Kako je Pogorelić na koncertu u dubrovačkom Kneževom dvoru predstavio posve novog Pogorelića
Maestro je publici u Kneževom dvoru priredio velika iznenađenja
Iako je većina gledatelja već ušla u Knežev dvor u Dubrovniku, a do početka koncerta ostala je tek nekoliko minuta, pijanist Ivo Pogorelić, odjeven casual, u košulju s kratkim rukavima i u ljetnim hlaćama, još je uvijek prebirao po klaviru. Premda su gledatelji, ne znajući u prvi trenutak tko je za glasovirom, glasno razgovarali, smijali se i prolazili tik do njega, maestro Pogorelić bio je toliko usredotočen na sviranje da ih uopće nije primjećivao.
Što je za njega vrlo neobično: naime, jedan od najvećih svjetskih pijanista, poznat je upravo po tomu da je posebno osjetljiv na svaki neprimjereni zvuk ili pokret na koncertu. Nije se jednom dogodilo da je prekinuo muziciranje ako se netko iz publike, po njegovim kriterijima, ponašao prebučno ili ako mu je nešto palo na pod. U najmanju ruku, takvom je posjetitelju upućivao bijesne poglede. Pogorelić se u međuvremenu presvukao u koncertnu odoru, a kao i na njegovim koncertima u Dubrovniku 2011. i 2015., publika je i ove godine do posljednjeg mjesta ispunila atrij, skaline i taracu Kneževa dvora.
Neočekivani duboki nakloni
S tim da joj je, za razliku od ranijih nastupa na Dubrovačkim ljetnim igrama, Pogorelić, ovaj puta priredio nekoliko više nego ugodnih iznenađenja. Najveće je, kako to već priliči velikim događanjima, došlo na samom kraju koncerta. Nakon što je briljatno odsvirao Sonatu u D-duru Josepha Haydna, Hob. XVI:37, Rondo a caprricio,Op. 129, Ludwiga van Beethovena, Suitu Za klavir Claudea Debussya te Rahmanjinove Glazbene trenutke op. 16, ushićena publika eksplodirala je poput vulkana te iskrenim odobravnjem i pljeskom zahvaljivala velikom pijanisti na jedinstvenom umjetničkom doživljaju.
Pogorelić je, pak, ponesen sjajnim ozračjem i raspoloženjem, priredio gledateljima novo iznenađenje. Umjesto diskretnog naklona glavom, kako to običava raditi i poslije nastupa po najvećim svjetskim koncertnim dvoranama, maestro Pogorelić čak se četiri puta duboko naklonio, posebno se zahvalivši gledateljima po stepenicama i taraci Kneževa dvora. Iako je bio ispraćen velikim pljeskom, nitko nije očekivao da bi se Pogorelić mogao ponovno pojaviti pred publikom: to, naprosto, nije njegov običaj.
Opće iznenađenje s dva bisa
No, ovaj puta, Pogorelić ne samo što je opet izašao zahvaliti gledateljim dubokim naklonima, nego je nakon nekog vremena, pomalo nespretno, rukom, zatražio od publike da prestane pljeskati. Potom je, na opće iznenađenje, ponovno sjeo za klavir i odsvirao ne jedan, nego dva bisa i tako na najljepši način zaokružio taj koncert za pamćenje.
Virtuoznost i osebujna interpretacija djela petorice velikih kompozitora, Haydna, Beethovena, Debussyja, Rahmanjinova te Enrique Granadosa čija je dva Španjolska plesa izveo kao dodatke, ponovno su potvdili da je Ivo Pogorelić i dalje jedan od najvećih pijanista današnjice. Pogorelić je svirao tako moćno, da se činilo da klavijatura, žice, pedale neće izdržati silinu udaraca kojom se obrušavao na klavir.
Hrabrost vraćati se već odsviranim djelima
Premda Ivo Pogorelić striktno poštuje ideje i notne zapise, njegove interpretacije Haydna, Bethovena, Debussya, Rahmanjinova, potpuno su različite od onoga što su gledatelji navikli slušati. Pogorelić s tolikom inovativnošću nadograđuje, uobličava i nadopunjuje ideje kompozitora, da njihova djela u njegovoj izvedbi dobivaju posve novu dimenziju.
Stoga Pogorelić ne bez ponosa ističe kako je jedan od rijetkih pijanista koji ima hrabrosti vraćati se skladbama koje je već svirao i onda ih, uz puni respekt spram genijalnih umjetnika, nadograđivati njegovim viđenjima tih djela.
Unatoč već gotovo 40-godišnjem prisustvu na svjetskoj glazbenoj sceni, u Pogorelićevu stvaralaštu i dalje je vidljiva golema želja za kreativnošću i promjenama, za modernim čitanjem klasične literature te za pronalaženjem novih izričaja. S obzirom da je Pogorelić od početaka svoje karijere buntovnik te rušitelj ustaljenih šablona, ne čudi što nerijetko izaziva podjele među kritičarima i publikom. Dok ga obožavatelji proglašavaju genijem, oni koji ne razumiju njegovu umjetnost drže Pogorelića ekscentrikom, a u nekoliko su navrata čak i tijekom koncerata, na različitim stranama svijeta, glasno protesirali i pokušavali prekinuti njegove nastupe.
