvedbi neodoljivo podsjećaju na ručno rađene, nekomercijalne publikacije kakve su nekoć išle “od ruke do ruke”.

I dok su neki od stripova u ovoj knjizi/mega-fanzinu/albumu više grafički, drugi su narativni. Za treće, pak, nismo sasvim sigurni što su. Ponekad se može činiti i kao da ih je radilo nekoliko autora, posve različitih estetika i senzibiliteta. Kad ono, sve je to – rječima njegovog urednika Krune Lokotara – “bezobrazno talentirani” Enver Krivac.

“Osamotne okolnosti” na najbolji način provociraju idejom, formom i izvedbom. Riječ je o djelu koje izbjegava svaku kategorizaciju i stoji dalje od svega što nastaje pod našim književnim nebom, ali i o svojevrsnom ekscesu za fanove “prave književnosti” i stripa – pogotovo ako naginju klasičnijim izrazima i formama.

Svi ostali uživat će bez zadrške u ovom art booku u kojemu se radovi mogu čitati “redom ili random“. Jer, na koju god da stranicu otvorite, dočekat će vas neki tip izuzetnog Krivčevog umijeća. Tekst, crtež, kolaž ili podnaslov nekog broja magazina (jer čak i na takvim “sitnicama” autor ispoljava svoju genijalnost) – svejedno je. Sve je u ovom književnom projektu ispeglano do mjere da će vas zaintrigirati, a knjiga kao da je rađena za neko drugo doba: u kojemu čitatelj ima mnogo više vremena, pažnje i – uopće – volje da u tako nečemu sudjeluje. Literarni sladokusci cijenit će tu činjenicu.

I stvarno je čudno da otvaranjem “Osamotnih okolnosti” ne zasvira i neka glazba. Eto ideje za idući Krivčev projekt.