Njegova rješenja propituju kanone. Ugledni svjetski arhitekt za Telegram: 'Arhitektura je u procesu duboke transformacije'

I nije to jedino po čemu se taj bračni par ističe u svijetu arhitekture. U njihove značajnije projekte ubrajaju se, među ostalim, luksuzna stambena zgrada u West Villageu na Manhattanu i Yas Hotel koji je sada jedan od glavnih arhitektonskih obilježja novog razvoja Yas Marine i popratne staze Formule 1 u Abu Dhabiju. Velike pohvale dobili su za paviljon HydraPier u Haarlemmermeeru, Nizozemska, te za sjedište banke ING u Gentu u Belgiji.

Lideri u inovacijama

Radili su i interijere za Njujoršku burzu Advanced Trading, za vodeće američke trgovine Carlos Miele i Alessi, te Carlos Miele Store u Parizu. Pobijedili su na natječaju za Svjetski poslovni centar Solomon Tower u Busanu, Južna Koreja, za veliki kompleks kulturnih, hotelskih i izvedbenih umjetnosti u Penangu u Maleziji i Strata Tower u Abu Dhabiju.

Upravo dovršavaju ARC River Culture Pavilion, multimedijski muzej u Daeguu u Južnoj Koreji. Grade dva stambena tornja u četvrti Yongsan u Seulu, tornjeve blizance u Zhehzou u Kini i sudjeluju u razvoju jedne međunarodne zračne luke, projektu čiji su detalji još uvijek tajni. Grade također novi SO Hotel u Budimpešti, a razmišljaju i o konceptualizaciji futurističke luke za bespilotne letjelice u Dubaiju, što potvrđuje njihovu predanost inovativnom dizajnu koji prati tehnološki napredak.

Zbog svega toga američki magazin Time proglasio je Rashida i njegovu suprugu Lise Anne Couture liderima u inovacijama za 21. stoljeće.

Dokidanje tradicionalnih granica

Rashid tumači kako supruga i on evoluiraju više prema umjetničkoj praksi nego tipičnom arhitektonskom uredu. “Puno radimo na eksperimentalnoj arhitekturi i teoriji, te istražujemo više ezoteričnih aspekata svoje discipline. Tijekom godina, metodički smo, korak po korak, transformirali Asymptote u novu tipologiju arhitektonske prakse.”

Priznaje da je kao sin apstraktnog slikara i kipara, još od djetinjstva bio duboko uronjen u svijet umjetnosti.

“Danas neki umjetnici i arhitekti teže prijeći iz jedne discipline u drugu. Imamo umjetnike koji rade kao arhitekti, i tu se postavlja pitanje, mogu li arhitekti sebe shvaćati malo manje ozbiljno i pronaći teritorij za malo slobodniji rad unutar carstva umjetnosti? To stvara zanimljivu i intrigantnu dvosmislenost s mogućnošću eliminiranja tradicionalnih granica. Umjetnici koji postaju arhitekti i arhitekti umjetnici, obje su donekle neusklađene, ali, vjerujem, danas vrlo relevantne putanje.”

Arhitektura je istraživanje

Supruga i on, napominje Rashid, zapravo su prostorni inženjeri. “Termin ‘prostorni inženjeri’ pomaže nam da svoje studente potaknemo na preispitivanje svoga rada i želje da djeluju kao arhitekti. Imamo potpuno povjerenje u inženjere da će osigurati da avioni lete ili da mostovi i zgrade stoje. Međutim, u našoj se disciplini pojam stručnosti često krivo shvaća, a za mene je ta stručnost u domeni stvaranja prostornosti”, pojašnjava.

“Fokus nas kao arhitekata je širi i, pretpostavljam, prozaičniji, jer se bavimo funkcionalnošću, održivošću, korisnošću, kao i značenjem, istraživanjem i drugim aspektima. Naš se kreativni rad treba usredotočiti na neku vrstu prostornog inženjeringa, gdje je veća sfera složenosti pozvana da oblikuje prostor i, šire, arhitekturu.”

Njihov je fokus usredotočen na istraživanje novih prostornih mogućnosti u arhitekturi. “Često nas opisuju kao arhitekte naizgled zaokupljene formom i njenom manipulacijom uz pomoć računala i softvera. Međutim, ispod tog površnog čitanja onoga što nas zaokuplja nalazi se naša primarna briga, koja je uvijek bila problem same prostornosti.”

