'Pelud je po meni pao...', zapisao je Ivan Goran Kovačić 1931. Danas mu je rođendan i pada na Svjetski dan poezije
Pročitajte kakvo je proljeće velikoga pjesnika dočekalo 1931. godine
Sudbina je htjela da se Svjetski dan poezije obilježava na dan rođenja našeg velikog pjesnika Ivana Gorana Kovačića (Lukovdol, 21. ožujka 1913. – okolica Foče, 12. srpnja 1943.).
Svjetskim danom poezije UNESCO je 1999. godine proglasio 21. ožujka radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Cilj je, između ostalog, i poticanje nacionalnih, regionalnih i međunarodnih poetskih pokreta.
Dan prije, što će reći jučer, na naša je vrata zakucalo proljeće, a ono je I. G. Kovačića 1931. godine dočekalo ovako:
VESNA U MENI
I svako je polje, i sve su ulice pune tjelesa,
vonj se svuda širi, a oči peku od nesna –
Danas je prešla preko bojišta prepuna gnjila mesa
– Kraljica Vesna…
Još je sinoćnje sunce ko škrtica plivalo u zlatu
i trpalo bljeskom lažnim usta željena Sunca –
dok nije ovoga jutra puknula pregrada siva – i Jutro u cvatu
dočekalo želju s vrhunca…
Kada dolove crne Proljeće bijelo obljubi
cvijećem – i skine zeleno velo s tijela Kraljica Vesna,
pa ga na polja položi i mirisnim dahom napuni:
pjevanjem pjesma.
Pa jaglaci žuti, što u sebi kriju djetinju radost,
i lasta plava, što ushit nosi vrh kuća –
daleke modre gore, ljubica lijepa ko mladost:
…Čas Uskrsnuća…
Sve miri oštrim mirisom cvijeća. Nebo modro ko anđela oko
s vjeđam oblaka. U vrtu jorgovana slavuja draga sluša…
Pelud je po meni pao. Miris upijam duboko,
U meni je Vesna druga: – Zanosna duša…
Zora, 1931.