Kako napraviti izložbu o temi zbog koje umjetnost uopće postoji?
U Galeriji Galženica 22. travnja otvara se izložba "Svako drvo stoji i misli"
Kada bi se postavilo pitanje kako u formi likovne izložbe prikazati fenomen samoće, cinici bi odgovorili da cjelokupna povijest umjetnosti možda i nije ništa drugo do razgovor o samoći ili izražavanje emocija potaknutih samoćom. Čak su i posjetitelji na izložbama u pravilu u poziciji da sami za sebe stvaraju odnos s umjetničkim djelom, stoga bi se moglo pretpostaviti da umjetnost ne bi ni postojala da ljudi s vremena na vrijeme ipak nisu sami sa sobom.
Koliko god se umjetnost kroz stoljeća suštinski mijenjala, koliko god suvremena umjetnost katkad bila kolaborativna i sudionička, koliko god mi bacali kroz prozor zastarjele koncepte originalnosti i autorstva, ostaje činjenica da je samoća za umjetnost bitna. Možda ne i presudna, ali svakako vrlo bitna.
Projekt Unutarnjeg muzeja
Zbog čega onda samoći posvetiti cijelu izložbu, kad je njena prisutnost u umjetnosti samorazumljiva? I još važnije, kako to uopće učiniti a da se ne izgubi u ropotarnici umjetničkih djela inspiriranih samoćom i da se ne zaglibi u kustosku megalomaniju? Čini se da odgovore znaju Klaudio Štefančić, kustos velikogoričke Galerije Galženica, i njegova asistentica Nambi Kezić, koji su za srijedu, 22. travnja u 20 h najavili otvorenje izložbe “Svako drvo stoji i misli”, kroz koju će zajedno s umjetnicima pokušati proniknuti duboko u fenomen samoće, u različitim medijima.
Izložba je tek prva u nizu postava koji će činiti projekt “UM – unutarnji muzej” Galerije Galženica, s fokusom na istraživanje psihološkog života u mediju izložbe. Pored izložbe koja se tek treba otvoriti, “Unutarnji muzej” zasad živi i kao blog s referencama iz povijesti i sadašnjosti umjetnosti.
Zašto se ljudi povlače iz svijeta?
Izložba okuplja, citira i referira se na radove domaćih i stranih, živućih i pokojnih, suvremenih i drevnih umjetnika i umjetnica (i sličnih pojedinaca), među kojima su Jan Chudy, F.F. Coppola, Boris Cvjetanović, Darija Čičmir, Ivan Ivanković, Ines Kotarac, D.H. Lawrence, Barbara Loden, Sara Malić, Hana Miletić, Ema Muža, Vesna Parun, Barbara Radelja, Andrea Resner, Luka Rolak, Davor Sanvincenti, Martin Scorsese, Tamara Sertić, Sv. Ambrozije, Mladen Šutej, Zlatan Vehabović, Davor Vrankić i Magdalena Vuković, te fragmenti iz fundusa Gradskog muzeja Virovitice, Muzeja Turopolja i Muzeja grada Koprivnice.
U najavnom tekstu izložbe kustosi kažu: “Premda polazište za organizaciju izložbe posvećene samoći leži u umjetnosti, želja nam je ukazati i na druga područja na kojima se ovaj fenomen javlja. Kreirati jednu intertekstualnu i intermedijalnu mrežu, jedan okoliš u kojem će fenomen samoće biti lakše promatrati, pratiti i interpretirati, to je cilj ove izložbe i bloga koji ju prati. Redovnička izolacija obilježena radom, postom i molitvom drugačija je vrsta samovanja od struje svijesti usamljenog šetača. Razlozi za povlačenje iz svijeta su brojni – spoznajni, mentalni, rekreacijski itd. – no načini njihove provedbe bitno se razlikuju. Upoznajmo ih!” Ili, kako bi rekli The Beatles: “Aaaaa, look at all the lonely people…”