Zašto se ne odvaja od notnih zapisa
Na koncertu u Dubrovniku Pogorelić se niti na jedan trenutak nije odvajao od nota. Čak ni mladiću koji mu je okretao stranice, nije dopustio da ih nosi. Pogorelić, naime, ne želi da netko vidi što on zapisuje i dopisuje po notnim zapisima. Jedan njegov prijatelj kaže da Pogorelićeve notni zapisi izgledaju kao platno na kojemu je slikar dovršio neko svoje djelo: prepune su njegovih opaski i upustava kako pojedinu dionicu odsvirati.
Iako je na klaviru imao note, Pogorelić bi tek tu i tamo pogledao u njih: očito mu služe tek kao povremeni podsjetnik. Ivo Pogorelić završio Središnju glazbenu školu u Moskvi 1970., a studij klavira 1975. na Konzervatoriju Petar Iljič Čajkovski u Moskvi. Tu je počeo surađivati gruzijskom pijanisticom i pedagoginjom Alizom Kezeradze, s kojom se ubrzo oženio, i koja mu je bila umjenička muza sve do 1996. i njezine smrti. Pogorelić je već na početku karijere, kao iznimno mlad pijanist, osvajao prva mjesta na natjecanjima u Italiji, Kanadi, bivšoj Jugoslaviji…
Kako je sve počelo osamdesetih
Svjetsku slavu stekao je 1980. kada ga je žiri sramotnom odlukom isključio iz završnice glasovitog Međunarodnog pijanističkog natjecanja Frederic Chopin u Varšavi. Nakon tog svjetskog skandala Pogoreliću su se otvorila vrata najuglednijih glazbenih dvorana na svijetu. Nastupao je doslovce po cijelom svijetu, od SAD-a, Kanade, Australije, Japana, Južne Amerike, Azije, Kine, Rusije do gotovo svih europskih zemalja i Izraela.
Nastupao je s Berlinskom filharmonijom, Bostonskim simfonijskim orkestrom, Čikaškim simfonijskim orkestrom, Bečkom filharmonijom, Filadelfijskim orkestrom, Filharmonijskim orkestrom iz Los Angelesa, Filharmonijskim orkestrom Tonhalle, Londonskim simfonijskim orkestrom… Od 1981. za Deutsche Grammophon snimio je na desetine ploča i CD-a s djelima Beethovena, Schumanna, Chopina, Čajkovskog,Prokofjeva, Ravela, Liszta, Skrjabina, Haydna, Scarlattija, Brahmsa, Mozarta, Bacha i Musorgskog. Dubrovački koncert zacijelo će biti jedan od onih koji će, zbog kvalitete izvedbe i ozračaja koje je vladalo, pamtiti i sam Pogorelić.
Još uvijek svaki dan vježbam između 8 i 10 sati
Sigurno će ga uvrstiti u red onih koji mu pričinjavaju, kako on kaže, najveće zadovoljstvo i koji mu daju snagu za sljedeće nastupe i nova istraživanja. Stoga nije čudno kad je Pogorelić zaključio: “Moja je misija glazbom oplemenjivati ljude, učiniti ih boljima. Ispunjava me zadovoljstvom svaki puta kada u tomu uspijem. Naprosto, ja sam sluga umjetnosti, ne uživam u glamuru, kavijaru, šampanjcu: već drugo jutro nakon koncerta, moram sjesti za klavir i, svakodnevno, naporno raditi između 8 i 10 sati”.
Nekoć je Ivo Pogorelić znao održati i do 200 koncerta godišnje, što je zahtijevalo golem napor i odricanja. Sada je, kaže, znatno ublažio taj tempo, pa godišnje im oko 40 nastupa. Zbog toga mu sada ostaje puno više vremena za istraživanja i propitkivanja klasične literature. Kada uvježbava novi repertoar, Pogorelić danima ne izlazi iz kuće, nema slobodnog dana.
Pogorelić je došao u Dubrovnik iz Kiela u Njemačkoj gdje je 7. kolovoza imao veliki koncert na kojem je također izvodio djela Haydna, Beethovena, Debussya i Rahmanjinova. Krajem rujna nastupiti će u Lisabonu, također svirajući Chopina, Schumanna, Mozarta i Rahmanjinova. S tim repertoarom do kraja godine nastupiti će još u Eindhovenu u Nizoezmskoj, u Berlinu gdje nastupiti s čuvenim filharmoničarima, zatim u Šangaju, Pekingu, Shenzenu u Kini te u nekoliko gradova u Japanu. U međuvremenu, i dalje svakodnevno vježbati 8 do 10 sati dnevno.