Ovo su svi umjetnici koji će predstavljati Hrvatsku na jednom poprilično važnom art događanju
U Pragu se 18.6. otvara izložba u sklopu prestižne europske manifestacije
Praški kvadrijenale najveća je svjetska manifestacija posvećena scenografiji i umjetnosti oblikovanja scenskog prostora, a obuhvaća i razne druge discipline povezane s dizajnom i arhitekturom u području teatra.
Kvadrijenale je posljednjih godina iz ogromne izložbe s više tematskih i nacionalnih postava polako prerastao u multidisciplinarno događanje obogaćeno brojnim aktivnostima koje umrežavaju cijeli Prag, a tu su i vrlo bogati izvedbeni i diskurzivni programi. Manifestacija se održava od davne 1967., a ove godine od 18. do 26. lipnja, sa središnjom temom “Shared Space: Music, Weather, Politics”. Tema se odnosi na prostore i okruženja koji, iako neopipljivi, imaju velik utjecaj na izvedbu i njenu percepciju, što će reći da se upravo “nevidljivi” čimbenici ovdje promatraju kao najvažniji elementi scenografije.
Tri podteme – Glazba, Vrijeme i Politika – zamišljene su kao moguća inspiracija kustosima nacionalnih izložbi, skupa sa svojim specifičnim značenjima u kontekstu izvedbenih umjetnosti. Republika Hrvatska na Praškom kvadrijenalu predstavit će se izložbenom koncepcijom “Intangible / Neopipljivo”, koja okuplja sljedeće autore, scenografe, redatelje i vizualne umjetnike: BADco., Borisa Bakala & Lea Vukelića, Damira Bartola Indoša & Tanju Vrvilo, Olivera Frljića & Igora Paušku, Sinišu Labrovića, Katu Mijatović, Boženu Končić Badurina, Boruta Šeparovića i Vlastu Žanić. Hrvatski postav realiziran je u organizaciji Ministarstva kulture i produkciji Hrvatskog dizajnerskog društva, a kustosi izložbe su kustos i likovni kritičar Marko Golub, ujedno i voditelj HDD galerije, dizajner i scenograf Nikola Radeljković te kazališni kritičar Igor Ružić. Dizajn postava potpisuje istaknuti dizajner, scenograf i umjetnik Mauricio Ferlin.
Sjecište izvedbene i suvremene vizualne umjetnosti
Izložba “Intangible / Neopipljivo” tematizira prošireni pojam scenografije na sjecištu između izvedbene i suvremene vizualne umjetnosti. U skladu s temom Kvadrijenala pokušavaju se rasvijetliti različite metode, pristupi, aktivnosti i objekti koji imaju snažan scenografski učinak, a pritom sami po sebi nisu nužno scenografija u smislu iluzioniranja scenskog prostora. Koncepcija polazi od primjera predstava i izvedbi koje se oslanjaju na participaciju publike i njezino uključenje u izvedbu, na fikcionalizaciju stvarnih arhitektonskih i javnih prostora, na prostor izvedbe kao mjesto kreativnog sukobljavanja ili pak na specifični tretman izvedbenog prostora pozornice. Postav također obuhvaća novije primjere umjetnosti performansa, koji se zbog svog neposrednog i najčešće nefikcionalnog karaktera rijetko proučavaju u kontekstu scenografije.
Raznolika djela devetero odabranih umjetnika i timova, realizirana tijekom posljednjih šest godina, na Kvadrijenalu će se predstaviti u formi kratkih filmova u režiji Ane Marije Habjan, u čijoj su izradi sudjelovali i snimatelj Boris Cvjetanović te montažerka Iva Blašković. Filmovi su kombinacija dokumentarnog i videomaterijala te pripovijedanja autora u prvom licu, a naknadno će se koristiti i izvan konteksta Kvadrijenala. Također će se tijekom manifestacije prikazivati na 3. programu Hrvatske televizije. Dizajn kataloga potpisuju Tina Ivezić i Damir Prizmić, a pored kustosa, katalog su autorskim tekstovima obogatili i Una Bauer, Mauricio Ferlin i Ana Marija Habjan.
1. Izvedbeni kolektiv BADco: ‘Ima li života na sceni? – Vježbe iz oblikovanja Zemlje’
Svojom serijalnom strukturom “Ima li života na sceni? – vježbe iz oblikovanja Zemlje” u najmanju je ruku dvostruka izvedba. Sastoji se od metateatarskih propitivanja funkcija publike i izvođača unutar sustava kazališne reprezentacije. Izvedba nudi prijedlog umjesto odgovora ontološki vraćajući “ljudsko” natrag u središte zbivanja.
Originalna izvedba: Pogon Jedinstvo, Zagreb 2012. Produkcija: BADco. i Domino
2. Damir Bartol Indoš i Tanja Vrvilo: ‘Tosca 1914’
Dokumentaristička trilogija “Svaka revolucija je bacanje kocke”, koju Damir Bartol Indoš autorski i izvođački potpisuje s glumicom i filmologinjom Tanjom Vrvilo, bavi se atentatima na prvake austrougarske uprave u Hrvatskoj prije Prvog svjetskog rata. Upravo kad je svijet obilježavao stotu obljetnicu početka takozvanog Velikog rata i čuveni pucanj u Sarajevu, premijerno je izveden i posljednji dio trilogije, “Tosca 1914”, o neuspješnom atentatu koji se dogodio samo mjesec dana prije sarajevskog u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na premijeri opere “Tosca”. Umjesto prigodničarskih historiografskih i geopolitičkih analiza, predstava nudi drukčiji rakurs jer kroz navođenje činjenica propituje nužnost reakcije na političko i institucionalno nasilje.
