Ovo je nekoliko razloga zbog kojih ne smijete propustiti Dane hrvatskog filma
24. Dani hrvatskog filma predstaviti će potpuno novu generaciju autora
Dani hrvatskog filma, 24. po redu, ubrzano se približavaju. Godišnji festival koji prikazuje, vrednuje i nagrađuje najbolje od domaće produkcije filma kratkog i srednjeg metra 2015. se pojavljuje u suštinski izmijenjenom i mnogo ambicioznijem ruhu, ali i nešto drugačijem duhu, koji se očituje u nekoliko vrlo zanimljivih popratnih programa i smjeloj selekciji natjecateljskog programa. Ponajprije, DHF 24 imaju novog organizatora odabranog putem natječaja koje je raspisalo Vijeće Dana hrvatskog filma, sastavljeno od predstavnika strukovnih udruga i institucija.
To je produkcijska kuća Spiritus movens iz Zagreba, a kreativnu okosnicu festivalskog tima čine direktorica Zdenka Gold, umjetnički direktor i selektor Željko Luketić, izvršna producentica i direktorica marketinga Vlatka Jeh, izvršni producent Ivan Tofing i asistentica produkcije Dunja Bovan. Već je odabirom Željka Luketića za umjetničkog direktora, kao kritičara s posebnim interesom za avangardni, ali i žanrovski film, najavljeno da se DHF 2015. značajno mijenjaju.
Raznovrsna produkcija igranih filmova
Kao i svake godine, natjecateljski program DHF-a dijeli se na animirani film, dokumentarni film, eksperimentalni film, igrani film i namjenski film. Ove je godine, čini se, zastupljeno više filmova kvalitetne amaterske i samostalne produkcije nego inače, pri čemu se selekcija svejedno čini strožom nego prije. U igranofilmskoj konkurenciji koja poslovično privlači najviše pozornosti izdvajamo “Manjaču” Tina Žanića, film o kojem se već naveliko priča, svojevrsni nastavak nagrađivane “Kombe” iz 2011. Tu je i “Roza – teološki film ceste”, djelo vrlo talentirane amaterske filmašice i kritičarke Višnje Vukašinović o časnoj sestri koja pokušava položiti vozački ispit. Na filmu je većinom radila ekipa Kinokluba Zagreb, čiji je i redateljica istaknuti član, za produkcijsku kuću Lanterna magica.
Bit će prikazan i film “Horvatovi” Arsena Oremovića, prema priči Ante Tomića te u produkciji Ivana Maloče i Interfilma, ali i hvaljeni film “Da je kuća dobra i vuk bi je imao” redateljice Hane Jušić, snimljen u produkciji Akademije dramske umjetnosti i premijerno prikazan u programu Signals na ovogodišnjem festivalu u Rotterdamu, jednom od najprestižnijih u Europi. Iz ove kvalitetom iznimno ujednačene konkurencije izdvojit ćemo još film “Dan Marjana” Igora Jelinovića, s temom šetnje uz najpoznatije dalmatinsko brdo na dan Sv. Duje, zaštitnika Splita. Producent filma je Dario Juričan za Blank_filmski inkubator. Nipošto ne treba propustiti ni tradicionalno jaku kategoriju animiranog filma, u kojoj se ove godine prikazuju nova ostvarenja nekih od najjačih domaćih autora i autorica.
Animirani film i dalje niže uspjehe
Ističe se diplomski film “Vučje igre” mlade animatorice Jelene Oroz, nastao u koprodukciji Akademije likovnih umjetnosti i Zagreb filma, u kojem autorica potpisuje scenarij, animaciju, kameru i montažu, dok je za oblikovanje zvuka bio zadužen Natko Stipaničev, svestrani filmaš također u konkurenciji za nagrade s vlastitim projektima. Kuriozitet je da su “Vučje igre” uvrštene u studentski natjecateljski program prestižnog Međunarodnog festivala animiranog filma u Annecyu, čime se nastavlja kontinuirana niska inozemnih uspjeha hrvatskih animatora.
Matija Pisačić, poznati strip-autor i filmaš, a u posljednje vrijeme i sve agilniji producent, na DHF-u prikazuje svoj novi, raskošno crtani animirani film “Čoban” u produkciji Zagreb filma, za koji glazbu potpisuje Srđan Sacher, nekadašnji član i spiritus movens Haustora i Vještica. U konkurenciju se vraćaju i dva veterana, nekadašnji prvaci Zagrebačke škole crtanog filma – scenarist, crtač i redatelj Zlatko Bourek i animator Pavao Štalter s novim filmom “Wiener Blut”, inspriranim slikama legendarnih njemačkih ekspresionista Georgea Grosza i Otta Dixa. Među selektiranima su i novi filmovi Ivana Fodora, Draška Ivezića, Dee Jagić, Marka Meštrovića, Anje Šušanj i drugih autorica i autora.
