Izgleda da je neka Britanka sasvim slučajno naletjela na najstariju pisanu (dosad poznatu) verziju Kurana
Alba Fedeli listala je po nekoj knjizi i otkrila nešto spektakularno
Alba Fedeli je doktorandica Sveučilišta u Birminghamu koja je prilikom istraživanja u sveučilišnoj knjižnici slučajno naletjela na prastari manuskript ispisan na ovčjoj koži. Listavši po Kuranu primjetila je da su dvije stranice poprilično odudaraju od ostatka knjige jer su za razliku od ostatka teksta bile napisane na nekoj starijoj verziji arapskog.
Jučer su sutračnjaci potvrdili da se doista radi o mauskriptima koji sadrže najstarije poznate pisane dijelove Kurana. Znanstvenici s Oxforda pri svojim su se analizama odredili da je pronađeni manuskript star barem 1370 godina, što bi moglo značiti da je napisan još za vremena života proroka Mohameda.
Neobično otkriće
Ovo je otkriće važno zbog toga što muslimani vjeruju da je Muhamed otkrivenje doživio u periodu koji pokriva razdoblje između 610. i 632. godine. No, rezulatati ovih nedavno provedenih analiza upućuju na to da je ovaj tekst nastao ranije i to negdje između 568. i 645. Možda vam se u tome ne čini ništa sporno jer se datumi preklapaju većim dijelom, ali morate znati da islam uči da su ti tekstovi dugo postojali tek u usmenoj predaji i da su zapisani tek mnogo kasnije.
Materijali koji su se pritom koristili bili su zapanjujuće širokog raspona. Uključivali su životinjske kože, kamen, palmine listove, a u krajnje ekstremnim situacijama čak i grbe deva. No to je manje bitno budući da čak i danas većini muslimana nije potrebna materijalna kopija Kurana kako bi se povezali s njegovim sadržajima. David Thomas, birminghamski profesor orijentiran na kršćanstvo i islam, uputio je na činjenicu da se Kuran smatra oralnim iskustvom koje se recitira, pamti i štuje.
Otpor muslimanske akademske zajednice
Ova su otkrića naišla na otpor unutar muslimanske akademske zajednice. Pa tako profesor Saud al-Sarhan, ravnatelj Centra za istraživanje i islamske studije u Rijadu osporava rezultate ove analize. Njegov je argument taj da se na spornom dokumentu nalaze točke i odvojena slova koje su u arapsko pismo ušle tek kasnije. Slaže se da bi materijal na kojem je tekst napisan mogao biti toliko star i podsjeća da bi se vrlo lako moglo raditi o palimpsestu jer su i u muslimanskom svijetu svici često znali biti reciklirani.
No, čini se da mnogobrojna muslimanska zajednica grada Birminghama s ovim otkrićem nema ni najmanjih problema. Oni, naime, slave vijest o otkriću ovih drevnih manuskripta koji bi javnosti trebali postati dostupni u neko skorije vrijeme.