Kako je jedan fenomenalan rave party promijenio kompletnu kulturu Rusije
Sredinom 80-ih dogodio se veliki preokret. Rusi su otkrili elektronsku muziku
Osamdesete godine su u Rusiji bile podijeljene popola – pet godina bilo je mračnih, a pet ih je bilo valjda malo manje mračnih. Prvi dio decenija obilježile su sovjetske cenzure i bujanje underground umjetnosti: od nekrorealističnog filma do hipnotičnog rocka. Zatim su uslijedile godine ekonomske politike otvorenosti u kojima je sve bilo na prodaju. Ono što se nije moglo prodati bilo je mrtvo, a ono što je bilo iole vrijedno završilo je na inozemnim tržištima.
Evidentno je došlo do neke paradigmatske promjene. Kulturni život koji se je prije te renesanse vodio u SSSR-u bio je ideološki izoliran od stranih nečistih proboja u njihovu nepostojeću tržišnu ekonomiju i onda se to odnikuda promijenilo. Perestrojka je okončala cenzuru i podigla Željeznu zavjesu, a već u devedesetim godinama upravo je zbog nje i uvedeno toliko željen novi gospodarski model.
Novac koji je dotad bio gotovo bezvrijedan odjednom je prekonoći postao sve, a visoki svećenici tog kulta novaca postali su ljudi koji su pokorili devedesete godine u Rusiji – gangsteri i Novi Rusi. Rusija se odjednom pronašla usred mijene iz stanja u kojem je sve bilo zabranjeno u stanje u kojem ne postoje apsolutno nikakva ograničenja. Stoga ne čudi zaključak da se je jedna šestina Zemlje jednog jutra probudila uronjena u anarhiju u kojoj je vlada funkcionirala samo po dnevnopolitičkoj agendi, a ostatak je zemlje živio onu ugrabi koliko možeš.
Prvi ruski ravevovi – opakije od opakijeg
U teoriji to sve zvuči sjajno – sloboda, novi početak, neograničene mogućnosti. No u praksi je situacija ipak bila nešto kompleksnija. Prva stvar koju je antisovjetska generacija iz osamdesetih napravila bila je eksploatirati blagodati novodostupnih užitaka. Signifikantna je već i sama činjenica da se prvi ruski parti zvao Gagarin Party.
https://www.youtube.com/watch?v=JbZO1ve3V28
Dobar primjer takve stvarnosti predstavlja rave i klupska kultura. Bio je to izrazito popularni kulturni val koji je već idući trenutak uzjahala mladež Komunističke parije koja je relativno bezopasnu zabavavu pretvorila u traku mondenih neofuturističkih partija nalik drogom gonjenim gangsterskim orgijama.
Nisu se ludi Rusi tu zaustavili. Brže-bolje su sa Zapada improtirali i pop, ili su barem pokušali. Ono u što je pop u Rusiji izrastao bilo je vjerojatno strašnije od onoga što nama danas susjedi prodaju pod pop – popsa. Jedine alternative popsi bili du ili govnorok ili ruska šansona. Sve je bilo u to vrijeme pomiješano u prijateljski gulaš od glamura, koke i kriminalnosti.
Apokaliptični masovni mediji
Ono što je nakon te ere u Rusiji ostalo bilo je vrlo neartistično, a još manje intelektualno. Ono što bi jedino moglo popraviti bilancu su knjige Viktora Pelevina i rijetki doprinosi vizualnim umjetnostima (Kulik, Mikhailov). Kultura devedestih godina u Rusiji nije bila u stanju artukulirati nikakav pokret ili stil. Naprosto nije postojala dovoljna kritična masa za takve podvige, svatko je bio sam za sebe ili sam protiv svijeta, ovisi o kutu gledišta.
No, neke zajedničke teme ipak su postojale, ili barem naznake istih. Za početak sve se činilo krajnje apolitičkim. Loše provedene reforme, masovno osiromašenje stanovništva, revolti, bombradiranja parlamenta, rat u Čečeniji i golema ekonomska kriza – sve se to tad zbivalo, ali nije imalo nikakav učinak na kulturnu produkciju tog vremena.
Ono što je bilo dominantno bio je i apsolutni fokus na masovne medije. Za razliku od osdamdesetih kad underground kulturi nije bilo dostupno nikakvih pristupa kanalima koji bi ih doveli do masa, sada je sve bilo podređeno, ali i otvoreno masovnim medijima. U slučaju da nešto nije postojalo u masovnim medijima nije uopće postojalo. Možda je upravo to i bio jedan od razloga tolike kulturne i scenske pustoši.
Najbolji lijek je zaborav
Treća kulturna karakteristika tog vremena bila je ruska uskogrudnost. Ono što je oblikovalu kulturni duh vremena bilo je posuđivanje sa Zapada: ruski britpop, ruski Tarantino, ruska generacija X.
Iako su se vrata Rusije u to doba otvorila prema svijetu ona nije bila u stanju proizvesti nove Maljeviče i Eizeštajne. Većina artefakata iz tog vremena bit će obrisana iz kolektivnog sjećanja poput onih lajni koke koje su se u devedestima povlačile gdje se stiglo.