Na Netflix stigla sjajna animirana serija. Svijetu je preostalo sedam mjeseci i 13 dana: što ćete vi do tada raditi?

"Carol & The End of The World" kreirao je Brazilac Dan Guterman, dvostruki dobitnik Emmyja

FOTO: Vladimir Šagadin

Autori serije briljantno se poigravaju slikom medija i društva svjesnog smaka, poentirajući studijom karaktera individue u sveopćoj histeriji i potpunom popuštanju okova koje donosi kraj. Sve što vidimo u ovom filmu izgleda i zvuči tako groteskno, tako porazno i tako – poznato.

Nema goreg mjeseca u godini od siječnja, složit će se većina ljudi u ovome dijelu svijeta. Nekad se čini da tom prvom, sivom i osiromašenom mjesecu i ne preostaje ništa drugo nego biti “najgori”, i to samo zato što nasljeđuje onaj euforični, okićeni i kolačima obloženi prosinac koji ispraćamo s čašom jeftinog šampanjca u ruci, gledajući vatromet u daljini, ne brinući o izbezumljenim kućnim ljubimcima u bližoj okolini.

Doista, svaki prosinac kao da je svojevrsna apokalipsa, i upravo taj jadni siječanj doživljava sudbinu kakve neuvjerljive salate – bućkuriša od lošeg otrežnjenja, nedoliječenih mamurluka, ostavljenih sasušenih borova i prokletih neradnih nedjelja. Svaki siječanj je postapokalipsa.

I to je tema od koje ne odustaju na Netflixu, pa svake godine u prosincu prirede kakvu distopiju (“Black Mirror“), ironični pregled godine (“Death to 2020” i “Death to 2021”), satiričnu seriju (sjajna “Cunk on Earth”) ili kakvo “osviještenje”, poput prije dvije godine “Don’t Look Up“, ili prošlogodišnjeg blijedog “Leave The World Behind“, filma s jakom glumačkom i još jačom producentskom postavom sastavljenom od obitelji Obama.

Weltschmerz civilizacije

Međutim, čini se da Netflixu baš i ne uspijeva pogoditi taj “weltschmerz” zapadne civilizacije o propasti svijeta pa su svi ti uradci neuvjerljivi i doimaju se poput površnog self-helpa koji će, eto, zaraditi koji dolar ali pomoći neće nikome. Čast izuzecima, naravno.

Izuzetak će definitivno biti animirana serija u deset nastavaka “Carol & The End of The World” (Carol i kraj svijeta). Premijerno je puštena na Netflix 15. prosinca 2023. i prošla je nezapaženo i ispod radara kritike i sveopćeg binge gledateljstva. Što je prava šteta. Jer riječ je o autentičnom i sjajnom uratku prema kojemu će, uvjeren sam, vrijeme biti sve naklonjenije.

I nije tu “Carol…” usamljena, jer Netflix vrvi izvrsnim animiranim uradcima svih žanrova koje tek treba otkriti, napose onih koji zaslužuju pažnju ne samo mlađih gledatelja sklonih anime izričaju, već i onih u starijoj dobi. Pokazali su to već ranije egzistencijalistički usmjereni “BoJack Horseman” i “F for Family”, kao i žanrovske uspješnice “Cyberpunk: Edge Runners” ili “Arcane”, a protekla 2023. će biti zapamćena po sjajnim djelima kakvi su “Pluto” ili “Blue Eyed Samurai”.

Apokaliptična tragikomedija

A sve ono što je Netflix htio napraviti u “apokaliptičnim” prosincima unatrag nekoliko godina, uspjelo je ondje gdje se prosječni gledatelj najmanje nadao – u crtanom filmu, bez naizgled zvučnih imena i bivših predsjednika producenata. Jer “Carol & The End of The World” je višeslojna i sugestivna priča o apokalipsi koja pronalazi svoj unikatni ritam u storiji koja je i drama, dakle i tragedija i komedija, priča koju nosi glavni lik Carol Kohl, koju vokalno odlično tumači stand-up komičarka Martha Kelly.

Seriju je kreirao Brazilac Dan Guterman, koji je dobrano ispekao zanat i bio višestruko nagrađen za rad na talk showu “The Colbert Report”, sitcomu “Community”, ali i na kultnoj animiranoj seriji “Rick i Morty”.

S osnovnim zapletom serije gledatelj biva upoznat u prvih nekoliko minuta prve epizode-pilota: životu na planetu preostalo je nešto više od sedam mjeseci, a čovječanstvo te dane mora živjeti s pogledom na nebo kojim dominira približavajući misteriozni zeleni planet nazvan Kepler koji neumoljivo srlja u sudar sa Zemljom i donosi joj konačan kraj.

Porazno i poznato

Dakle, vremena je malo ali ga još ima. Autori serije briljantno se poigravaju slikom medija i društva svjesnog smaka, poentirajući studijom karaktera individue u toj sveopćoj histeriji i potpunom popuštanju okova koje donosi kraj.

Taj zlokobni planet koji će presuditi čovječanstvu poslužit će kao “pojačivač okusa” ljudima opterećenima “svrhom života”, “vlastitim napretkom” i “pronalaskom konačnog smisla”, što će rezultirati komičnim ali i gorkim scenama napora pojedinaca da pokažu vlastitu “jedinstvenost i dragocjenost”, pri čemu gledatelj ne zna bi li se smijao ili plakao. Jer sve što vidimo u “Carol & The End of The World” izgleda i zvuči tako groteskno, tako porazno i tako – poznato.

U svom tom kuršlusu od polupodivljalog poludruštva koje polufunkcionira, Carol Kohl će biti ta koja će nam ukazati na pitanja i odgovore o pitanju sreće i njene vrijednosti, o važnosti malih stvari u velikim sranjima poput kraja svijeta, i ona će biti ta koja će nas natjerati da se zapitamo tko smo i što tražimo u ovome svijetu u kojemu kao da je vječiti siječanj, taj sivi, prokleti prvi mjesec koji nam uvijek iznova pokazuje kakvi smo zaista. Jer svaki siječanj je postapokalipsa.