Estetika futurističkog dinamizma

Hani Rashid dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za vizionarske projekte u rasponu od umjetničkih instalacija do dizajna velikih zgrada. Svojim radovima predstavljao je SAD na 7. međunarodnom bijenalu arhitekture u Veneciji, čije je deveto izdanje njegov biro Asymptote Architecture i dizajnirao.

Za to je dobio prestižnu austrijsku Nagradu Frederick Kiesler za arhitekturu i umjetnost, kao priznanje za izniman doprinos napretku i spajanju umjetnosti i arhitekture. Instalacije Asymptote predstavljene su u brojnim muzejima, uključujući njujorške MoMA i Guggenheim, kao i njemački Documenta11.

Za ostvarenja Asymptote Architecture stručnjaci tvrde da se ističu inteligentnim, inovativnim i vizionarskim projektima koji uključuju nacrte zgrada i umjetničke instalacije. Rashid je poznat po tome što u svom radu kombinira naprednu tehnologiju, digitalna okruženja i nove materijale. Njegov rad često pokazuje futurističku estetiku, s elegantnim, dinamičnim oblicima i formama koje se čine kao da su u pokretu.

Uvijek globalna perspektiva

Ovaj napredni pristup često rezultira dizajnima koji su ispred svoga vremena. Njegov rad karakterizira interdisciplinarni pristup, crpeći ideje izvan tradicionalne arhitekture, uključujući umjetnost, znanost i tehnologiju, a takva široka perspektiva omogućuje inovativna rješenja i kreativne dizajne.

Rashidov portfelj uključuje i niz eksperimentalnih projekata koji pomiču granice konvencionalne arhitekture i služe kao poligon za testiranje novih ideja i tehnologija, utječući na njegove praktičnije arhitektonske radove.

Njegov je rad globalno orijentiran, s projektima i utjecajima koji obuhvaćaju različite kulture i geografije, a ta globalna perspektiva obogaćuje Rashidov pristup dizajnu, omogućujući raznolik raspon arhitektonskih izraza, pa projektira kulturne institucije, luksuzne komercijalne i stambene kao i spekulativne projekte koji zamišljaju budućnost arhitekture i urbanizma. Jezik njegova dizajna često uključuje fluidne oblike i kontinuirane površine, odmičući se od tradicionalne ortogonalne arhitekture, kako bi stvorio prostore koji teku i međusobno su povezani.

Traganje za besprijekornošću

On i Lise Anne, govori Rashid, u svakom svojem projektu pokušavaju vrlo precizno definirati i istražiti ono što bi se moglo nazvati “besprijekornom prostornošću”. “Korištenje parametarskih alata ili, na drugoj razini, želja da se pozabavimo pitanjima okoliša, ili čak naš interes za reinventiranje formalnih aspekata arhitekture, sve to komponente su istog problema – to jest, otkrivanje neke vrste nove i transformirajuće prostornosti.”

Rashidova fascinacija više je usmjerena prema umjetnosti koja istražuje područja optike, fenomenologije i eteričnosti. “Ova preferencija proizlazi iz odstupanja od starije generacije modernističkih heroja poput Le Corbusiera, Alvara Aalta, Miesa Van der Rohea i mnogih drugih, koji su vidjeli umjetnost kao srodnicu arhitekture. Vjerovali su da arhitekti mogu eksperimentirati s oblikom i materijalima kako bi stvorili inovativne dizajne i djela. Međutim, u suvremenom arhitektonskom svijetu, ovakav pristup postao je donekle iscrpljen.”

Od prošlih generacija, kaže, naučili su dvije važne lekcije: jedna je potencijal arhitekata da stvaraju monumentalne, ikoničke strukture, poput slavnog Franka Gehryja. Druga je prepoznavanje da mnogi od tih projekata često gube vezu sa stvarnošću našeg vremena, bilo da je riječ o održivosti ili prioritizaciji forme nad funkcijom.

Ponavljanje je smrt

“U suvremenom arhitektonskom prostoru traganje se prebacilo prema pronalaženju delikatne, nježne ravnoteže između tehnologije i ideologije, dok istovremeno tražimo duboku i trajnu ljepotu unutar simbiotskog odnosa koji želimo stvoriti. Radi se o premošćivanju jaza između estetskog, praktičnog i značajnog u našim dizajnima, rezonirajući kompleksnosti suvremenog svijeta.”

