Novi Netflixov špijunski triler sniman je u Hrvatskoj, nakrcan je zvijezdama i ludom akcijom. I totalni je promašaj

Tako u nešto preko dva sata gledamo izuzetno dinamičan i brz, ali formulaičan, nespretan i neinventivan kolaž žanra špijunskog trilera koji, povrh svega, povremeno djeluje i kao parodija. Problem je, međutim, u tome, što to autorima definitivno nije bila namjera.

CIA regrutira sposobne i ‘potrošne’ tipove

Radnja počinje u floridskom zatvoru gdje mladom zatvoreniku koji služi kaznu za ubojstvo (Ryan Gosling) prilazi iskusni CIA-in agent Fitzroy (Billy Bob Thornton) s ponudom za suradnjom. Učinio bih isto što i ti, kaže mu Fitzroy referirajući se na ubojstvo koje je njegov sugovornik počinio, čime pridobiva njegovu pažnju.

Agent u njemu vidi potencijalno korisnu akviziciju za program u kojem okupljaju problematične tipove sa specifičnim setom vještina i bez obitelji koja bi mogla postavljati pitanja ako im se što dogodi na visokorizičnim misijama u kojima će CIA, jasno, zanijekati ikakve veze s njima.

Velikim vremenskim skokom, gdje se potpuno zaobilazi sve što se dogodilo u međuvremenu, nepuna dva desetljeća kasnije pratimo sad već iskusnog Goslinga (poznatog samo pod kodnim imenom Sierra Six) u operaciji uklanjanja pojedinca “opasnog po nacionalnu sigurnost”, što će se, kad to Six i učini, pokazati kao ne baš posve točno, nakon čega Six okreće leđa agenciji i kreće u bijeg, s podacima koji mogu kompromitirati njegove nadređene.

Chris Evans u ulozi sociopatskog plaćenika

Tijekom akcije privukao je interes i mlade agentice Dani Mirande (Ana de Armas) koja će mu se kasnije pridružiti: to što je u filmu među njima izostala romantična veza jedno je od rijetkih mjesta gdje autori zaobilaze uobičajenu matricu.

U potrazi za odgovorima Six se obraća Fitzroyu, a kasnije i povučenoj agentici u Pragu, dok se jedan od vodećih operativaca CIA-e, Carmichael (posebno neuvjerljivi Regé-Jean Page) obraća sociopatskom plaćeniku Lloydu Hansenu (Chris Evans), čovjeku koji je ranije izbačen iz agencije zbog manjka discipline i potpunog izostanka ikakvih moralnih nazora. Hansen ubrzo pronalazi Fitzroyevu i Sixovu slabu točku i sustavno je koristi protiv njih, sve do kraja filma.

Međutim, s obzirom na to da se pokazalo da to nije dovoljno, Hansen privatno angažira desetke profesionalnih plaćenika koji odmetnutom agentu pokušavaju skinuti glavu, a tek onda vratiti povjerljive podatke, što im nikako ne polazi za rukom; Six je nezaustavljivi stroj za ubijanje koji tijekom filma s lakoćom – tek blago iritiran jer ga toliko gnjave – ubija na desetke plaćenika, čineći da Jason Bourne ili James Bond izgledaju kao bezveznjaci. U tom smislu, braća Russo gotovo da su opet snimila film o superjunaku.

Akcijske scene obilježava izuzetno pretjerivanje

U brzim skokovima između država, a već u prvom dijelu Six prolazi kroz Tajland, Azerbajdžan, Tursku i Češku, vodeći protagonist gotovo da išta jede, spava uglavnom na podu teretnih vlakova, transportnih zrakoplova ili prtljažnika automobila, primi stotine udaraca, a onda i više uboda oštrim predmetima i prostrijelnih rana, no sve to njega ne usporava previše.

Akcijske scene obilježava izuzetno pretjerivanje, pa i karnevalizacija nasilja: najupečatljiviji je primjer toga dugačka sekvenca u Pragu gdje se, na Hansenov poziv, pojavljuju različite skupine plaćenika koje će potom uništiti dobar dio centra Praga i pobiti pola gradske policije, bez da obave posao.

Ne može se reći da brojne akcijske scene nisu uzbudljive ili vješto snimljene: od jurnjava ulicama snimljenih najboljim kamerama i obilatom upotrebom dronova (direktor fotografije Stephen F. Windon najpoznatiji je po svojim radovima u filmovima iz serijala Fast and Furious), do atraktivne koreografije bezbrojnih fizičkih konfrontacija među likovima.

