Nekad je nužno odabrati stranu

Riješite kviz i osvojite nagrade: Performans koje naše umjetnice je MTV emitirao 1995.?

Istražili smo vezu između mode i suvremene umjetnosti. One se dodiruju i isprepliću u mnogim radovima MSU-a

02.04.2021., Zagreb- Izložba Ratka Petrića u Msu. Kustosica Nataša Ivančević
Photo: Sandra Šimunović/PIXSELL
FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL

Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti nema zbirku tekstila i ne prikuplja modu za svoj stalni postav, ali joj redovito daje prostor. U sklopu projekta Nosim kulturu koji vam donose Telegram i Designer Outlet Croatia, s kustosicom Natašom Ivančević razgovarali smo o odnosu mode i MSU-a i tome zašto je ona tako važna za suvremenu umjetnost uopće

Kad je 1995. u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, danas Muzeju suvremene umjetnosti, izvela svoj performans, odnosno modnu procesiju Madona: Ja sam trudna, Ja: Ja sam žrtva mode!, umjetnica i modna dizajnerica Ivana Popović nije imala pojma kakav će to interes izazvati u čitavom svijetu. Njezin je performans emitirao MTV, a upravo je moda odnosno fenomen žrtve mode bio njezin glavni predmet interesa u ovom i nizu drugih radova koje je za života izlagala.

Nataša Ivančević, pomoćnica ravnatelja i muzejska savjetnica MSU-a, autorica i kustosica retrospektivne izložbe Ljubav i otpor Ivane Popović koja je 2019. održana u MSU, kaže da moda “prodire u svijet umjetnosti kao što i umjetnost i nove tehnologije prodiru u svijet mode.”

Tekstil i odjevni predmeti u umjetničkim radovima mogu biti nositelji značenja, a materijali i tehnika izrade odjevnog predmeta ili tekstila, alat za nastanak umjetničkog dijela. Ili konkretnije, kaže Ivančević, umjetnost se ne bavi modom kao estetskom kategorijom, već je koristi kao medij.

“Tako ćemo ju susresti u umjetnosti body arta, performansa, konceptualne umjetnosti i drugim umjetničkim pravcima u kojima umjetnik koristi odjeću kao sistem znakova kojim odašilje poruku, iznosi kritički stav o kulturnim i društvenim pojavama, o društvu potrošnje i drugim aktualnim fenomenima.” Vlasta Delimar, Ivana Popović i Josip Pino Ivančić samo su neki od hrvatskih umjetnika koji su modi kao mediju pristupali kroz performans i to s različitim ciljevima.

Ines Matijević Cakić, Penelopa 2008., konac na platnu, vlasništvo MSU-a

Druga skupina umjetnika pak, kaže Ivančević, koristi tkaninu ili tehnike izrade odjeće za nastanak novih djela.

“Prisjetimo se hrvatske umjetnice Jagode Buić koja je prostornim skulpturama i instalacijama u tehnici tapiserije (koje je započela raditi 1960-ih), postigla svjetsku prepoznatljivost, a niz je hrvatskih umjetnica i umjetnika koji su nastavili eksperimentirati i stvorili prepoznatljive radove nakon nje, kao Dubravka Lošić, Silvio Vujičić, Koraljka Kovač, dizajnerski kolektiv Numen/For Use, Josipa Štefanec i mnogi drugi.”

MSU redovito daje prednost modi

Zagrebački MSU daje veliki prostor modi u svojim izložbama tijekom cijele godine. Trenutačno je radove koji koriste modu i tekstil kao medij, moguće vidjeti na tri izložbe u MSU.

“Izložba kojom obilježavamo 100. godišnjicu rođenja Josepha Beuysa prisjeća nas na njegovo korištenje materijala pusta koji je postao jednim od ikoničkih simbola njegova opusa”, kaže Ivančević. “Na izložbi Josipa Pina Ivančića dio eksponata su istrošena radnička odjeća koja umjetnik naziva ‘trliš’. To su označitelji svijeta radnika, njihova teškog rada, potplaćenosti i lošeg položaja u društvu, dakle umjetnik odjećom denuncira tešku stvarnost.”

Na izloži Device art festivala izložena je trkaća jakna brenda SOLL iza kojeg stoje umjetnik i modni dizajner Silvio Vujičić i arhitekt Miro Roman, a koja je nastala preradom vizualnih kodova u dvanaest boja. “Igrajući se strojnom inteligencijom, ‘napisali’ su jaknu, te tako na inovativan način povezali umjetnički koncept, modnu industriju, znanost i tehnologiju.”

