Jeste li se ikada pitali što balerine rade kada odu u penziju? Mi smo saznali
Ne postoji nikakva dobna granica da se stane na pozornicu
Kad drugi u svojim profesionalnim karijerama tek počinju disati punim plućima plesači se već opraštaju od svojih. Umjetnost virtuoznosti i bestežinskog stanja je svojevrsni oblik vrhunskog sporta pa ne čudi ni pucketanje njihovih kostiju, ali ni krvavi trag koji profesionalni plesači za sobom ostavljaju nakon što zakorače u svoje trideste.
Većini plesača posao iz snova predstavlja zadovoljstvo kratkog daha: njihova profesinalna karijera traje tek oko deset godina. Drugim riječima, cjelokupnost trajanja jedne karijere profesionalnog plesača traje ni manje ni više nego onoliko koliko mu je trebalo da se uopće obrazuje za taj posao.
Ansambl NDT III
Možemo li govoriti o svojevrsnom činu prisile kad govorimo o tako ranom umirovljenju nekoga? Možda. No, dobra je vijest da odnedavno postoji način da se ti ljudi nastave baviti onime za što su toliko mukotrpno radili. Koreograf Jiri Kylian u sklopu svog projekta KylWorks okupio je upravo takve plesače.
“Ne postoji nikakva dobna granica da se stane na pozornicu”, rekla je Sabine Kupferberg. Ona im 63 godine i još uvijek je aktivna plesačica. “Fizički se čovjek u toj dobi mora malo ograničiti, ali stariji plesači imaju drugih kvaliteta. To je baza starijih umjetnika: razvoj koji im dopušta da kroz ekspresivnost i znanje dublje istraže svoj umjetnički izraz “, nastavlja Jirijeva životna partnerica.
Sibininu potragu za najvećom mogućom izražajnošću Kylian je uvijek podupirao. Zbog nje je čak postao pionirom u umjetničkom radu sa starijim plesačima. Od 1975. do 1999. bio je ravnatelj Nederlans Dans Theatra što mu je omogućilo da uz konvencionalni ansambl i baletnu školu stvori prostor za plesače “od 40 do smrti”, legendarni Nederlands Dans Theater III. Čak bi se moglo reći da je NDT III bio Jirijev poklon Sabine budući da je godinu dana prije no što je on osnovan ona odlučila odstupiti od svojeg mjesta u klasičnom ansamblu i prepustiti ga jednoj mlađoj plesačici.
Novi početak
Nakon toga ova se balerina pola godine bavila svim onim stvarima kojim se profesionalni plesači ne bi trebali baviti. Bila je prekomjerena u svemu. To je kratko trajalo. Došao je trenutak kad se opet morala natjerati u formu kako bi mogla nastupati s novoosnovanim ansamblom koji je u svojim redovima pronašao mjesta za njezinu izraženu nadarenost tumačenja različitih uloga. Kroz taj se projekt Sabine mogla nesmetano razvijati. “Ono što se ovdje radi naprosto je osobnije, dopire iz dubljih dijelova umjetnika. Možemo više pričati, možemo govoriti o drugačijim stvarima, stvarima kao što su prolaznost i smrt.”
I tome je došao kraj. Program NDT III je 2006. godine ukinut zbog financijskih razloga. Kad je prvi put odlučila povući se s pozornice bilo je to svojevoljno, sada je priča izgledala drugačije. Dugo se je borila sa stvarnošću koja ju je tad ošamarila. Sabine Kupferberg nije odustala. Želja da se i dalje izražava na pozornici bila je jača od bilo čega drugoga. Do trenutka u kojem joj je kroz inicijativu KylWorks opet omogućen povratak na pozornicu ona je snimila nekoliko plesnih filmova.
50 posto plesača ostaje u kulturi
Sabine Kupferberg svjesna je da je imala sreće. Ne posjeduju svi plesači izražajnost koja s godinama postaje samo moćnijom, a bome nisu svi niti partneri vrhunskih koreografa koji im mogu omogućiti da nastave rad na onom što vole. Unatoč tome oko polovice ocvalih plesača ostaje u kulturnom establišmentu. Rade kao fotografi, kostimografi ili baletni pedagozi. Druga polovica nije čak niti te sreće, prisiljeni su u potpunosti promijeniti profesiju.