Gledatelji kojima originalnost i logičnost priče te razrađenost likova nisu posebno važni, mogli bi uživati u suludom tempu većeg dijela ovog filma. Svi ostali vjerojatno će ostati razočarani njegovom plošnošću.

Goslingov prvi film nakon četiri godine

Recimo ovo: CIA je svedena na slabo strukturiranu i jednodimenzionalnu organizaciju čiju primarnu aktivnost čine atentati, pri čemu nisu posebno suptilni ni obazrivi u djelovanju na području drugih država, kao da uistinu mogu raditi što god žele, i na kakav god način. A sve to manje-više orkestrira jedan od operativaca koji i nije na vrhu strukture.

Ryan Gosling, koji se inače vratio nakon četiri godine pauze od snimanja, ovdje igra pojedinca koji u mnogočemu nalikuje već sličnim koje je igrao: ne govori previše i opako je dobar u svom poslu, a sve poteškoće prolazi izrazito stoički. Mogli bismo bez problema reći da on svoju situaciju podnosi sizifovski, o čemu i izravno svjedoči tetovaža na njegovoj ruci, gdje stoji upisano ime antičkog apsurdnog čovjeka.

Ulogu Chrisa Evansa treba što prije zaboraviti

Chris Evans, stari dobri Captain America, ovdje očito uživa u ulozi sociopatskog plaćenika bez ikakvog kodeksa djelovanja, međutim, vjerojatno će biti sretan ako ovu ulogu što prije svi zaborave.

Njegov lik, neuspjeli agent i slobodni plaćenik koji u jednom trenutku onako usputno citira Arthura Schopenhauera, valjda da se tako pokaže da je studirao na Harvardu, teško je mogao biti manje smisleno napisan, a razina njegove dijaboličnosti i bezobzirnosti jednostavno nije nimalo plauzibilna. Iako se poprilično trudi, nije ni duhovit, što se manje-više može prenijeti na čitav film, a tako su braća Russo uspjeli iznevjeriti jedan od snažnijih elemenata svojih ranijih filmova.

Film snimljen po predlošku istoimenog romana

U zanimljivoj ulozi jedinog plaćenika koji je agentu Sixu napravio problem javlja se indijski glumac Danush, međutim, u situaciji kad gledatelj očekuje novi sukob između plaćenika i glavnog protagonista, plaćenik odustaje od zadatka i odriče se svoje financijske nagrade jer je odjednom shvatio da Hansen nije “častan čovjek”. Neobičan trenutak prosvjetljenja plaćenog ubojice koji je, kako proizlazi iz naracije, s popriličnom sigurnošću mogao znati kakve su moralne kvalitete čovjeka koji ga plaća.

Film je inače snimljen po predlošku istoimenog debitantskog romana Marka Greeneya, stoga nisam siguran leži li krivnja za ovako lošu priču u plošnom romanu ili je to posljedica adaptacije za scenarij – vjerojatno su oba faktora u pitanju – no čini se da su neke od golemih praznina i zaobiđenih stavki radnje, osobito kod iznošenja životne priče protagonista, namjerno uvedene, kako bi se ostavio prostor za nastavke, o čemu je u medijima već bilo govora.

Koliko si ovakvih filmova Netflix može priuštiti?

U tom smjeru može se tumačiti i otvoren kraj filma. Nakon što se Hansen i Six obračunaju u Hrvatskoj, na otoku Mljetu, u labirintu(!) dvorišta nepostojećeg, odnosno digitalno dodanog dvorca Zbrka, problem korupcije i prljavštine u redovima CIA-e nije riješen.

Uspostavljena je dinamika odnosa u kojoj su novi problemi zagarantirani, a njihov najbolji “sivi” agent ni u kojem trenutku više ne namjerava igrati po njihovim pravilima.

Pravo pitanje ovdje nije jesu li nastavci potrebni – jer zasigurno nisu – pravo pitanje je koliko si ovakvih filmova Netflix želi i može priuštiti. Da se radi o uratku snimljenog za višestruko manji iznos, nikome ne bi bilo previše stalo, međutim, s ovakvom glumačkom postavom i s ovolikim budžetom, The Gray Man teško da se može proglasiti ičim drugim osim promašajem.