Filip Nola ima novu uzbudljivu dramu, režira je s mladom Arijom Rizvić. Davor Špišić sjeo je s oboje
U Zagrebačkom kazalištu mladih pripema se praizvedba drame 'Tri X i ja'
Graditi odgovornu bazu umjetničkog otpora, tvrdoglavo ustrajati na čišćenju društvene kaljuže i brižno njegovati kreativne resurse unutar kuće – to je misija koju Snježana Abramović Milković, ravnateljica Zagrebačkog kazališta mladih, s ansamblom dosljedno provodi već drugi mandat.
Potresna drama ‘Huddersfield’ Uglješe Šajtinca nedavno je na 26. Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci obasuta nagradama (dvostruka kruna pripala je Dadi Ćosiću za najbolju mušku ulogu – nagrada glavnog žirija i žirija Novog lista; Mateo Videk nagrađen je za najboljeg mladog glumca, a Tomislav Zajec za dramaturgiju), no, zekaemovci nemaju vremena opušteno uživati na lovorikama.
U okviru programa Inkubator, osmišljenog kao održiva platforma poticanja novih stvaralačkih energija unutar vlastitog performerskog tima, priprema se praizvedba (24. svibnja) nove drame sjajnog zekaemovskog glumca Filipa Nole, vrućeg pornonaslova: ‘Tri X i ja’.
Vječita erotska manipulacija
“Već me je na prvo čitanje zaintrigirala putanja dramske radnje: počinje realitetno, trilerom koji zatim postupno sve bizarnijim i mračnijim situacijama prelazi u apsurd i u tom zaokretu jako podsjeća na tekstove Becketta i Ionesca. Neočekivani događaji se nižu iz scene u scenu, baš u trenutku kada pomisliš da si uhvatio situaciju, ona izmakne i prelazi u drugu. Nadalje stalni momenti začudnosti, iznenađenja, kao i igra kao glavni motiv i pokretač predstave, a koja je postavljena u izvedbeni fokus, elementi su koji me kazališno intrigiraju”, objašnjava mlada, senzibilna i provokativna redateljica Arija Rizvić, koja uz Nolu potpisuje režiju, što ju je na prvu magnetiziralo u tom tekstu.
Je li erotska manipulacija jedna od najopakijih u arsenalu naših manipulacija, pitam Ariju a ona veli: “Erotska manipulacija je prisutna u svakom odnosu, ljubavnom, a dakako i društvenom, a što se najviše očituje u poslovnom svijetu u gotovo svim branšama. Te ‘erotske manipulacije’ skreću i prelaze u seksizam, i takvih slučajeva je u posljednje vrijeme sve više i mnoge se žene susreću s tim – poput zadnjih u medijima spominjanih seksualnih napastovanja u filmskom svijetu i slično… Upravo se i naša predstava dotiče seksizma na poslu i na natječajima za posao kao jednom od tema.”
Zaron u mutno more spolnosti
Uz posebnu glumačku drčnu melankoliju, Filip Nola u svojim izvrsnim spisateljskim izletima (drame ‘Ema Bovarić’, ‘Palačinke’, ‘Jukebox, Melita’ – nagrađena Držićem) razvija autentični cinizam s ljubavlju prema svijetu i antijunacima kojima se bavi. Kapitalistički predatorski trash u drami ‘Tri X i ja’ isprepliće s poigravanjem žudnje, tjelesne i mentalne. Nolina priča djeluje kao Pascal Bruckner na steroidima, a bogme bi se tu i Steven Soderbergh našao kao kod kuće. Prvu verziju drame Nola je napisao 2011. pod naslovom ‘Pigmalion 2X’.
Iznio mi je zanimljivu skalu impulsa koji su ga nabrijali na avanturu: “Drama je bila direktno nadahnuta nekim presjekom moje spolne biografije i životnom situacijom u kojoj sam se našao kao rastavljeni sredovječni mužjak, također motivirana Ionescovim ‘Instrukcijama’, naravno i slavnom dramom G.B.Shawa, u to doba sam i slučajno naletio na autobiogafiju Natasche Kampusch…” Beta verzija teksta postavljena je u banjalučkom Gradskom pozorištu Jazavac, 2014., a Filip je, kako kaže, shvatio da je to tek rudača iz koje želi kopati dalje:
“Još više sam zaronio u mutno more svoje spolnosti, prisjećao se spolnih početaka, uvreda, igrica i promašaja, te poznatih knjiga i filmova, kao što su ‘Psycho’, ‘Psi od slame’, ‘Paklena naranča’, ‘Funny Games’, ‘Prizori iz bračnog života’, ‘Madame Bovary’…, promatrao kako se drugi snalaze u tim čudnim osjećajima i situacijama koje uzrokuje taj nezgodni ili zgodno-ugodni spolni nagon, kako možemo biti manipulirani ili manipulirati drugima svojom seksualnošću, tako da me mnoštvo pitanja vezanih uz pipicu i luleka, na koje još uvijek nemam precizne odgovore, dovelo, od XX kromosoma do oznake XXX.”
