Dugogodišnji urednik časopisa Time i kolumnist Washington Posta za Telegram: 'Trump bi mogao pobijediti zahvaljujući Bidenu'
David von Drehle jedan je od najcjenjenijih američkih novinara. Njegova 'Knjiga o Charlieju' upravo je objavljena na hrvatskom u izdanju Profila
Ono što pokreće američki motor je sloboda koju Amerikanci uživaju da definiraju vlastite ciljeve i slijede ih s onoliko energije koliko mogu. Američka je nacija – nacija Charlieja, običnih ljudi koji - s nekom vrstom upornog optimizma - teže smislenom životu.
Zamislite ovakav svijet: Buffalo Bill i poglavica Geronimo još su živi. John F. Kennedy i Laurence Olivier još se nisu rodili. Braća Wright dvije godine ranije izvela su svoj prvi uspješan let zrakoplovom. Henry Ford nije još počeo s masovnom proizvodnjom automobila. Svijet još nije čuo za Lenjina, Mao Ce-tunga, Hitlera, Franklina Roosevelta, Alberta Einsteina, Louisa Armstronga, Shirley Temple i Petra Pana.
Tako je izgledao svijet 1905. godine, prije točno 119 godina, niti punih dvanaest desetljeća tijekom kojih je prešao put od onoga u kojemu još nisu izumljeni penicilin, televizija i atomska bomba, do onoga kojim vladaju internet, GPS i pametni telefoni. Od vremena prije izgradnje američkih autocesta do vremena u kojemu su na njima autonomna vozila postala stvarnost.
Znamo da je 20. stoljeće bilo krvavo: revolucije, svjetski ratovi, pogrom. Ali sve to kao da se dogodilo jako davno. Ne, međutim, toliko davno. Zapravo, toliko nedavno, da je do prije nekoliko godina živio čovjek koji je sve to osobno doživio. Rođen 1905., umro je 2014. Imao je 109 godina.
Sretna slučajnost
Zvao se Charlie, odnosno, Charles Herbert White, i bio je umirovljeni anesteziolog, američki veteran Drugog svjetskog rata i nevjerojatno šarmantan starac, pun životne energije i u svojoj 102. godini – toliko da je, dok je jednog jutra na prilazu ispred svoje kuće u predgrađu Kansas Cityja prao sjajni novi Chrysler PT Cruiser svoje cure privukao pozornost svojeg novog susjeda preko puta.
Slučajnost je htjela da je taj susjed bio David von Drehle, jedan od najcjenjenijih američkih novinara, urednik i kolumnist Washington Posta, bivši urednik časopisa Time, za koji je tijekom deset godina napisao više od 60 priča s naslovnice. I autor knjiga o Abrahamu Lincolnu, Johnu F. Kennedyju, strašnom požaru u New Yorku 1911. “koji je promijenio Ameriku”, te o smrtnoj kazni.
Kažem slučajnost, jer obitelj Von Drehle upravo se bila doselila iz Washingtona – umorni od urbanog roditeljstva, David i njegova supruga Karen Ball, bivša dopisnica iz Bijele kuće za New York Daily News, odlučili su te 2007. svoje četvero djece odgajati u manje hektičnom okruženju unutrašnjosti američkog Srednjeg zapada.
Kako naći uzor
Tjeskoban oko budućnosti svoje djece u svijetu dramatičnih i dalekosežnih promjena posredovanih digitalnom revolucijom, David je već neko vrijeme bio razmišljao o tome da napiše knjigu koja bi njegovoj djeci poslužila kao alat koji će im pomoći bolje se snaći u nepoznatoj i nepredvidljivoj sutrašnjici koja ih čeka.
Ali, kako im može pomoći netko tko je sam tijekom svojeg života doživio premalo promjena? Generacije rođene u 60-ima nisu živjele u prijelomno različitim vremenima u odnosu na vrijeme svojih roditelja: i jedni i drugi živjeli su u doba radija, televizije, zrakoplova, novina, motora s unutarnjim izgaranjem, moderne medicine.
Shvatio je da se mora vratiti nekoliko generacija unatrag i pronaći nekoga tko je uspješno savladao more promjena, i tko bi mogao biti uzor i putokaz njegovoj djeci.
Instant-bestseller
Našao ga je jednog ubitačno vrućeg nedjeljnog jutra s druge strane svojeg kolnog prilaza, s vrtnim crijevom i spužvom u ruci. Sljedećih sedam godina, do Charliejeve smrti 2014. na dan njegova 109. rođendana, dvojica muškaraca uživala su u nizu opuštenih razgovora. Nije im namjera bila baviti se smislom života – Von Drehle njihove razgovore nije snimao, niti je planirao Charlieja učiniti besmrtnim kroz književnost.