Postav izložbe Drugarica a la mode, 2006., Foto: arhiv MSU

Osim toga, neke od izložbi koje se dotiču mode i tekstila, a koje je MSU do sada organizirao su Drugarica à la mode – odijevanje i moda u Zagrebu od 1945. do 1960. autora Tončija Vladislavića, koja se je bavila predstavljanjem građanske mode i one koja je obilježila doba socijalizma 2006. godine.

Četiri godine kasnije mogla se pogledati izložba Unutar strukture: Dijalog s Piceljem na kojoj je prikazan dijalog Ivana Picelja i francuskog umjetnika i dizajnera Frederica Molenaca. “Molenac je proučavao programirane geometrijske sustave koje je Picelj do savršenstva razradio u svojim radovima te ga je to ponukalo da visokoj modi pristupi kao umjetničkom mediju”, kaže Ivančević.

Miroslav Šutej, Antimoda, sitotisak, 1971., vlasništvo MSU-a, Foto: T. Šmider

Zatim su 2013. bili izloženi modni crteži iz ciklusa Antimoda utopijskog svijeta mode Miroslava Šuteja koji su nastali u razdoblju od 1964. do 1974. i koje MSU čuva u svojoj zbirci.

Dvije godine kasnije na izložbi Rates of Exchange mogli su se vidjeti radovi njemačke umjetnice Alexandre Bircken koja u svojima objektima i instalacijama upotrebljava svakodnevne predmete i materijale kao što su fragmenti odjeće, pletivo, konopac, koža, tkaninu itd., a kustosica Ivančević dodaje, upravo “zanimanje za modni dizajn i radikalne aspekte kulture ručne izrade značajno utječu na nastanak njenih radova.” Bilo je to u nekoliko izdanja Modnog ormara, izložbe s radovima najboljih studenata Tekstilno-tehnološkog fakulteta. No, najveći je odjek, čini se, imala izložba s kojom smo započeli ovu priču.

Izložba Ljubav i otpor Ivane Popović najbolja je izložba u RH 2019.

“Retrospektiva Ivane Popović omogućila je sagledavanje cjelokupnog, iznimno raznolikog i kreativnog opusa ove akademske kiparice”, kaže Nataša Ivančević.

“Bavila se je performansom, kostimografijom, kazalištem, modom, skulpturom, crtežom, slikarstvom i kroz sve aspekte stvaranja progovaralo je njeno središnje umjetničko i životno načela, svojevrsna ‘etika estetike’, umjetnički aktivizam kojim je kritički sagledavala, preispitivala i ismijavala mnoge društvene fenomene – od modne industrije, nametnutih jednoobraznih standarda ljepote i odijevanja do nacionalizma, etno-kiča i malograđanštine 1990-ih. Ustrajno se je odupirala konvencijama modnog sustava, ali i elitne kulture.”

Postav retrospektive Ivane Popović, MSU, 2019. Foto: Ana Opalić

Ivana Popović većinu je predmeta sama šivala, ručno bojila, oslikavala, jednom je izjavila da šivanju pristupa kao kiparstvu, a nerijetko je i kritizirala sistem brze mode.

“Ja sam modni ljevičar. Moda je nastavak folklora i nju bi si stoga svatko trebao priuštiti”, kazala je u jednom javnom istupu. Stav je to koji itekako rezonira i danas kada se sve više ljudi okreće sporoj modi te pristupačnim, ali kvalitetnim komadima kakve možemo pronaći u Designer Outletu Croatia.

“Ivana je serijom projekata Žrtva mode i Standard konfekcija iskazala profesionalnu i privatnu kritiku modnog sistemu”, kaže Ivančević.

“Za nju je modna revija bila show, kazališni spektakl, performans koji je konceptualno promišljala, sredstvo katarze koju je postizala ‘žrtvovanjem’ sudionika na sceni. Izazivala je oprečne reakcije publike, ali bilo joj je važno osvijestiti neki društveni problem i iskazati kritički stav. Neke od tema kojima se bavila bile su zagovaranje dojenja u javnosti, zalaganje za prava manjinskih i obespravljenih skupina, kritika modnog sustava i nametnutih društvenih i kulturnih normi.”

