Pogledali smo prve dvije epizode nove mafijaške serije 'Poziv'. Nema sumnje, ovo će biti veliki regionalni hit
Premijerno televizijsko prikazivanje kreće 18. studenoga
Prljavi Harry Callahan živi na našim prostorima. Zove se Anica Reljić, a izborila ju je Mirjana Joković, posestrima Clinta Eastwooda. Gluho je noćno doba. Anica je na smjeni u call centru neke telekomunikacijske kompanije. Znamo je svi – jedna od onih nesretnih sredovječnih anonimnih žena na koje se izderemo kad nam krepa internet, podivlja račun za mobilni ili se zamrzne slika dok strimingamo neki film.
I dok notorna noćna smjena curi u nepovrat, Anica odjednom prima poziv unezvjerene Sonje Tošić (izvrsna Nada Šargin), bogate samohrane majke, koja tvrdi da je izložena telefonskim prijetnjama i želi saznati broj s kojeg pozivi stižu. U tom se noćnom času Aničin ustajali anonimni život naglo resetira. Mirjana Joković veličanstvenim minimalizmom lica mapira njenu prošlost, sadašnjost i budućnost, a priča „Poziva“ vratolomno se počne odmotavati.
Osmodijelna televizijska serija „Poziv“ (izvršna produkcija Brand Vision za Radio-televiziju Srbije) premijerno kreće 18. novembra na prvom programu RTS-a, emitirat će se subotom i nedjeljom, a Telegramu je omogućeno pogledati prve dvije epizode. Nema sumnje, riječ je o prvorazrednom trilerskom žanru sa snažnim društvenim implikacijama.
Intrigantan i slojevit scenarij
Prljavi veš zagađenog društva ispod tepiha suvereno i hrabro izvlače autori serije: redatelj Marko Đilas i scenaristi Iva Mitrović i Marko Popović. Njihove žanrovske i društvenoterapijske ambicije snažno se isprepliću i nadograđuju. Intrigantan, slojevit scenarij (koji se od onog slučajnog poziva račva do ekocida i mračne korupcije najviših državnih vrhova isprepletenih s mafijom) ne robuje linearnoj naraciji.
Priču nam redatelj isporučuje (uz finčerovski potuljenu kameru Svena Pepeonika) bogato popločanu flashbackovima i jednom posebnom dramaturškom gestom: kao da su nam na ekranu istodobno otvorene brojne platforme, web-stranice, clipovi… Natjerani smo tako na apsolutnu koncentraciju sopstvene detekcije, rame uz rame sa antiheroinom Anicom.
Poziv u pomoć kojeg je primila, crv sumnje koji je progoni da resetira svoje hibernirale instinkte pravde, natjerat će da zagrize u trag koji smrdi do neba. I opet stavi sve svoje snage u tvrdoglavo istjerivanje istine. Jer, Anica je bivša policijska inspektorica, bila je otrov za pretpostavljene, tvrdokuhana samosvojna autsajderka, tvrda i cinična spolja, a emocijama ranjiva iznutra, žena razorenog braka i rutinerka prisilne samoće… Kroz sve te dimenzije Mirjana Joković, uz diskretnu Đilasovu redateljsku gestu punu povjerenja, vozi riskantni slalom, magično nas vodeći u tajne života i društva sa ožiljcima.
Sve glavne uloge su žene
Jako je važna činjenica da „Poziv“ prvenstveno nose žene. Sve su glavne uloge ženske, dajući tako nenametljiv, a osviješten manifest otporu potlačenosti. Izazovna je zrelost mlade Danice Nedeljković (Tijana) koja sa Mirjanom Joković stvara dirljivi surogatni odnos kćerke i majke. Ana Franić, kao mafijaška šefica Una, dark lady podzemlja na javi, sugestivna je i dijabolična. Snežana Bogdanović otmjeno i puteno maskira led korumpirane ministarke Zvezdane. Niz odličnih noirovskih lica dali su i Uliks Fehmiu, Ermin Bravo, Nebojša Milovanović…
U traganju za komadićima dobra u neprekidnom imperiju ljudske opačine, Đilas je uzbudljiv, a diskretan detaljist. Jedna scena koja to savršeno prikazuje zbiva se u domu Tijaninog strica: hendikepirani dječak, očigledno obasipan ljubavlju i pažnjom bližnjih, sjedi u stolici pred teveom. Na ekranu se vrti dokumentarac sa Staljinom na odru. Nevinost dobra i industrija zla žive jedno do drugoga. Na nama je kojem ćemo se pozivu odazvati.