Japanci su u modi. Zemlja Izlazećeg Sunca popularna je na streaming servisima, a dvije serije se posebno ističu

Međutim, uz svu tu evoluciju eskapizama kroz generacije, jedna destinacija za “bijeg” uvijek je bila poželjna. Riječ je o Zemlji izlazećeg sunca, Japanu, koji je uvijek za nas na Zapadu bio poput nekog drugog planeta. A sudeći po makar letimičnom pogledu na serije koje su trenutno popularne na stream servisima, čini se da su Japanci i dalje dovoljno daleko, taman onoliko da pobuđuju idealnu mjeru interesa i egzotičnosti.

Sraz kultura

Stoga ne treba čuditi oduševljenje serijom “Tokyo Vice” na HBO Maxu ili konsenzus o kvaliteti FX-ovog “Shōguna”, koji trenutno gledamo na platformi Disney+.

Iako smještene u različita povijesna razdoblja, obje serije u svojoj srži sadrže isti okidač za radnju, a to je dolazak Zapadnjaka u društvo (ili njegov dio), koje tek treba shvatiti i upoznati. U “Tokyo Viceu” riječ je o novinaru Jakeu Adelsteinu koji će postati prvi stranac u najvećem japanskom dnevnom listu i biti svjedokom obračuna unutar japanske mafije, kao i yakuza i policije, a u “Shōgunu” to je engleski mornar John Blackthorne, koji nakon havarije broda postaje sudionikom velike borbe za vlast među namjesnicima u Japanu početkom 17. stoljeća.

Dakle, obrazac je za gledatelje u ostatku svijeta jednako jasan i neodoljiv za praćenje. Zapadnjak je u takvim okolnostima definitivno autsajder i njegova sudbina će i u suvremenom novinarskom svijetu i u onom povijesnom samurajskom biti u Japanu nepovratno izmijenjena. Susret s Japanom utjecat će ultimativno na njihove živote.

Književni predlošci

Osim tih sličnosti među zaista kvalitetnim serijama, tu je još jedna paralela među njima – obje se snimljene prema knjigama koje su, svaka u svom svijetu, neporecivo zanimljive.

“Shōgun” je nastao prema knjizi Jamesa Clavella iz 1975. koja je bila veliki bestseler u svoje vrijeme, čijoj popularnosti je itekako pridonijela ekranizacija iz 1980. s Richardom Chamberlainom u naslovnoj ulozi. Ta prva serija “Shōgun” bila je ogroman hit i na ovim prostorima, o čemu slobodno pitajte starije i promatrajte sjaj u njihovim očima.

Ruku na srce, ta prva televizijska verzija knjige puno je sapuničastija i mekša od ove nove, koja na trenutke zna biti doista brutalna, ali je za većinu predstavljala prvi ulazak kroz tv ekrane u taj egzotični Japan i utjecaji su bili itekako vidljivi: smijali smo se “jastučenju” u skeču Nadrealista, ali i gledali reklame o fenomenalnom setu noževa nazvanom, pogodili ste već, Shōgun.

Obavezno filmsko štivo

Pisac knjige je i sam upoznao Japan u prilično “nezgodno” vrijeme, naime, završio je tamo kao zarobljenik u Drugom svjetskom ratu, ali to nije utjecalo na njegovu želju da Zapadu približi društvo koje ga je fasciniralo.

Zato se odlučio za priču o fiktivnom liku mornara koji je ipak zasnovan na povijesnoj ličnosti – riječ je o Williamu Adamsu, navigatoru koji je zaista postao samuraj u službi vrlo moćnog daimyōa, kasnijeg osnivača Tokugawa šogunata u Japanu, čija je vladavina trajala od 1603. do 1616. i na kojem se temelji lik Yoshija Toranage u knjizi i serijama “Shōgun”.

Knjiga i prva serija izazvale su neke povjesničare da nađu pokoje nedosljednosti, koje su u ovogodišnjoj hit-seriji uglavnom ispravljene. Ali naučili smo već da u uradcima pop kulture povijest nikada nije stala na put dobroj priči, pa ni u onim lošijim – ako ste gledali Ridleyjevog “Napoleona”, znate o čemu govorim. A “Shōgun” je zaista sjajna priča i, ako ste skloni krvavim spletkama oko moći poput “Igre prijestolja”, onda je ova FX-ova serija obavezno štivo.

Kontroverzni novinar

“Tokyo Vice” je po tom pitanju nešto drugačiji ali opet zanimljiv – na tragu je “Sopranosa” ili slavnog “The Wirea”, gdje svjedočimo na trenutke nakaradnom funkcioniranju i policije i kriminalnih skupina. A poučak o svojevrsnoj nedosljednosti sa stvarnim događajima dogodio se jednim dijelom i oko knjige prema kojoj je snimljen.

Pun naziv memoara stvarnog novinara Joshue Jakea Adelsteina jest “Tokyo Vice: An American Reporter on the Police Beat in Japan”, i objavljeni su 2009. u SAD-u. Serija je zasnovana na sjećanjima reportera koji je ipak za potrebe serije promijenio imena glavnih likova – osim samog sebe. O istinitosti događaja koje opisuje, borbi policije s tamošnjom mafijom, kao i sukobima među samim yakuzama, najbolje govori podatak da je knjiga prvobitno trebala biti objavljena u Japanu, no ni jedan izdavač nije htio imati posla s njom.

O razlozima za to sam Adelstein je 2013. napisao da je “s knjigom stao na žuljeve isuviše moćnih ljudi u Japanu” i tu mu se može vjerovati jer je zbog svoje reportaže iz 2009. objavljene u Washington Postu, o FBI-jevoj upletenosti u izdavanje viza za članove yakuza, morao dobiti policijsku zaštitu i na kraju napustiti Japan.

Dva fantastična putovanja

Obje serije doista obiluju mnogim adutima: imamo prilike gledati najbolje japanske glumce, vrlo dinamično su režirane (peta epizoda druge sezone “Tokyo Vicea” pravo je remek-djelo, kakvo dugo nisam vidio), fotografija je posebna u oba uratka, a kostimografija poslovično savršena i zauvijek egzotična.

Treba naglasiti da “Tokyo Vice” kao da procvjeta u drugoj sezoni što se tiče cjelokupnog dojma – iako je prva sezona doista kvalitetna – a s druge strane “Shōgun” će vas prikovati od prvog kadra uranjanjem u geopolitičku sliku 17. stoljeća, kao i uživanjem u svim slojevima ponašanja, jezika i rituala tadašnjih moćnika u Japanu.

U svakom slučaju, i “Tokyo Vice” i “Shōgun” divna su putovanja u Japan, zemlju na vulkanskim otocima koja će nam zauvijek ostati misterij, ma koliko mislili da smo o toj Zemlji Izlazećeg Sunca već nešto naučili.