Uzbudljiv metažanrovski koktel
Arija Rizvić, ne samo što je jedna od najintrigantnijih naših redateljica novog vala (njezin ‘Povratak’, prema klasičnoj drami Srđana Tucića, u produkciji Eurokaza, Hrvatske kuće i ADU Zagreb, osvojio je nagradu publike za najbolju predstavu na Marulićevim danima 2018.), nego ima i neposredno performersko iskustvo. Iza nje je, primjerice, i uloga Margarete u predstavi ‘Faustov Mefisto’ (produkcija Umaškog kazališta), pa se slaže s mojom tezom da i u ovoj Nolinoj drami ima nešto od vječnih faustovsko-mefistovskih dilema.
“Da, oba teksta dijele motive igre prerušavanja i zamjene identiteta te manipulacije. Faustovo manipuliranje Margaretom, prerušavanje i zamjena identiteta – igra s Mefistom… Sve u svrhu ostvarivanja svog osobnog užitka, što sve spram kandidatkinja za posao u Nolinom tekstu na početku čini Djelatnik. Manipulira, ‘igra se’ s njima i stavlja ih na ‘Faustovo iskušenje’. Obje jako žele taj posao i on ih iskušava da vidi do koje granice su spremne ići da bi ostvarile svoj cilj”, razmišlja Arija.
U uzbudljivom metažanrovskom koktelu (triler, melodrama, meki pornić, teatar u teatru, komedija zabune…) u backgroundu komada stalno pulsira pitanje samoće. Kako se Filip nosi s tim strahovima? “Kada smo s glumcima dublje zagrebali po tekstu i krenuli u scensku nadogradnju pojavila se priča o našim ulogama u životu koje često mijenjamo a još češće preuzimamo pod pritiskom okoline, od rođenja nam se nameću i prisiljeni smo igrati u tim lošim ili nepravedno krivim podjelama uloga, tako razvijamo po meni našu najopasniju napast a to je taština. Čovjek je rođen da živi s drugima, ali često mi se događa da se s drugima osjećam osamljeno. Problem naravno tražim u sebi, ali ne mogu ga naći bez drugih”, odgovara on.
Režiranje teksta iz dvije perspektive
Zanima me kako su to podijelili redateljstvo, kako dijele „plijen“ na pozornici? “Filip i ja odlično surađujemo, a za predstavu smo se pripremali više mjeseci. Razgovarali smo svakodnevno o koncepciji, radili na tekstu, mijenjali ga, punili i od prve verzije teksta nastala je nova verzija koja je bila spremna za prvu probu”, otkriva Arija: “Uspostavili smo zajednički kazališni jezik i princip po kojem ćemo raditi. Odličan je naš odnos i rad iz dvije perspektive, iz moje prvenstveno redateljske i njegove autorske i velike glumačke iskustvenosti. Na probama se često zezamo da smo stvorili svoju ‘kolektivnu svijest’, jer u određenim trenucima već isto reagiramo ili mislimo.”
Nola priznaje da je u početku imao namjeru i glumiti u predstavi pa je tražio vrijednog i pametnog asistenta: “Razgovarajući s Arijom prije godinu dana shvatio sam kako bi bilo zanimljivo režirati tekst iz ženskog i muškog gledišta, a zanimljiva je i razlika u godinama, tako da se to odrazilo i u suradnji. Kada zagrmi mladenačka kreacija Anđele Ramljak, Petre Svrtan, Paška Vukasovića i Matea Videka ja se sakrijem iza Arijine suknje i s nestrpljenjem čekam da oluja prođe.”
U finišu ove sočne enigmatske drame odzvanja i perverzno pitanje kontra (r)evolucije: Jesu li Adam i Eva bili braća? Elem, jesu li, pitam autora? “Rekla bi moja frendica Jeca Jex: ‘Braća po p…i, i sestre po k…u’, a što se tiče Eve i Adama, zašto se on prvi piše, znam da je stariji, ali to nije gentlemanski, oni su se ponašali tako, kao iz još jednog filma kojeg sam se sjetio tijekom istraživanja za ‘trixija’, ‘Plava laguna'”, smijući se odgovara Nola i još mantra: “Zanimljiva je ta oznaka ‘xxx’ iz perspektive 70-ih, 80-tih i danas. Na kaj su drkali naši stari?”