Ovaj je umjetnik montirao likove s renesansnih slika u moderne prostore i napravio umjetnički projekt godine
Strašno je koliko se dobro uklapaju gdje ih ne bismo očekivali
Umjetnost je, gotovo uvijek, nekako vezana uz muzej. Neke slike su prevrijedne da bi stajale okolo po ulici pa ih svi mogu vidjeti. Sjećam se kao danas kad sam prvi put vidio Mona Lisu u Louvreu. Šokirale su me dvije stvari. Prva, koliko je slika zapravo mala u toj monumentalnoj prostoriji muzeja. I druga, koliko ljudi ne uživaju u toj slici. Izvukli su fotoaparate (drugi put kad sam bio u Lovreu, svi su izvlačili mobitele) i okidali slike naslijepo.
To je neko prokletstvo muzeja. Imamo samo malo ograničenog vremena da vidimo neku sliku koja nas zanima. I to u čudnim uvjetima. Da, svjetlo je možda savršeno, ali smo uvijek napeti (barem ja jesam) jer se svi guraju tko će bolje vidjeti sliku. Ne bi li bilo bolje da su te slike negdje vani? Uostalom, pa i većina je naslikana vani. Čudno je to da guramo u jednu prostoriju što je netko prije puno godina slikao vani.
Montaže koje hipnotiziraju svojom tugom
Ima jedan umjetnik koji razmišlja slično. Ukrajinac Alexey Kondakov već godinama radi na seriji ‘Povijest umjetnosti u modernom životu’. I, moram priznati, baš mi se jako sviđa. Dapače, mislim da je ovo najbolji umjetnički projekt koji sam vidio cijele godine.
Kondakov uzima slike poznatih realističkih i renesansnih autora kao što su William-Adolphe Bouguerau ili Luca Cambasi i onda radi potpunu ludost s njima. Uzima likove sa slika, vadi ih iz tog konteksta i stavlja u potpuno moderan prostor. Klasični likovi se nalaze u podzemnim željeznicama, voze se autobusima, sjede u birtijama. Ima nešto hipnotizirajuće tužno i monumentalno u ovim montažama.
