Nedavno je objavljen program Sarajevo Film Festivala i opet ćemo gledati dosta hrvatskih naslova

Čak su dva hrvatska naslova u natjecateljskom dijelu

FOTO: HAVC

Sarajevo Film Festival jedna je od rijetkih festivalskih priča duboko direktno ukorijenjenih i upisanih u krvavu prošlost koja nas još uvijek opsjeda. Osnovan je, naime, 1995. godine pred kraj četverogodišnje opsade Sarajeva s plemenitim ciljem da održi kozmopolitski duh toga grada.

Otada je prošlo dvadeset godina i ovaj se festival u tom razdoblju etablirao kao vodeći regionalni filmski festival čiju vrijednost u istoj mjeri prepoznaju struka i šira publika. U interesnom središtu ovog festivala nalaze se kinematografije regionalnog predznaka Jugoistočne Europe ne bi li se na taj način malim kinematografijama omogućila prezentnost u međunarodnoj žiži interesa. Prisjetite li se samo filmova (i njihovih sudionika) koji su na međunarodno tržište lansirani upravo s ove platforme, brzo ćete uvidjeti da se radi o itekako relevantnom kulturnom događaju.

Što se same programske strukture Sarajevo Film Festivala tiče, ona je podijeljena u tri cjeline – Takmičarski program, U fokusu i Kinoscope. Prva, i najvažnija, je Takmičarski program. Radi se o natjecateljskom dijelu programa koji kulminira dodjelom nagrada od kojih je najpoznatija Zlatno srce Sarajeva. Ova se programska sastavnica fokusira na premijerne regionalne naslove koji se prikazuju kroz tri dodatne prizme: igrani film, kratki film i dokumentarni film. Jasno da se veći dio filmskog prestiža skriva u domeni dugometražnog igranog filma pa bi se nekako iz toga jednostavnim logičkim mehanizmima dalo izvesti da će se upravo ovoj kategoriji posvetiti i najviše pažnje. Ove godine ćemo u Sarajevu gledati deset naslova koji uključuju dvije svjetske (Čvor i Naša svakodnevna priča), jednu međunarodnu (Kod tate kući) i šest regionalnih premijera (Blago, Chevalier, Mustang, Panama, Saulov sin, Supersvijet i Zvizdan).

Dva hrvatska naslova u natjecateljskom dijelu programa

U tih se deset naslova skrivaju čak dvije hrvatske (ko)produkcije. Zvizdan je film o kojem ne treba previše govoriti. Dovoljno je o njemu rečeno već samim time što je to prvi hrvatski film koji se iz Cannesa vratio ovjekovječen lovorikama. No Naša svakodnevna priča se na tom planu tek treba dokazati, a Sarejevo se čini kao idealno polazište ovog puta. Radi se o redateljskom debiju bosanskohercegovačke redateljice Ines Tanović za čiji je nastanak financijska sredstva izdvojio i Hrvatski audiovizualni centar (HAVC). Naša svakodnevna priča govori o Sarajevu danas i prati priču obitelji Sušić. Sudbine glavnih likova i njihove emocije oslikane su kroz tradicionalnu bosansku pjesmu – sevdalinku. Uz cijeli niz regionalno etabliranih imena (Emir Hadžihafizbegović, Jasna Ornela Bery, Maja Izetbegović, Enis Bešlagić) u ovom filmu zaigrale su i perjanice našeg glumišta: Nina Violić, Goran Bogdan i Goran Navojec.

Nešto više o samom filmu Navojec nam je ispričao u kratkom razgovoru. “Ovaj film se bavi neugodnom situacijom jedne obitelji koju svaka zajednica s ovih područja može doživjeti u svom svakodnevnom životu”, započeo je on. Jasna Ornela Bery odmah se na njega nadovezala i ipak nešto jasnije skicirala filmsku radnju. “Okosnica radnje Naših svakodnevnih priča je odnos članova jedne prosječne obitelji. Oni su snažno pogođeni posljedicama ovog tranzicijskog perioda, ali usprkos svim problemima koji su ih snašli, ujedine se u brizi za majku nakon što se otkrije da je ona teško bolesna”.

Glumci oduševljeni redateljicom

Premda se čini da moji sugovornici nisu htjeli odati previše o filmu, pokazalo se da su bili mnogo razgovorljiviji kad je bila riječ o radu s Ines Tanović. “Ona je sjajna redateljica. Točno zna što hoće od glumca i našle smo se na istoj valnoj dužini, tako da nije bilo nikakvih problema tijekom tih nekoliko tjedana. Mogu reći da mi je to bila jedna od najdražih uloga koje sam odradila u svojoj karijeri”, oduševljeno je komentirala Bery. Nisu ni Goranova iskustva bila ništa drugačija. “Za mene je to bila prva suradnja s redateljicom Ines Tanović i mogu reći da je bilo odlično raditi s njom. Ja igram sporednu ulogu, tumačim jednog sarajevskog taksista, a Ines je odvojila dosta vremena kako bi me kvalitetno pripremila za taj posao”, zaključio je glumac.

Sve koji su upućeni u financijsko stanje naše kinematografije neće nimalo začuditi da ni kod susjeda nije ništa drugačije. “Samo snimanje ovog filma je bilo kratko, sve je snimljeno u mjesec dana”, potvrdila nam je poznata bosanska glumica. No istaknula je i da rad u takvim uvjetima donosi neke potpuno drugačije dimenzije sreće. “Bilo je to stvarno pozitivno iskustvo. Jednog dana smo snimali scenu u autu, u prometnoj gužvi u Sarajevu. U autu smo se nalazili moj kolega Uliks Fehmiu, koji tumači mog sina, snimatelj i tonac. Odjednom je Uliks počeo plakati, a kad sam ga pitala zašto plače, rekao je da sam bila toliko uvjerljiva i da ga je toliko dirnula moja izvedba da si nije mogao pomoći. To je bio jedan od najvećih komplimenata koje sam ikad dobila”.

Program bogat hrvatskim produkcijama

Program ovogodišnjeg sarajevskog filmskog festivala, osim ova dva već spomenuta hrvatska naslova, gledateljima će ponuditi još četiri naslova u čiji su nastanak bili uključeni i protagonisti s naše filmske scene. U natjecateljskom programu dokumentarnog filma tako će se predstaviti Lijepo mi je s tobom, znaš Eve Kraljević i manjinska koprodukcija Mladena Mitrovića, U potrazi za tobom. I dok Kraljević prikazuje deset godina života sa sestrom koja ima Downov sindrom, Mitrović govori o ponovnom susretu starih prijatelja koji su se rasuli svijetom za vrijeme rata. Hvaljen debitantski film Ivone Juke Ti mene nosiš svoje je mjesto pronašao u nenatjecateljskom programa U fokusu, koji gledateljima donosi godišnji pregled najboljih regionalnih filmskih ostvarenja. U sklopu tog istog programa bit će prikazan i nagrađivani film Vuka Ršumovića koji prati avanture dječaka pronađenog u šumi.

Sarajevo Film Festival ove se godine po 21. put održava u glavnom gradu Bosne i Hercegovine od 14. do 22. kolovoza, jedan je od najprominentnijih filmskih festivala u jugoistočnoj Europi i svake ga godine posjeti oko 100.000 ljubitelja filma. Ne zvuči li to kao dobra pozivnica?