Kreće festival Crtani romani šou, a ovo su autori zbog kojih bi se trebali tamo pojaviti

U Domu HDLU-a od 15. do 17. svibnja održava se 18. izdanje tradicionalnog festivala

FOTO: Dalibor Talajić/www.crsfestival.com

Sve brže i sigurnije stiže nam 18. po redu Crtani romani šou (Funny Comics Show), prvi i donedavno jedini zagrebački festival stripa međunarodnog karaktera. Crtani romani šou (u daljnjem tekstu CRŠ) osnovala je davne 1998. godine skupina strip-autora okupljena oko nekih od najpoznatijih domaćih fanzina (Endem i Stripoholic), koja je tih kasnih devedesetih počinjala i s različitim angažmanima na Radiju 101 (poput satiričkog strip-magazin Bruh) – Tihomir Tikulin Tico, Dalibor Talajić Talaja, Ivan Prlić Prle i drugi. Festivalu je ime nadjenuo pokojni velikan hrvatskog stripa Edvin Biuković Eddy (1969. – 1999.). Prvi festival održao se u Kulturno-informativnom centru u Preradovićevoj ulici, a njegov prvi međunarodni gost bio je poznati talijanski crtač Ivo Milazzo, uz Giancarla Berardija koautor nezaboravnog vestern strip-serijala Ken Parker.

Tijekom svih ovih godina na CRŠ-u se promijenilo gotovo sve osim imena i nepisane osnovne koncepcije, a to je promoviranje stripa kao masovnog medija namijenjenog širokim društvenim krugovima i slojevima publike, koliko god to ponekad bilo u raskoraku s današnjom stvarnošću. Organizatori CRŠ-a, i nekadašnji i sadašnji, ostali su dosljedni u ideji da je strip nešto što treba čitati i što se ne treba povlačiti u opskurne supkulturne niše, već mora biti svakodnevno prisutno i široko dostupno svima koji bi mogli uzeti stripove u ruke.

Plakat za 18. CRŠ s ilustracijom Alfonsa fonta

Zagrebačka svetkovina stripa

Stoga su na CRŠ-u uvijek dominirali stripovi uvjetno rečeno komercijalne provenijencije, odnosno stripovi pristupačni svim generacijama čitatelja, dok su protagonisti alternativne i underground scene na festivalu bili prisutni kontinuirano, ali marginalno. Naravno, sve ovo treba shvatiti u okvirima hrvatske i regionalne strip-scene na kojoj su mainstream i underground vrlo relativni pojmovi.

Svakih nekoliko godina mijenjala su se mjesta odvijanja festivala, koji se selio od KIC-a, preko Studentskog centra, Kulturnog centra Kaptol (zaboravljenog prostora u kojem se 2003. održalo nekima najdraže izdanje CRŠ-a), Zagrebačkog kazališta mladih, Kina Europa, te napokon do Doma Hrvatskog društva likovnih umjetnika (kolokvijalno džamije), gdje se festival dogodio prošle godine, a ponovit će se i ove. K tome bi danas bilo vrlo teško pobrojati sve druge prostore u kojima su se održavali raznovrsni segmenti programa festivala. Među njima istaknutu ulogu svakako ima Francuski institut, već godinama vjeran partner CRŠ-a zahvaljujući kojem su mnogi predstavnici francusko-belgijske škole stripa posjetili Zagreb.

Plakat za 18. CRŠ s likovima Dylana Doga i Morgane

Promjene festivala iz godine u godinu

Stubokom se mijenjao i vizualni identitet festivala, od rane kreacije Tihomira Tikulina uparene s prvim katalogom koji su dizajnirali Bruketa&Žinić OM u autentičnom stilu post-modernih devesesetih, preko razrađenog Ticinog logotipa pa do današnjeg znaka koji potpisuje Danijel Žeželj. Kataloge festivala, plakate, majice i ostale materijale dizajnirali su također različiti autori, no možemo reći da su u tome najveći trag ostavili, pored samog Tice ranih godina, i dizajneri Melina Mikulić i Vladimir Šagadin. Njihov su dizajn svojim ilustracijama iz godine u godinu obogaćivali sami gosti CRŠ-a, što strani, što domaći. Naposljetku, mijenjali su se i organizatori, pa je nakon povlačenja izvornog društva festival preuzeo Slaven Gorički sa suradnicima, koji ga vodi i dan-danas.

Nakon što se CRŠ od samog početka godinama održavao ujesen, prošle godine festival je prebačen u naizgled atraktivniji proljetni termin, pa tako ostaje i sad, a održat će se od petka 15. svibnja do nedjelje 17. Mada se CRŠ u ovo doba godine možda treba i natjecati sa sve brojnijom festivalskom konkurencijom, filmskom, književnom i inom, njegova tradicija podrazumijeva da ovaj festival ima svoje istaknuto mjesto u kulturnoj ponudi metropole. Pored uobičajenih sadržaja kao što su izložbe, strip-tribine, burza stripova i ostali, dobar odaziv gostiju jamči i prilika za opušteno druženje s autorima, među kojima su i ovaj put neka svjetski relevantna imena.

Plakat za 18. CRŠ s likovima Dylana Doga i Dampyra

Jaka postava gostiju iz Europe

Ističe se veliki Španjolac Alfonso Font (r. 1946.), briljantni crtač i jedan od najznačajnijih stvaraoca znanstveno-fantastičnog stripa u povijesti medija, s naslovima kao što su “Zarobljenik zvijezda”, “Clark & Kubrick”, “Priče iz nesavršene budućnosti” i drugi. Fontovi stripovi stekli su popularnost na ovim prostorima još u bivšoj Jugoslaviji, kada su osamdesetih neprekidno objavljivani u sarajevskom magazinu Strip Art, gdje su bili vrlo rado čitani, pa ne sumnjamo da će njegovo ime na CRŠ privući brojnu zainteresiranu publiku. Gost festivala bit će i Francis Valles (r. 1959.) iz Francuske, koji se proslavio devedesetih radom na serijalu “Gospodari ječma” sa slavnim scenaristom Jeanom Van Hammeom, s uspjehom objavljivanim i kod nas u izdanju Fibre.

Plakat za 18. CRŠ s ilustraciijom Maura Laurentija

Jaku reprezentaciju gostiju upotpunjuju talijanski crtači iz kuće Sergio Bonelli Editore, čiji stripovi u Hrvatskoj uživaju maltene mitski status – Daniele Bigliardo (Dylan Dog i manje popularni, no u nas također kultni Gordon Link), Fabio Celoni (Dylan Dog, Brad Barron – noviji Bonellijev serijal objavljivan u Srbiji u ediciji Veseli četvrtak), Eleonora Airaghi (serijali Legs Weaver i Brandon) i Mauro Laurenti, crtač najpoznatiji po smjelom obnavljanju vizualnog identiteta Zagora, Duha sa sjekirom, na čijim epizodama radi od devedesetih pa sve do danas, a domaći su ga čitatelji mogli upoznati još u starim izdanjima Slobodne Dalmacije, koja su s vremenom zadobila jednako kultni status kao i ona prijeratna iz Gornjeg Milanovca.

Veliki autori i odlični crtači, kao i hrpa novih i starih stripova samo su neki od razloga zbog kojih smo iz godine u godinu pohodili CRŠ (i opet ćemo). Ostali su, naravno, ugodno druženje i beskonačne rasprave o onome što je nekima od nas i najvažnije – devetoj umjetnosti, stripu.