Ova knjiga kaže da je Bond produkt krize srednjih godina Iana Fleminga
Kontroverzni pisac tvrdi kako je James Bond nastao kao isprika za pijanstvo Iana Fleminga
Daniel Craig je netipičan James Bond. Kada smo ga prvi put vidjeli u Casino Royaleu 2006. godine šokiralo nas je što Bond nikada nije izgledao starije. Pogotovo kada smo saznali da glumac nikada nije bio mlađi. Craig je izgledao izmoreno, s oštrim crtama lica i drastično nabildaniji od svojih prethodnika. Dio je to Bondove prošlosti, koja je bila ispunjena teškim djetinjstvom i ljubavnim tragedijama. Ali ipak, Craig ima samo 38 godina. Pierce Brosnan je imao 42 kada je dobio ulogu, Dalton 43, Roger Moore 46 i svejedno nisu izgledali kao da nose cijeli svijet na ramenima. Nitko od njih nije bio toliko ozbiljan.
Krizni Bond odskače od camp tradicije franšize, ali je u stvari poprilično vjeran orginalnom konceptu romana. Barem tako kaže Matthew Parker, autor knjige Goldeneye, Where Bond Was Born: Ian Fleming’s Jamaica. To je prvo djelo koje se bavi lokacijom koja stvarno nosi ime Goldeneye, imanje na sjevernoj strani Jamajke gdje je bivši špijun Ian Fleming provodio dva mjeseca svake godine i tamo napisao sve knjige o Bondu.
Kupovina tropskog imanja, kaže Parker, kao i povlačenje iz društva su jasni pokazatelji da se Fleming nije mogao suočiti sa svojom starošću. Njegov je argument da se većina osobnih kriza koje je pisac proživljavao u privatnom životu prelila u Bonda i tako ga pretvorila i Fleminga i lika u besmrtne špijune koji će biti tu negdje zauvijek.
Fleming je imao 35 kada se prvi put pojavio na Jamajci, na konferenciji o njemačkim podmornicama. Iste sekunde se zaljubio u otok koji ga je vraćao u djetinjstvo. Bio je potpuno opsjednut tom idejom da sve bude kao prije. Na kraju Drugog svjetskom ratu rekao je prijatelju: “Preselit ću se na Jamajku, plivati svaki dan i pisati knjige”.
Činjenica da je to stvarno i učinio je kao Bondovska fantazija. Rane dane je proveo roneći i loveći ribu podvodnim puškama. Izazivao je sudbinu održavajući po nekoliko afera s britanskim plemkinjama koje su se nastanile na otoku. Navodno je pio bocu džina dnevno i zahtijevao ga svi zovu ‘pukovniče’.
S tako predivnim životom, nije trebao puno maštariti da bi smislio život James Bonda. No, kroz njega je mogao proživjeti fantazije koje nije mogao u stvarnom životu. Bondov mačizam, kaže autor nove knjige, je rezultat Flemingove žudnje da ne ostari. Fleming je inzisitrao da je Casino Royale, prvu iz serije knjiga o Bondu, napisao da bi se odupirao “zastrašujućoj stvarnosti braka”. Parker, s druge strane, tvrdi da je napisao prvog Bonda da bi mogao nastavti financirati svoj luksuzni život nakon raspada braka i da bi si skrenuo pažnju sa svojeg sve slabijeg zdravlja.
Je li Fleming proživljavao krizu srednjih godina prije nego je taj pojam uopće prepoznat vjerojatno nikada nećemo saznati. Ono što znamo je da je koristio Bonda da bi opravdao svoje životne navike i neprihvatljivo ponašanje – 70 cigareta dnevno, sve teži alkoholizam, brojni ispadi, bjesomučno trošenje para na materijalne stvari koje mu nisu ni trebale i brojni preljubi.
Bond je zavoe Fleminga baš kao i sve nas. Za Fleminga je to bio je bijeg od osobnih demona, a za gledatelja (ili čitatelja) je oživljavanje mitova. Mita da srednjovječni muškarac može biti superheroj, da je stara Britanija još uvijek živa i da postoji mogućnost da se pobjede velike terorističke organizacije.