Je li izložba o školi Bauhaus najznačajnija izložba ove godine u MSU? Saznat ćemo sutra
9. svibnja otvara se izložba o utjecaju Bauhausa na hrvatsku umjetnost i dizajn
Simbolički, na Dan Europe, 9. svibnja, u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti otvara se velika izložba “Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse“. Dan Europe obilježava se 9. svibnja jer je tog datuma 1950. godine Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske, predstavio svoj prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik, tzv. Schumanovu deklaraciju – jezgru današnje Europske unije. Zašto je ovo važno u kontekstu priče o visokoj umjetničkoj školi kakva je bila Bauhaus u Njemačkoj, koja je potrajala od 1919. do 1933., numerološki također simbolički?
Ako uzmemo da je ideja Bauhausa formirana na zgarištu Europe neposredno nakon Prvog svjetskog rata, a u svom izvornom i integralnom obliku kao umjetnička i filozofska praksa potrajala je “samo” do dolaska Adolfa Hitlera i nacista na vlast, tada se može reći da priča o Bauhausu na neki način predstavlja Europu kakva je mogla biti i kakva je u jednom specifičnom trenutku međuratnog razdoblja u Njemačkoj doista i bila – mentalni prostor posvećen razvijanju ideja internacionalnosti, autentičnog liberalizma, individualne slobode i socijalne ravnopravnosti. Što je od toga danas ostalo, vidimo svuda oko nas.
Simbolika priče o Bauhausu
Priča o Bauhausu kao školi na kojoj je inauguriran i u potpunosti artikuliran modernistički koncept projektiranja proizvoda za masovnu proizvodnju i potrošnju, odnosno dizajna u današnjem smislu riječi, imala je dalekosežne posljedice i na naše prostore. Ne samo zbog toga što je nekoliko ljudi iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine za vrijeme prve Jugoslavije ondje studiralo, nego još više zbog toga što je u poratnom razdoblju visoki modernizam po mnogočemu definiran upravo na Bauhausu postao kanonski jezik umjetnosti socijalističkog samoupravljanja, i u tom smislu jedna od njenih poveznica s ostatkom Europe, gdje je modernizam također cvjetao, ali u nešto drugačijem kontekstu.
Konačno, metodologija dizajna kakva je osmišljena na Bauhausu standard je koji se još uvijek posvuda koristi u edukaciji u dizajnu, bilo to dobro ili loše. Kako god pokušavali kritički preispitati Bauhaus, činjenica je da su konceptualne postavke te škole još uvijek relevantne, ponajviše zato što se društveni okvir u kojem su nastale – kapitalistički – od doba Velike depresije mijenjao tek u detaljima.
Što ćemo vidjeti na izložbi?
Zbog svega toga, ali i zbog drugih razloga o kojima ćemo tek pisati, izložba o školi koju je osnovao veliki njemački arhitekt i uvjereni socijalist Walter Gropius po svemu bi sudeći mogla biti zanimljiv i značajan događaj. Izložba “Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse”predstavlja opuse umjetnika, arhitekata i dizajnera koji su se školovali na toj najutjecajnijoj međunarodnoj umjetničkoj školi, a potječu iz Hrvatske: Otti Berger, arh. Gustav Bohutinsky, Ivana Tomljenović Meller, odnosno Slovenije: August Černigoj, te iz BiH: arh. Selman Selmanagić.
No, osim radova studenata, bit će izložena i djela njihovih profesora, glasovitih umjetnika koji su na Bauhausu predavali i vodili radionice: Marcela Breuera, Vasilija Kandinskog, Paula Kleea, Hannesa Meyera, Lászla Moholy-Nagya, Oskara Schlemmera, a usto će izložbom biti obuhvaćeni koncepti i pedagoške metode rada škole.
Budući da izložba pokriva vremenski raspon od 1919. (osnivanje Bauhausa), do 1961. (podizanje Berlinskog zida), ona ujedno prati i prikazuje utjecaje Bauhausa na poslijeratnu suvremenu umjetnost, dizajn i arhitekturu, s posebnim osvrtom na zagrebačku grupu EXAT 51, arhitektonsku praksu studenta Bauhausa – arhitekta Huberta Hoffmanna u Grazu i ljubljanskog Smjera B.
Izložba se sastoji od više od tri stotine djela u raznovrsnim medijima od slika, grafika, crteža, objekata, preko arhitektonskih nacrta i maketa, tekstila i namještaja, do fotografija i filma, a potječu iz hrvatskih i inozemnih muzejskih zbirki od kojih izdvajamo: Stiftung Bauhaus Dessau, Bauhaus Archiv Berlin, Bauhaus-Universität Weimar, Narodni muzej, Beograd, Galeriju Avgusta Černigoja, Lipica, privatni arhiv Monike Stadler. Na izložbi se predstavljaju i djela iz privatnih zbirki, među kojima Arhiv Selmana Selmanagića, Berlin, Daimler Art Collection, Berlin, a posebno mjesto zauzima Zbirka Marie-Luise Betlheim, Zagreb.
Brojni popratni programi
Kustosica izložbe je Vesna Meštrić, viša kustosica MSU i koordinatorica BAUNET projekta, u sklopu kojeg je izložba nastala, dok oblikovanje postava potpisuje Vladimir Končar (Studio Revolucija, Zagreb), koji je ujedno autor vizualnog identiteta i portala BAUNET-a. Izložbu prati opsežan i bogato ilustrirani bilingualni katalog, kojeg uređuje Jadranka Vinterhalter, muzejska savjetnica. U njemu će biti objavljeni prilozi dvadeset i šest hrvatskih i međunarodnih stručnjaka za avangardnu i modernu umjetnost koji surađuju na BAUNET projektu.
Tijekom skoro tri mjeseca trajanja izložbe, bit će organizirani raznovrsni edukativni programi, kreativne radionice za djecu, serije predavanja i druga događanja vezana uz temu Bauhausa i njegovih utjecaja u regiji. Izložba je dio međunarodnog istraživačkog projekta BAUNET u kojem sudjeluju kulturne institucije iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Nositelj projekta je MSU Zagreb, a suorganizatori su Universalmuseum Joanneum iz Graza, Akademija likovnih umjetnosti iz Sarajeva, te Loški muzej iz Škofje Loke. Izložba je realizirana uz potporu programa Europske unije Kultura 2007– 2013, Art Mentor Foundation Lucerne, Allianz Kulturstiftung, Goethe Instituta u Zagrebu, Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Potrajat će sve do 26. srpnja i ne bi ju trebalo propustiti.