Rashid priča kako su supruga i on dosljedno odolijevali ideji prianjanja uz određeni stil. “Stil često ograničava i znači biti u modi u određenom razdoblju, što na kraju vodi neizbježnoj zastari. Kreativni proces za mene je uzbudljivo putovanje u nepoznato, a kombinacija uzbuđenja i straha potiče moju kreativnost.”

Vezanost uz određeni stil može, napominje, ugušiti kreativnost i brzo zatvoriti vrata istraživanju i inovacijama. “Pomisao na ponavljanje samoga sebe – uspješno za mnoge pojedince koji su uspostavili svoj prepoznatljiv stilski otisak – za mene je neinspirirativan put, koji me ne bi motivirao da svako jutro ustajem i odlazim u svoj studio.”

Strast za budućnost

Na pitanje zašto eksperimentira s izgledom svojih projekata i materijalima koje koristiti, Rashid odgovara kako svjetovi arhitekture, dizajna, inženjeringa i umjetnosti imaju bogatu povijest ispunjenu eksperimentima i potragom za novim idejama. “Naša strast duboko je ukorijenjena u budućnosti, i posvećujemo se oblikovanju te budućnosti kroz promišljene, održive i inovativne metode”, govori.

“Za nas, svaki projekt znači istraživanje njegove relevantnosti, potencijala za poboljšanje i, prije svega, pruža nam uvid u obećavajuću budućnost u kojoj se napredak i evolucija odvijaju u dinamičnom i uzbudljivom vremenu.”

Impresivna akademska karijera

Hani Rashid rođen je u Egiptu, a njegova obitelj emigrirala je u Ontario u Kanadi kad je bio mlad. Diplomirao je arhitekturu na Sveučilištu Carleton u Kanadi, gdje je upoznao svoju suprugu i buduću poslovnu partnericu, Lise Anne Couture. Magistrirao je arhitekturu na Cranbrook Academy of Art u Bloomfield Hillsu, Michigan.

Akademska karijera Rashida je impresivna. Bio je gostujući profesor na Kraljevskoj danskoj akademiji likovnih umjetnosti u Kopenhagenu, na Južnokalifornijskom institutu za arhitekturu u Los Angelesu, Fakultetu za dizajn Sveučilišta Harvard, Institutu Berlage u Amsterdamu, Sveučilištu Michigan, Sveučilištu Lund te na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta Princeton.

Predavao je na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču, Fakultetu za arhitekturu, planiranje i zaštitu na Sveučilištu Columbia u New Yorku, a dobio je i zvanje profesora na Cátedra Luis Barragán u Monterreyu u Meksiku, te je bio profesor na Švicarskom saveznom institutu za tehnologiju u Zürichu.

Kreativna suradnja je temelj

Njegova supruga Lise Anne Couture bila je članica kanadske nacionalne freestyle ekipe i profesionalna skijašica. Rashid tvrdi da je kreativna suradnja sa suprugom temelj njegovog života i rada. “Od dana kad smo se prvi put sreli, surađujemo dinamično i prilagodljivo. Ne samo da međusobno cijenimo svoje snage i talente, već također prepoznajemo i svoje nedostatke. A to je posebno važno kad je riječ o stvaranju umjetničkih djela i arhitekture.”

“To znači da se konstantno razvijamo, učimo i napredujemo, u konačnici pomičući granice svojih kreativnih nastojanja.”

Kad sam spomenuo da njegovi projekti podsjećaju na umjetničke skulpture, Rashid je odgovorio intrigantnim pitanjem: što to točno definira umjetničku skulpturu? “Naše arhitektonske projekte obično obilježava njihova formalna složenost. Ono što razdvaja skulpturu od arhitekture je cilj postignuća, gdje jedna služi za pružanje estetskih kvaliteta, dok druga mora funkcionirati i biti neodvojiv dio nečega drugoga, kao pto su grad, mjesto ili ideologija.”

Prijelaz u digitalni svijet

Kao primjer navodi projekte muzeja Hermitage u Moskvi ili sjedišta ING banke u Gentu, gdje odbacuju složene skulpturalne oblike. “Mi smo se namjerno okrenuli prema otkriću i manifestaciji arhitektonskog jezika koji nadilazi tradicionalne skulpturalne motive i estetiku. To odražava evoluirajući etos našeg vremena koji je mnogo više potaknut, rekao bih, identitetom, inteligencijom i ravnotežom.”

Priča kako su krajem devedesetih godina krenuli u transformacijske projekte poput projekata Virtual Guggenheim i Hydra Pier, signalizirajući prijelaz u digitalni svijet. To je rezultiralo stvaranjem prve znane zgrade koja se u svojem dizajnu i izgradnji oslanja isključivo na softver, bez analognih elemenata.

