Hrvatski snimatelji bune se protiv novog zakona: nakon 70 godina drastično će nam srozati status
Predsjednik udruge filmskih snimatelja za Telegram o promjenama zakona kojima se protive
Prije desetak dana u javnu raspravu pušten je Nacrt prijedloga Zakona o autorskom i srodnim pravima, koji je službeno podnio Državni zavod za intelektualno vlasništvo.
Na prijedlog zakona, kojim se dodatno reguliraju pojedina autorska prava, reagirali su hrvatski filmski snimatelji. Njihovi predstavnici tvrde da su nakon 70 godina izbačeni iz pozicije koautora, a podršku su im dali međunarodne udruge i cijenjeni redatelji kao što su Rajko Grlić, Dalibor Matanić, Kristijan Milić i Hrvoje Hribar.
Moralne, etičke i financijske reperkusije
“Ovim nacrtom mijenja se pozicija snimatelja, koji više ne bi bili koautori filmskog djela, što sa sobom povlači određene moralne, etičke pa i financijske reperkusije”, za Telegram kaže Mario Sablić, predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja.
Sablić tumači kako je u člancima 84. i 85. istaknuto da se snimateljima ukidaju sva prava na ubiranje sredstava od prikazivanja, te da svojim doprinosom mogu raspolagati samo uz privolu producenta. Točnije, mogu raspolagati svojim doprinosom samostalno, ako ne oštećuju i ne ugrožavaju prava producenta.
Snimatelji se školuju kao autori
Time se, kaže Sablić, snimatelje iz pozicije koautora prebacuje među profesionalce, odnosno tehničare, umjesto umjetnika. “Snimatelji se svode na nivo profesionalca, koji za svoj posao dobiva honorar i s time bi prestao naš odnos s produkcijom i redateljem. Ne bi imali nikakvog utjecaja na postupke niti izmjene unutar filma”, kaže.
Snimatelji se školuju na akademiji kao umjetnici i autori, kaže Sablić, a ne tehničari. Kada bi se njihova pozicija svela na tehničku izvedbu, snimatelji više ne bi spadali u umjetničko-kreativna zvanja, već u tehnička.
“U prijedlogu se spominju neki modeli američke kinematografije, što je djelomično netočno. U američkoj kinematografiji glavni nositelj svih prava je producent. Snimatelj nema autorskih prava u smislu da mu se isplaćuje naknada, ali njima se uplaćuje osiguranje za njih i članove njihove obitelji”.
Važnost snimatelja u kinematografiji
“Europske direktive na koje se poziva predlagatelj zakona govore da je glavni autor filma redatelj, a pozicije koautora određuje svaka zemlja za sebe. Naš predlagatelj odlučuje da se iz te pozicije makne snimatelje, no da se ostave autori scenarija i pisci glazbe”, kaže Sablić.
Udruzi hrvatskih snimatelja stiže golema javna podrška, koju Sablić smatra dokazom nelogičnosti zakona. “Ovo izaziva buru protesta od vrlo renomiranih snimatelja. Kada se pogleda povijest filmske umjetnosti, često će se vidjeti da su snimatelji vezani za određene autore i njihov stil”, kaže Sablić.
Kao neke od primjera, navodi Coppolin Kum koji ne bi bio vizualno posve isti bez Gordona Willisa, te Ingmara Bergmana koji vjerojatno ne bi dosegnuo iste dosege bez Svena Nykvista.
Podrška snimatelja iz cijelog svijeta
U dugom nizu pisama podrške ističu se razne profesionalne udruge poput svjetske snimateljske asocijacije IMAGO , ali i asocijacije snimatelja Srbije te Bosne i Hercegovine, te snimateljskih udruga Slovenije, Ukrajine, Makedonije, Velike Britanije, Italije, Danske, Australije i Amerike.
Podršku im je dao i Sarajevo film festival, a podrška dolazi i od renomiranih snimatelja poput Christiana Bergera (Hanekeov direktor fotografije) i Vittoria Storara (vjerojatno najpoznatiji svjetski direktor fotografije). Reagirali su i domaći glumci, pa su primjerice svoju podršku dali Marinko Prga, Nina Violić, Asim Ugljen, Ivan Ožegović, Judita Franković Brdar, Alan Katić, Alen Liverić i drugi.