Pogledali smo 'Okus ljubavi'. Francuski kandidat za Oscara raskošna je fešta za osjetila, film koji se gleda nepcem
Romantična drama s Juliette Binoche i Benoitom Magimelom u domaća kina stiže u četvrtak, 7. ožujka, u distribuciji MCF Hrvatska
Film je premijerno prikazan na filmskom festivalu u Cannesu 2023., gdje je osvojio nagradu za najbolju režiju. Šarmantan, lijep i romantičan film koji intimnosti između dvoje ljudi pristupa kao da je riječ o rijetkom, delikatnom začinu, a hrani kao ultimativnom osjetilnom iskustvu. Ljubavni maraton koji traje bez žurbe, i svakako ne na prazan želudac.
Godina je 1885. Selo u francuskoj provinciji. Povrtnjak, zora. Kamera zumira ruke koje iz zemlje izvlače golemu glavicu celera, mjerkaju ga, prinose nosu, spremaju u košaru. Ruke pripadaju Juliette Binoche, koja zajedno s Benoitom Magimelom utjelovljuje glavne protagoniste romantične drame “Okus ljubavi”, službenog francuskog kandidata za nagradu Oscar 2024., sinoć premijerno prikazanog u Zagrebu u sklopu Mjeseca Frankofonije.
Dražesni, bajkoviti hommage kulinarskoj tradiciji francuskog Belle Epoquea, film Vijetnamca Trana Anh Hunga senzualno je osjetilno putovanje kroz beskrajan niz gastronomskih pojedinosti koje spaja dvije “visoke” umjetnosti: hranu i ljubav.
U prvih 35 minuta filma kamera nježno švenka između Eugénie (Binoche) i nevjerojatno elaboriranih jela koja u prostranoj kuhinji ladanjske kuće priprema za bogatu gozbu koju će vlasnik imanja Dodin (Magimel) kasnije toga dana uživati s petoricom svojih prijatelja u raskošnom salonu na katu.
Fantastična plejada jela
Vadi se povrće, sjecka, miješa. Svega tu ima, meso, roba, puževi, začini… u tišini tek povremeno prekinutoj kakvim kratkim praktičnim obraćanjem sudionika ovih kuhinjskih manevara (tu su i kuhinjska pomoćnica i njezina nećakinja), polako iskrsavaju nevjerojatno elaborirane gurmanske poslastice, juhe, nabujci, pečenja, paštete, preljevi i deserti, posluženi u nedokučivo razrađenim sljedovima koje će domaćin i njegovi gosti – suvremenom želucu potpuno neshvatljivo – doista i uspjeti pojesti.
Dodin je nadaleko poznati kulinarski mag, Eugénie kuharica bez premca koja već dvadeset godina radi za njega. Kako vrijeme prolazi, njihova strast prema gastronomiji i obostrano divljenje koje osjećaju jedno prema drugom pretvorilo se u neku vrstu romantične povezanosti.
On ju stalno iznova prosi, no ona odbija – previše cijeni svoju slobodu da bi pristala na sužanjstvo supruge. Kemija koja postoji među njima postaje opipljivom kroz kuhanje: on osmišljava kompleksna jela, ona ih kuha ukusnije i originalnije od svakog prethodnog. Kad se ona razboli, ulozi se obrću: on počinje kuhati za nju.
Hrana kao ljubavna poezija
Eugénie ima besprijekoran instinkt za hranu, njezin kulinarski mozak kreativna je riznica kad je riječ o okusima, teksturi, mirisu, boji i sastavu jela. Dodin ne zaostaje – “Okus ljubavi” teče poput najljepše ljubavne poezije koja se konzumira servirana na porculanskim tanjurima.
Govori se malo ili nikako, a ono što se i kaže, vrti se oko hrane. Nema tu neke radnje, nema nekog osobitog zapleta, ako se pod zapletom ne podrazumijeva neprestano tinjanje ljubavi odavno započete seksualne veze između Eugénie i Dodina.
Čak i razgovori koje on vodi s prijateljima na ovaj ili onaj način tiču se gotovo isključivo hrane, kojoj se pristupa elitistički: kad Dodina i njegovu pratnju pompozni “princ Euroazije” pozove na večeru (koja traje apsurdno dugih osam sati), oni se izruguju nesuptilnom i nelogičnom slijedu i kombinacijama vina, a Dodin odlučuje princu uzvratiti pozivom na običnu kuhanu govedinu s krumpirima.
Film koji se doživljava nepcem
Tempo je raskošno spor (sve se odvija kao u usporenom filmu), što se može objasniti činjenicom da se ovdje kuha i konzumira prava hrana, za što je kao glavni gastronomski savjetnik na snimanju angažiran Pierre Gagnaire, najpoznatiji moderni francuski kuhar, dobitnik triju Michelinovih zvjezdica.
Na kraju dolazi nagrada: veličanstvena ekstravagancija okusa. Od početka je jasno: ovaj film napravljen je da se u njemu uživa kao u najslasnijem jelu, kao da je nekako moguće vizualno iskustvo doživjeti nepcem. “Okus ljubavi” film je za gurmane, zaljubljenike u haute cuisine, profinjene bakanalije u kojima je ljubav prema hrani uzdignuta na razinu udivljenja.
Šarmantan, lijep i romantičan film o jednom duboko intuitivnom odnosu, iznimno taktilna naboja, koji intimnosti između dvoje ljudi pristupa kao da je riječ o rijetkom, delikatnom začinu, a hrani kao ultimativnom osjetilnom iskustvu. Ljubavni maraton koji traje bez žurbe, i svakako ne na prazan želudac.