No, kroz te je razgovore prepoznao stoljetnu mudrost. Rezultat je “Knjiga o Charlieju”, inspirativan roman-biografija o putovanju jednoga čovjeka kroz stoljeće obilježeno golemim civilizacijskim i društvenim promjenama. Objavljena prošle godine, knjiga je postala instant-bestseller, a nedavno je objavljena i u Hrvatskoj, u prijevodu Vesne Goja i izdanju Profila.
U svojih 109 godina života, Charlie je proživio dva svjetska rata, pandemiju i Veliku depresiju. “Knjiga o Charlieju”, podnaslovljena u izvorniku “Mudrost iz iznimnog američkog života 109-godišnjaka”, knjiga je o njegovu životu koja je zapravo kronologija razvoja SAD-a od zemlje pionira u megadržavu kakva je danas.
‘Nacija Charlieja’
Sve to rezultat je, kao što ćemo čitajući Davidovu knjigu vidjeti i na Charliejevu primjeru, golemog entuzijazma za napretkom koji je dio slavnog “američkog sna”, upornosti, nevjerojatno plodnih i često hrabrih ideja. U razgovoru koji s ovim cijenjenim publicistom i novinarom vodim u povodu izlaska hrvatskog prijevoda njegove knjige, prvo što ga pitam je: je li današnji SAD i dalje takav rasadnik ideja ili su nove generacije Amerikanca postale trome, prerazmažene obiljem?
Slijedi rezolutan odgovor: Gorivo na koje ide motor pokretač suvremene Amerike isti je onaj koji je pokretao generacije i generacije Amerikanaca. “Iako se čini da su mnogi Amerikanci izgubili samopouzdanje, SAD u stvarnosti nastavlja biti svjetski lider kreativnosti i ideja – Sjedinjene Države i dalje su uvjerljivo u svjetskom vrhu prema broju novih patenata, uspješnih start-up kompanija, objavljenih knjiga, kapitalnih ulaganja, u popularnoj glazbi, filmovima i televiziji, i tako dalje”, pojašnjava.
“Ono što pokreće američki motor je sloboda koju Amerikanci uživaju da definiraju vlastite ciljeve i slijede ih s onoliko energije koliko mogu. Američka je nacija – nacija Charlieja, običnih ljudi koji – s nekom vrstom upornog optimizma – teže smislenom životu.”
Neupitan prestiž SAD-a
Kažem kako se – iako još uvijek ima čvrsta savezništva i u Europi i na azijsko-pacifičkom području – ipak čini da SAD u današnjem multipolarnom svijetu neumitno gubi svoj status globalne supersile. Kako na to reagira sama Amerika? Je li SAD spreman živjeti u svijetu u kojemu nije jedina i najveća sila, u kojoj joj je Kina ravnopravan “sugovornik”?
Von Drehle se ne slaže – nema, kaže, bilo kakve realne opasnosti za američki globalni prestiž. “Američko je gospodarstvo još uvijek najdinamičnije gospodarstvo na svijetu. Apsurdno je govoriti o tome da bi SAD mogao izgubiti status supersile. To ne drži vodu ni u vojnom, ni u ekonomskom ni u kulturnom smislu.”
“Tko će navodno zamijeniti Ameriku? Kina? Kinesko gospodarstvo usporava, a stanovništvo se smanjuje. Rusija? U zastoju je zbog Ukrajine. Sve druge značajne svjetske sile su američki saveznici. To što neki akteri mogu uzrokovati poremećaje u svjetskom miru i prosperitetu ne znači da je riječ o supersilama, kao što ni dječak koji kamenom razbije prozor nije najsnažniji dječak u bloku.” Ipak, dodaje, Amerika bi uvijek trebala nastojati “steći prijatelje u svijetu”. “Transpacifičko partnerstvo izvrstan je primjer čvrstih prijateljstava, kao i nedavno prošireni NATO.”
Povijest se ponavlja
Kad piše o početku prošloga stoljeća – vremenu Charliejeva djetinjstva i odrastanja, vremenu romana “Veliki Gatsby” – Von Drehle govori o gubitku vrijednosti i moralnih vrlina, gubitku uporišta za ondašnje mlade generacije. Stotinu godina kasnije, stvari se čine potpuno istima – danas, baš kao i onda, živimo ekonomsku krizu, populizam, mnogi upozoravaju da naš svijet hrli u propast. Jesmo li samo pesimistični ili je naše vrijeme ono u kojemu će povijest – ovaj put za pravo – da upotrijebim njegov vlastiti izraz, “slomiti vrat”?
