Objavljena nova knjiga mlade književne zvijezde Édouarda Louisa, jednog od utjecajnijih glasova suvremene ljevice

Knjiga je istovremeno i politički pamflet koliko i umjetnička proza

Image: 638800476, License: Rights-managed, Restrictions: Contributor country restriction: Worldwide, Worldwide, Worldwide, Worldwide, Worldwide, Worldwide.
Contributor usage restriction: Advertising and promotion, Consumer goods, Direct mail and brochures, Indoor display, Internal business usage, Commercial electronic.
Contributor media restriction: {68386C57-CDA9-4D6F-8B90-983E1E934157}, {68386C57-CDA9-4D6F-8B90-983E1E934157}, {68386C57-CDA9-4D6F-8B90-983E1E934157}, {68386C57-CDA9-4D6F-8B90-983E1E934157}, {68386C57-CDA9-4D6F-8B90-983E1E934157}, {68386C57-CDA9-4D6F-8B90-983E1E934157}., Model Release: no, Credit line: Profimedia
FOTO: Profimedia

Iako će tek za nekoliko mjeseci napuniti trideset godina, francuski književnik Édouard Louis svojom se prozom nametnuo se kao jedan od najutjecajnijih glasova suvremene političke ljevice, njegove su knjige prevedene na nekih tridesetak svjetskih jezika, a na njima bazirane predstave pune neka od važnijih europskih i svjetskih kazališta.

Uz neosporne književne kvalitete, Édouardov uspjeh zasigurno donekle proizlazi iz činjenice da podiže most između dvije često odvojene kritičke pozicije s lijevog društvenog spektra, što se dobro vidi ne samo u njegovoj književnosti nego i u njegovom javno-intelektualnom angažmanu.

S jedne strane, artikulira probleme siromašnih radničkih obitelji iz kakve je i sam proizašao, odnosno sustava koji takve obitelji stvara, s druge strane, također iz vlastitog iskustva, progovara o sustavnom nasilju, marginalizaciji seksualnih manjina i položaju žena u patrijarhalnim radničkim obiteljima.

“Snažna priča o borbi jedne žene za dostojanstven život”

Borbe i metamorfoze jedne žene najnovija je knjiga Édouarda Louisa objavljena u Hrvatskoj, već peta od 2019. godine kad su u kratkom roku prevedena njegova prva dva romana. Za prijevod teksta od osamdeset stranica zaslužna je Vanda Kušpilić, a iz OceanMorea – njegova stalnog hrvatskog izdavača – poručuju sljedeće:

„U novoj knjizi, svojevrsnom pandanu romana Tko je ubio mog oca, Édouard Louis pripovijeda o životnoj preobrazbi svoje majke, žene koja je uspjela pobjeći iz začarana kruga siromaštva i nasilja čije užase Louis opisuje i u svome slavljenom prvijencu Raskrstimo s Eddyjem. Ova posveta majci dirljivo je pismo pomirenja i ujedno snažna priča o borbi jedne žene za dostojanstven život bez muškog nasilja i o pokušaju izlaska iz rodno i klasno uvjetovane opresije.“

Na tom tragu, moglo bi se zaključiti da je i ova knjiga – poput gore navedene Tko je ubio mog oca – istovremeno i politički pamflet koliko i umjetnička proza u klasičnom smislu riječi. Tamo u jednom trenutku i eksplicitno piše: ”Ne bojim se ponavljanja jer ovo što pišem, što govorim, ne odgovara na mjerila književnosti, nego nužnosti i hitnosti, na gorući zahtjev.”

Louis je sve aktivniji u svom političkom angažmanu

Svoje je teme Louis umjetnički uspješnije razradio u prvim dvama romanima, gdje uz već spomenuti prvijenac Raskrstimo s Eddyjem posebno treba naglasiti Povijest nasilja, njegovu najzreliju i najbolju knjigu.

Međutim, od tada je mladi Francuz učinio još nekoliko koraka u smjeru izravnije političke angažiranosti, primjerice, 2018. godine podržao je prosvjede radnika protiv privatizacije francuskog sustava željeznica, potom Pokret žutih prsluka, a onda i recentnije prosvjede protiv Macronove mirovinske reforme.

Jedan od konkretnijih dokumenata njegovih političkih stavova je Dijalog o umjetnosti i politici, knjižica razgovara s kultnim britanskim redateljem Kenom Loachem, kod nas prevedena prošle godine u izdanju Multimedijalnog instituta. Doduše, pokazuje ovaj razgovor pokazuje da kod Louisa ipak ima još mnogo mladenačke naivnosti koja ga onemogućava da stvari sagleda u stvarnoj kritičkoj perspektivi.

U međuvremenu je na čekanju još jedan prijevod

Zbog toga još uvijek stoji moja ranija prosudba o Francuzu: „Iako povremeno ima dobre uvide u realnost suvremenog trenutka, češće su njegovi zaključci suviše radikalni (zapravo ishitreni) i ne prolaze elementarnu intelektualnu raščlambu. Možda suviše epigonska i pojednostavljena, njegova se politička misao ponekad doima kao slabašni odjek ideja velikih francuskih teoretičara proteklog stoljeća. Znatno profinjenije i uvjerljivije Louis oslikava ljudsku psihu i međuljudske odnose.“

Domaća čitateljska publika s knjigom Borbe i metamorfoze jedne žene sada dobija priliku svjedočiti nastavku Louisova književno-intelektualnog razvoja, a u međuvremenu je u Francuskoj objavljena i njegova najnovija, dosad najopsežnija knjiga. Po dosadašnjoj praksi, mogli bi je relativno brzo ugledati u hrvatskom prijevodu.