Beskompromisni dokumentaristi i avangardisti
Dokumentarni film, još jedan rod domaće produkcije koji strelovito napreduje, na DHF-u je također zastupljen ostvarenjima renomiranih i nadolazećih autora. Spomenut ćemo film “Hrvatska djevica” Sunčice Ane Veldić, jedan od nekoliko selektiranih u produkciji Kinokluba Zagreb, u kojem autorica samostalno potpisuje gotovo sve aspekte kreativnog procesa, dok je na scenariju surađivala s Oljom Budimir, a u produkciji s Martinom Semenčićem. Igor Bezinović, jedan od naših najcjenjenijih mladih dokumentarista, predstavlja se filmom “Veruda – film o Bojanu”, koji pripovijeda o životu 24-godišnjeg pulskog kriminalca. Producent filma je Hrvatska radiotelevizija. Pozornost treba obratiti i na film “Višak popušim sam” autora Zorka Sirotića, debitanta na DHF-u. Riječ je o vrlo aktualnoj priči o bivšem novinaru u kulturi koji je nakon gubitka posla postao sitni švercer duhana, ponovno u produkciji Kinokluba Zagreb.
U kategoriji eksperimentalnog filma ističu se imena poznatih multimedijalnih umjetnika i umjetnica kojima je film čest medij izražavanja: Gorana Škofića (“Sektor”), Igora Grubića (“Spomenik”) i Sandre Sterle (“Utvrda Utopija”). Važan dokumentarac u konkurenciji je “Rakijaški dnevnik” scenarista, montažera i redatelja Damira Čučića, neobična priča o Mariju Haberu, alkemičaru modernog doba i strastvenom proizvođaču (i konzumentu) rakije, koju je radio u podrumu svoje kuće u Samoboru. Film je vizualna rekonstrukcija Haberovih tzv. audiosnimaka, djelo koje se “gleda ušima”. Naposljetku, Silvestar Kolbas u samostalnoj produkciji realizirao je film “Kino Crvena Zvijezda”, ready-made djelo nastalo kolažiranjem ostataka filmske vrpce iz kina u jednom slavonskom gradu, uništenom u ratu.
Nikad bogatiji popratni program
Glavni program zaokružen je filmovima koji će se prikazivati izvan konkurencije, u Fokusu, a među njima su noviteti Judite Gamulin, Antonije Begušić, Ivana Stanića, Lane Kosovac, Igora Šeregija i Tomislava Šobana. Popratni program DHF-a nikad nije bio bogatiji i raznovrsniji, pa preporučujemo da se o njemu informirate na službenim stranicama festivala. Mi ćemo izdvojiti dvije sasvim originalne i uzbudljive selekcije: “Dužina (ni)je važna: seks i erotika u kratkome metru”, s eksperimentalnim i igranim ostvarenjima jugoslavenske i hrvatske erotske kinematografije; a tu je i retrospektiva pomalo zaboravljenog dokumentarista Nikše Fulgosija (1919. – 1996.), poznatog i po obrazovnim namjenskim filmovima, inače i strip-scenarista koji je surađivao s mnogim velikim imenima Plavog vjesnika.
Bez iznimke, svi (odbijeni) filmovi pristigli na natječaj za prikazivanje na 24. Danima hrvatskog filma bit će prikazani na tzv. Salonu odbijenih u dvorani Muller kina Europa, u formi videobara prema izboru i na zahtjev gledatelja. Na festivalu će biti i izložbi, radionica i predavanja, a cjelokupni program održava se u kinima Europa i Tuškanac. Za kraj, spomenimo i izvrstan dizajn ovogodišnjeg festivala koji izaziva pozornost u svim svojim segmentima, a potpisuje ga studio Vojković & Daughters, niz godina zaslužan i za uspješan dizajn Zagreb film festivala.
U moru filmskih festivala u Zagrebu i Hrvatskoj, Dane hrvatskog filma dolaskom svakako treba podržati, ne samo zato što je riječ o izvrsnoj platformi za promociju domaćeg filma, s dugogodišnjem poviješću, već i zato što hrvatski film već neko vrijeme nije sinonim za dosadu, već upravo suprotno – kvalitetu. Samo treba znati što i gdje gledati.