“Dvadesete godine 21. stoljeća dijele mnoge osobine istog desetljeća stotinu godina ranije”, odgovara Von Drehle. “Oba desetljeća uslijedila su nakon krvavih ratova bez pobjednika. Oba su započela svjetskom pandemijom i dubokim raspravama oko javnozdravstvenih pitanja poput karantene i maski. U oba je došlo do porasta populističkog sentimenta, izolacionističkog i ksenofobičnog.”
Nadalje, oba su desetljeća zabilježila duboko razočaranje i rast pesimizma među mladima; oba su se našla suočena s istinski razornim novim medijima — u 1920-ima, radio je postao moćna sila, danas je to internet. U “Knjizi o Charlieju” Von Drehle je proveo dosta vremena povlačeći te paralele, smatrajući kako je važno da čitatelji danas shvate da izazovi s kojima se mi danas suočavamo – suprotno često uvriježenom uvjerenju – nisu bez presedana.
Opasnost zvana Trump
“Već smo prošli kroz njih, i možemo opet proći. Ljudi griješe kad misle da imaju pravo na optimizam samo u vremenima koja su dobra i laka. Naprotiv: optimističan pogled na svijet najvažniji je upravo kada su vremena teška”, smatra.
On je napisao i knjigu o jednome od najvećih američkih državnika, Abrahamu Lincolnu, utemeljitelju ideala slobode za sve ljude. No, zahvaljujući digitalnoj revoluciji, stoljetne ideale rasne jednakosti i ravnopravnosti Donald Trump uspio je dovesti u pitanje za vrijeme samo jednog svog predsjedničkog mandata.
“Digitalna revolucija u komunikacijama pojačala je zvuk ranije marginaliziranih glasova. Neki od tih glasova lijepi su i blistavi – drugi su, nažalost, puni mržnje i izazivaju štetu. Donald Trump nije prvi demagog koji je iskoristio najgore porive Amerikanaca, ali je prvi koji je pritom ovladao novim tehnologijama”, govori Von Drehle.
Predsjednik do 86.
U Americi je upravo u tijeku predizborna kampanja u kojoj je Trump krenuo u agresivno lobiranje. Već je dao naslutiti da američka vojska neće u jednakoj mjeri štititi sve članove NATO-a… Je li moguće da on ponovo dobije predsjedničke izbore i stane na čelo najveće svjetske demokracije?
“Trump bi mogao opet pobijediti, iako moram reći da bi me taj ishod iznenadio”, kaže. Dodaje i kako je to moguće samo zato što mu je, kako se sada čini, Biden jedini realni konkurent za predsjedničku poziciju. A on ima više od 80 godina i naprosto je prestar za tu funkciju. “Trumpova je pobjeda moguća samo zato što Biden od američkih građana traži da ga zadrže na položaju do njegove 86. godine, a to nitko ne želi. Ljudi iz iskustva znaju da je broj 86-godišnjaka koji su sposobni upravljati vodećom državom svijeta zanemarivo mali.”
Pobijedi li ipak Trump, to bi moglo itekako utjecati na samu demokraciju i posljedično na globalnu ravnotežu. “Vjerujem da bi druga Trumpova administracija dodatno destabilizirala svijet.” Pitam kako je moguće da Trump s lakoćom pobjeđuje sve svoje republikanske protukandidate? Je li Trump doista “neuništiv”?
Što s Izraelom?
“Na republikanskim predizborima glasa manje od 25 posto Amerikanaca, što znači da kad Trump osvoji, recimo, 60 posto ili 70 posto glasova tih birača, on ustvari osvaja samo oko 15 posto glasova ukupnog biračkog tijela”, pojašnjava Von Drehle. Ipak, Trump ima i jednu slabost – to što u svojim nastojanjima da rasplamsa strasti te male skupine, vrijeđa i odbija mnoge birače koji nisu strastveno opredijeljeni ni za jednu stranku.
“Ti glasači su vjerojatno oni koji će odlučiti o ovim izborima.”
U jednom se i američki demokrati i američki republikanci, međutim, potpuno slažu: obje su stranke čvrsto na strani Izraela u sukobu u Gazi. Von Drehle kao jedini razumni kompromis kojim bi se mogao zaustaviti najnoviji rat na Bliskom istoku vidi prekid vatre i kraj karijere izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.