Originalna izvedba: Festival Perforacije, Studentski centar, Zagreb, 2014. Produkcija: Festival Perforacije i Kuća ekstremnog muzičkog kazališta (D. B. Indoš)
3. Božena Končić Badurina (vizualna umjetnica): ‘Štićeni prostor’
“Štićeni prostor” pripada grupi radova u kojima ova umjetnica već uzima postojeću arhitekturu i naseljava je pogledima, ponašanjima i pravilima ophođenja koja brišu i poplavljuju granicu između publike, izvođača i prostora izvedbe. Tako prostor koji sam po sebi ne nosi nikakav sadržaj niti upečatljivost dobiva neke sasvim nove gabarite nevidljive i beznačajne svakome tko nije prethodno upoznat s uvjetima i pravilima njegova korištenja. Pravila mu daju strukturu, ponašanje mu daje formu neprobojniju i kruću nego bilo kakav zid i bilo kakva arhitektura.
Originalna izložba: Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka 2011.
4. Boris Bakal (autor i redatelj) i Leo Vukelić (scenograf i izvođač): ‘Otac Hrabrost’
Intermedijski umjetnik uvijek zainteresiran za prostorno-specifične eksperimente i urbano okruženje Boris Bakal u svom radu istražuje povijesnu jezgru Dubrovnika. S minimalnim intervencijama Lea Vukelića u jedinstveni “ready-made” Dubrovnika jedno neobično turističko vodstvo preobražava se u veliko putovanje u tamu i podsvijest, onkraj granica stvarnosti i sna, života i smrti.
Originalna izvedba i produkcija: Dubrovačke ljetne igre, 2013.
5. Oliver Frljić (redatelj) i Igor Pauška (scenograf): ‘Dantonova smrt’
Jedan od najutjecajnijih kazališnih redatelja iz regije prvi put je sudjelovao na međunarodno slavnim Dubrovačkim ljetnim igrama s “Dantonovom smrću” Georga Büchnera. Radikalna revolucionarna pitanja susreću radikalnu scenografiju, koju su osmislili redatelj i njegov redoviti suradnik, scenograf Igor Pauška. Imobilizirana publika iskusila je strah od neposredne opasnosti koji je poslužio gotovo kao realizirana metafora izvorne drame i njenih posljedica.
Originalna izvedba i produkcija: Dubrovačke ljetne igre, 2012.
6. Siniša Labrović (vizualni umjetnik): ‘(Dokolica) Komunistički manifest’
Labrovićeva motivacija u ovom radu dijelom proizlazi iz njegove svijesti o implikacijama i konzekvencama umjetničkog čina. Kao i Komunistički manifest, glavni rekvizit ovog rada, Labrovićev performans unaprijed pretpostavlja kako se sustav (odnosno izvedba i pozicija sudionika u njemu) ne može tek tako korigirati iznutra, već zahtijeva prevrat, što se odlično preslikava na sam čin izvedbe ovog “participativnog performansa” koji, uspostavivši svoj imaginarni prostor i svoja imaginarna pravila u skladu s konvencijama umjetničkog događanja, uspostavlja i uvjete svog dokidanja.
Originalna izvedba: 9th Trouble Performance Festival, Les Halles, Bruxelles, Belgija, 2013.
7. Kata Mijatović (vizualna umjetnica): ‘Bus Kneževo – Osijek’
Umjetnica staje pred statičan kadar videoprojekcije i naglas izgovara imena naselja koja se nalaze na autobusnoj liniji između Kneževa i Osijeka. Zatim pokreće videoprojekciju snimke putovanja i, dok se kroz prozor u snimci naziru isprani obrisi kuća, polja i prirode, počinje namakati cijelu projekciju vodom. Videoslika tako, sloj po sloj, oživljava i izoštrava se dok cijela ne zablista. Toj slici u kojoj su zabilježene i brojne napuštene kuće, obradive zemlje i čitava naselja umjetnica pridaje isto značenje kao i svojoj dvojnici iz ranijih performansa – ono fantazme, utvare iz snova koja nakratko oživljava u teksturi vode i zatim nestaje gašenjem projekcije.
Originalna izvedba: Festival performansa Dopust, Pogon Jedinstvo, Zagreb, 2011.
8. Borut Šeparović (autor i redatelj): ’55+’
Ponajprije djelujući pod vlastitim brendom Montažstroj Borut Šeparović radi društveno osviješteno, politički svjesno i visokopeformativno kazalište. Predstava ’55+’ više je od kazališne izvedbe, ona je u isto vrijeme i politički skup i dio šireg projekta koji je rezultirao dokumentarnim filmom o obespravljenim i potrošenim društvenim subjektima čiji se glas mora čuti.
Originalna izvedba: Koncertna dvorana “Vatroslav Lisinski”, Zagreb, 2012. Produkcija: Montažstroj
9. Vlasta Žanić (vizualna umjetnica): ‘Recycle Bin’
“Recycle Bin” mnoštvo je istovremeno ponuđenih predmeta i instalacija. Velika pozornica ispunjena klackalicama, tranzistorima, neobičnim naočalama, svjetiljkama – rekvizitima koji su svi, jednom prije, bili korišteni u prethodnim performansima umjetnice Vlaste Žanić. Okupljeni ovako na hrpi prepušteni su svojevoljnom isprobavanju i preispitivanju publike koja tako postaje sudionik ambijenta nalik velikom igralištu. Nepredvidivo kretanje publike, uz miris zagorenog mlijeka, okus rožate i kakofoniju slučajno odabranih radijskih stanica, stvara anarhičnu situaciju na granici kazališne izvedbe i fluksusovskog hepeninga.
Originalna izvedba: Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 2014.
Izvor: Dizajn.hr