Ti su se pomaci razlikovali od arhitektonskih nastojanja poput Guggenheima u Bilbau Franka Gehryja, gdje su analogni postupci ostali prisutni. “Još jedan važan trenutak došao je otprilike deset godina kasnije s izgradnjom malog, elegantnog staklenog zdanja u New Yorku, koje odražava pozornost koju pridajemo detaljima i izradi”, govori Rashid.

Stalno redefiniranje je imperativ

Njihovi su im doprinosi kulturnim spomenicima poput Hermitagea, teatara Mariinski i Boljšoj u Rusiji, omogućili sudjelovanje u projektima velikih razmjera potaknutih kulturnim, ekološkim i fenomenološkim čimbenicima. “Ti projekti zajedno predstavljaju značajne trenutke u našem arhitektonskom putovanju, oblikuju našu putanju i viziju za budućnost.”

Arhitektura je, objašnjava Rashid, u svojoj biti, jednako neophodna kao zrak koji dišemo, jer utjelovljuje izražavanje života, kulture i kolektivne težnje i snove društava. “Služi kao ogledalo koje odražava tko smo i što težimo postati. Ipak, važno je priznati da se krajolik arhitekture nalazi u procesu dubinske transformacije, redefiniranja svoje suštine. Mnogi aspekti koje smo nekad uzimali zdravo za gotovo, čak i prije samo nekoliko desetljeća, prolaze kroz radikalne promjene.”

Arhitektura se, upozorava, postupno kreće prema simbiotičkom odnosu s prirodom, ne samo u simboličkom i poetskom smislu, kao što je to bilo u prošlosti, već kao temeljni tehnološki i filozofski okvir za stvaranje okoliša koji harmonično djeluju za čovječanstvo. “Ova tranzicija potiče značajne razvoje u materijalima i strategijama, poput pojave biorazgradivih građevinskih materijala, te zahtijeva od arhitekata da evoluiraju iz solista u dirigente, koji orkestriraju kompleksne ansamble pojedinaca, entiteta i fenomena kako bi oblikovali izgrađeno okruženje budućnosti.”

Nove tehnologije kao standard

Rashid objašnjava kako je bio izuzetno sretan što je imao priliku kao mladi profesor na njujorškoj Columbiji prvi predavati sveučilišni program usmjeren na korištenje digitalnih alata u polju arhitekture. “Tada digitalni alati nisu bili uobičajeni u programima za arhitektonski dizajn. To nas je dovelo do stvaranja nekih značajnih projekata, uključujući revolucionarni virtualni New York Stock Exchange 1998. i prvi virtualni Muzej umjetnosti za Guggenheim 1999.”

Od tog ključnog razdoblja dosljedno su koristili digitalne alate u svakom aspektu kreativnog procesa, od generiranja inovativnih ideja do praktične provedbe i faze izgradnje.

Početno su im digitalni alati služili kao sredstvo za istraživanje veza između oblika, značenja i tehnika arhitektonske izgradnje. “S vremenom smo proširili primjenu digitalnih tehnologija kako bismo se bavili metodama obrade, optimizirali procese izgradnje, istraživali ideje i provodili vremenske i kulturno bazirane simulacije, što je rezultiralo dubokom integracijom ovih alata u našu kompletnu arhitektonsku praksu.”

AI kao kreativan podstrek

S obzirom na Rashidov interes za nove tehnologije, ne čudi što je u posljednje vrijeme duboko zagrizao u područje umjetne inteligencije (AI), koristeći je uglavnom kao alat za istraživanje i generiranje novih i neočekivanih ideja. “To je slično uzbudljivoj partiji šaha, gdje svoje kreativne koncepte stavljam naspram jedinstvenih uvida AI-a. Ovaj novi dijalog između dvaju kreativnih entiteta zagolicao je moju znatiželju, a rezultati su bili izuzetno intrigantni.”

Umjetna inteligencija, smatra, nudi kreativnom procesu nove dimenzije, uvodeći neočekivane i inovativne elemente koji potiču njegovu kreativnost i kreativni proces. “Ta suradnja dovodi do uzbudljivih i nepredvidivih rezultata koji šire granice onoga što je moguće. Zajednički ples mojih kreativnih ideja i računalnih sposobnosti AI-a već mi donosi bogatstvo intrigantnih mogućnosti za oblikovanje budućnosti.”