Smrt kuriranih medija
“Nadam se da će Biden uspjeti postići prekid vatre i dovesti Saudijce kao sponzore obnovljene Palestinske samouprave. To je na stvarno dugom štapu, ali nadovezuje se na Abrahamske sporazume i zapravo je jedini put koji, koliko mogu vidjeti, daje bilo kakav tračak neke nade”, pojašnjava.
“Nadajmo se da bi ovakav ishod označio i kraj Netanyahuove karijere. Iako, toliko je dugo služio kao premijer i toliko je polarizirao Izrael da nisam siguran u to kakvi bi ga vođe mogli naslijediti.”
David von Drehle dugogodišnji je kolumnist Washington Posta. Vijesti same po sebi – urednički kurirani mediji – već odavno nisu profitabilan biznis. Prema dosadašnjem trendu, do konca ove godine SAD bi mogao izgubiti trećinu svih svojih dnevnih tiskovina. Podaci sugeriraju da oslanjanje na nacionalne medije izaziva sve veću političku polarizaciju među Amerikancima. Mijenja li se nepovratno uloga medija danas, na početku trećeg desetljeća 21. stoljeća? U čemu leži najveća opasnost?
Što donosi Newsroom 3.0?
“Medijski krajolik potpuno je izmijenjen pojavom interneta i pametnog telefona. Ogromna ulaganja koja su nekad bila potrebna za stvaranje mreže za emitiranje vijesti ili velikih novina spala su gotovo na nulu. Svatko je danas potencijalni izdavač ili producent”, govori. On smatra kako ta otvorenost nosi puno toga dobroga, ali da isto tako postoji i opasnost da korisnici tih informacija nisu dorasli izazovu.
“Pojedinačni čitatelji moraju postati bolji ‘konzumenti’ informacija, naučiti odvajati činjenice od propagande.”
Internet je učinkovito dokinuo vrijednost mainstream medija, te se pokušaj povratka na dobra stara vremena kada se cijenilo “pravo” novinarstvo čini kao unaprijed izgubljena bitka. Kako bi mogao izgledati Newsroom 3.0 budućnosti, osim što će imati manje zaposlenih novinara?
Utjecaj AI-ja
“Kao novinari, možemo učiniti samo ono što je u našoj moći: proizvoditi bolja djela. Djela koja ulaze dublje, koja preciznije objašnjavaju svijet. A oni koji se bave biznisom tada moraju smisliti kako naši čitatelji mogu što jednostavnije i lakše platiti za takva djela, koja cijene i u kojima uživaju.”
Koliko bi na novinarstvo mogla utjecati umjetna inteligencija? AI već sada u trenu generira na jednom mjestu online dostupne podatke, uključivo iz svih medija i na bilo koju temu, i za očekivati je da će se mnogi u potrazi za brzo dostupnim informacijama okrenuti upravo tom modelu. Ima li AI potencijal promijeniti prirodu izvještavanja i uobličavanja onoga što predstavlja vijest?
“Jasno je da su implikacije ogromne, ali ja nisam stručnjak za AI. Svakako bismo trebali eksperimentirati s umjetnom inteligencijom za brzo pronalaženje što kvalitetnijih komentara i reakcija društvenih medija na svoj rad, kako bismo mogli poboljšati dijaloge oko ideja, umjesto da budemo jednosmjerna ulica”, smatra.
Tajna i nije tajna
U svojoj knjizi o Charlieju, David von Drehle već gotovo na samom početku kaže ključnu stvar: prošlost ne možemo promijeniti, budućnost ne možemo potpuno kontrolirati, ali možemo odabrati tko želimo biti. Njemu to, govori na kraju našeg razgovora, ni u snu ne uspijeva “baš uvijek”, a Charlie mu je ponudio mjeru za život proveden u trajnom neodustajanju od toga ideala.
Na kraju, pitam, je li uspio otkriti koja je “tajna života usred oluje”? “Tajna ipak i nije takva tajna! Kao što će čitatelji i saznati kad dođu do posljednjih stranica ‘Knjige o Charlieju'”.
U nesigurnim vremenima, kaže Von Drehle, a sva su vremena nesigurna, mnogi ljudi žele sve odgovore odmah. Kako će današnji trendovi utjecati na društvo sutrašnjice? Kako će izgledati život u budućnosti? Charlie je shvaćao da ne živimo u budućnosti – živimo u trenutku koji je naša sadašnjost, u znatno užoj zoni koju čine naši vlastiti postupci i naša vlastita volja. Sutrašnjicu ne možemo kontrolirati – ali možemo ju osluškivati, truditi se razumjeti je, i skočiti kad dođe trenutak da ju zgrabimo. Tako je, možda, čak možemo i oblikovati.