Izabrali smo 10 najboljih ženskih aktova u povijesti umjetnosti
Čin skidanja žene pred očima javnosti oduvijek je izazivao kontroverze
Žensko je tijelo motiv koji je od samih početaka umjetnosti izrazito pristuran u vokabularu motiva kojim se umjetnici služe kako bi nadahnuli i uljepšali stvarnost promatrača. Posebnu nišu unutar ovog polja zauzima (nekad) vrlo kontroverzna praksa slikanja ženskog akta.
Čin skidanja žene pred očima javnosti oduvijek je bio nešto što se u najmanju ruku prikazivalo spornim. Premda povijest umjetnosti poznaje cikličnu izmjenu prihvatljivosti prikaza ženske nagosti, dominantan je smjer cenzure iste. Sjetite se samo starih Grka koji nisu imali niti najmanje probleme s golim mušim tijelom, dok su ženski aktovi predstavljali izraziti društveni tabu. O mraku koji se nadvio nad ovu temu u srednjem vijeku neću niti govoriti.
No, svim zabranama unatoč ipak se je u svakom vremenu, pa čak i onom prohibicije, pronašla šaćica umjetnika koji se nisu odviše obremenjivala društveno prihvatljivim estetskim strujama. Mi vam u nastavku donosimo listu 10 najboljih prikaza u ženskog akta u povijesti.
1. Titian: “Venera od Urbina” (1536.-1538.)
Nitko gole žene nije prikazivao bolje od Titiana. Njegova je Venera ljubavnica koja izlaže svoju svoju golu ljepotu, a diviti joj se može svatko tko se pronađe u firentinskoj galeriji Uffizi.
2. Juergen Teller: “Vivienne Westwood No 3” (2013.)
Nagost nikad ne gubi svoju moć i uvijek se može igrati granicama iste. Vivienne Westwood stala je u svojim sedamdesetima pred fotoobjektiv i reinterpretirala neke od najpoznatijih situacija prikaza golog ženskog tijela u povijesti umjetnosti.
3. François Boucher: “Louise O’Murphy” (1752.)
Ljubavnica francuskog kralja na ovoj slici ponosno pokazuje svoju stražnjicu. Louise O’Murphy nije samo gola, ona je prikazana u erotičnoj pozi. Umjetnička praksa akta nerijetko se krivo tumači kao vječna potraga za klasičnom ljepotom. Boucher je dokazao da se zapravo oduvijek radilo samo o seksu.
4. Ingres: “La Grande Odalisque” (1814.)
Ingres svoju Odalisque prikazuje s gotovo nadrealnim oblinama, a opet u mnogo realnijoj maniri nego bi to učinio bilo koji fotograf.
5. Guerilla Girls : “Trebaju li žene biti gole kako bi se pojavile u Muzeju Met?” (1989.)
Kako bi obilježile milenij muškog voajerizma Guerilla Girls nalijepile su King Kongovu glavu na Ingresovu Odalisque. U umjetnosti postoji više ženskih aktova nego što postoji umjetnica. Danas je vrlo teško izbjeći pitanje je li akt samo instrument opresije.
6. Pablo Picasso: “Nu au plateau de sculpteur” (1932.)
Picasso je svoju ljubavnicu na ovoj ekstatičnoj slici zamislio kao ružičasti oblak, konstelaciju oblina. Prikazana žena na ovoj je slici reducirana na status objekta mrtve prirode kako bi u njoj mogao uživati samo autor, ali neosporno je da iz svakog pokreta njegova kista izvire i ljubav koju je osjećao prema njoj.
7. Hannah Wilke: “SOS” (1974.)
Hannah Wilke samu sebe izlaže kao objekt. Tijelo joj je označeno stigmama voajerizma. Ovo je primjer feminističke interpretacije akta.
8. “Kapitolinska Venera” (kopija statue nastale u 4. st.pr.n.e)
Grčki Kipar Praksitel stvorio je ideju ženskog akta. On je Veneru prikazao u pozi koju su antički Grci smatrali krajnje provokativnom. Original je nažalost izgubljen, a ono što nam je dostupno samo je rimska kopija.
9. Sandro Botticelli: “Rođenje Venere” (1484.)
Botticelli je u renesansi ponovo oživio koncept grčke božice ljubavi, Afrodite. Njegova Venera ne predstavlja seksualni objekt. Ona je u njegovoj interpretaciji božanska učiteljica spirtiualnosti. Njezina ljepota liječi svijet.
10. Diego Velázquez: “Venera pred ogledalom” (1647.-1651.)
Na početku 20. stoljeća ovu je sliku nekoliko puta zarezala jedna uznemirena sufražetkinja. No zapravo ova slika predstavlja samu kritiku gledanja.