Big Blue, 1993. kostimi za performans Gubitak svijesti za Karapanđu, Foto: MSU

Temu žrtava mode odnosno ovisnosti o trendovima i potrošnji iznova je interpretirala kroz svoje performanse i tzv. modne igrokaze i to preko 15 godina. “Prvi je bio modni igrokaz 1993. na Trgu bana Jelačića kada su se učesnici onesvijestili i nepomično ležali na pločniku na čuđenje prolaznika (Gubitak svijesti za Karapanđu)”, govori Ivančević.

“Prikaz modne procesije koju je izvela 1995. u Muzeju suvremene umjetnosti (tada Galerija suvremene umjetnosti) pod nazivom Madona: Ja sam trudna, Ja: Ja sam žrtva mode!, dobio je globalnu vidljivost emitiranjem na MTV-ju. Konceptualno i vizualno najintrigantniji je fotografski performans naturalističkog karaktera predstavljen na 1. PechaKucha Night u Zagrebu 2009. s ekspresivnim i upečatljivim scenama izranjavanih i ‘mrtvih’ tijela (autor tih fotografija bio je Ivan Filipović).”

Moda i suvremena umjetnost dodiruju se u radovima i zbirkama MSU-A

MSU možda nema zbirku tekstila kao neki stariji zagrebački muzeji niti ne prikuplja modu za svoj stalni postav, ali se, kaže Ivančević, razni oblici dodirivanja mode i suvremene umjetnosti odnosno tehnike rada s tekstilom, provlače kroz radove koji se nalaze u zbirkama muzeja. Jedan od najvrjednijih koji imaju djelo je Otti Berger.

Otti Berger, fragmenti pokrivke, 1930. vlasništvo MSU-a

“Otti Berger porijeklom iz Zmajevca u Baranji, diplomirala je na Bauhausu 1930. te je predavala na toj prestižnoj školi u okviru tekstilne radionice. Nakon zatvaranja škole od strane nacista, u Berlinu je otvorila Studio za dizajn tekstila. Eksperimentirala je s novim materijalima, te je doprinijela unaprjeđenju tekstilnog dizajna za potrebe industrijske proizvodnje. Zbog ratnih zbivanja vratila se je u Baranju, a 1944. je deportirana u Auschwitzu zbog svoga židovskog porijekla. U zbirci čuvamo njeno raritetno djelo – fragmente pokrivke koju je dizajnirala i istkala.”

Josipa Štefanec, Ljušture u procesu, 2021.

Dakako, Nataša Ivančević i cijeli MSU već planiraju nove izložbe na kojima će moda kao medij biti u prvom planu. “Rad umjetnice Josipe Štefanec koja propituje modu kroz kiparske forme, pratim od početka 2000-ih. Pripremamo izložbu novih radova kao nastavak ciklusa Ljušture”, otkrila nam je kustosica.

“To su skulpture koje proizlaze iz mode, nastaju uvećanjem i redukcijom elemenata odjevnih predmeta koji se transformiraju u prostorni objekt i instalaciju.”

Nosite kulturu i osvojite nagrade

Riješite kviz i sudjelujte u nagradnom natječaju Telegrama i Designer Outleta Croatia. Provjerite svoje znanje o kulturi kroz kratka pitanja znanja te pokažite kreativnost na posljednjem pitanju kviza. Dijelimo jednu poklon karticu Designer Outleta Croatia u vrijednosti od 1.000 kuna uz po dvije ulaznice za ove zagrebačke muzeje: Muzej suvremene umjetnosti, Muzej grada Zagreba, Etnografski muzej, Arheološki muzej, Muzej iluzija, Muzej 80-ih, Muzej čokolade Zagreb. Setove od dvije ulaznice za svaki od navedenih muzeja poklanjamo za još troje čitatelja.

 

Nagradni natječaj je završio. Sretni dobitnici su: Marija Ivas, Ivanka Sabadin Ferenčak, Gordana Vrhovski, Snježana Babić


Nosim kulturu projekt je Telegram media grupe i Designer Outleta Croatia u kojem kroz jedinstvene modne priče promoviramo hrvatske muzeje. Podržite kulturu, ona je uvijek u modi. Dijelite sadržaj ovog projekta uz oznaku #nosimkulturu te na taj način ju nosite i vi. Više o modi i muzejima saznajte na službenoj stranici projekta.