Pogledao sam drugu sezonu serije Stranger Things; genijalna je, baš kao i prva

Do zadnje epizode sezone, Stranger Things je postala serija o kojoj se prošle godine najviše pričalo, stoga ne čudi da je druga sezona najavljivana s puno više pompe, pa su i očekivanja bila visoka. Moram priznati da sam i ja jedva čekao drugu sezonu, s jednako visokim očekivanjima, iako istovremeno s laganom strepnjom da nema šanse da braća Duffer ponove uspjeh prve sezone. Odmah vas moram upozoriti, ako niste još pogledali seriju, možda bi bilo bolje da dalje ne čitate jer je sve puno spoilera.

Atmosfera je jedan od glavnih likova

https://www.youtube.com/watch?v=vgS2L7WPIO4&t=81s

Tvorci serije, braća Duffer, očito su pogodili pravu nostalgičnu žicu gledatelja koji se sjećaju osamdesetih. Scene poput one u kojoj Dustin na svom biciklu dojuri do gradske knjižnice i samo ga baci sa strane, i mene su potsjetile na dane kad sam vozio BMX s banana sicom i nisam se bojao da će mi ga netko ukrasti ako ga na sličan način ostavim ispred zgrade. Atmosferu prekrasno pojačava fantastična glazba iz tog vremena, koja je vrlo spretno ugrađena u svaku scenu, a svaka pjesma svojim tekstom na neki način opisuje scenu u čijoj je podlozi.

Cijeli paket zaokružuje vrhunska kamera i kadriranje koje podsjećaju na najbolje radove Stevena Spielberga, no ono što je na skroz suptilan način zapravo najljepše u toj atmosferi – klinci se druže! Razgovaraju licem u lice, a kad im walkie-talkieji zakažu (koje imaju zato jer su geekovi), jednostavno otpedaliraju do svog prijatelja i pozvone mu na vrata.

Na početku druge sezone naizgled se sve vratilo u normalu

Isti taj ugođaj koji je bio nepotpisani guest star, u jednakoj je mjeri prisutan i u drugoj. Zapravo, druga sezona počinje epizodom za koju se čini kao da prva sezona nije ni stala, osim što je u radnji prošlo godinu dana. Ponovno se bliži Halloween, isto vrijeme u kojem je prethodne godine sve počelo s Dungeons & Dragons seansom u kojoj Willa (Noah Schnapp) pobjeđuje zamišljeno čudovište Demogorgon, nakon čega ga na putu kući napada čudovište veoma slično Demogorgonu i odvodi ga u Upside Down, a ubrzo saznajemo da je Upside Down zapravo paralelna dimenzija našeg svijeta u kojem žive zločudna bića poput Demogorgona, do kojeg mogu doprijeti samo rijetki poput Willa i Eleven, koja je slučajno otvorila portal kroz koji ta zločudna bića mogu ući u naš svijet. Upravo kroz taj prolaz je Demogorgon ušao u Hawkins i oteo Willa.

Godinu dana nakon što su Willa njegova majka Joyce (Winona Ryder) i šerif Hopper (David Harbour) spasili iz Upside Downa, te nakon što se Eleven (Millie Bobby Brown) žrtvovala kako bi ubila Demogorgona, čini se kao da se sve vratilo u normalu. Will je ponovno član svoje ekipe i provode dane u bezbrižnim dječačkim zanimacijama. No kako se bliži Halloween, Will postaje sve čudniji zbog sve češćih epizoda u kojima ima vizije Upside Downa.

Serija u početnim epizodama kroz te scene gradi klasičnu zloslutnu horor atmosferu koja podsjeća na djela Stephena Kinga, u kojoj nas ne zastrašuju čudovišta koja najednom iskaču iz mraka urličući. Umjesto toga straši nas osjećaj da će se uskoro dogoditi nešto jako grozno. Jedna od upečatljivijih scena je kad Will prvi puta ugleda Shadow Monster, koja neodoljivo podsjeća na poznatu scenu iz Spielbergovih Bliskih susreta treće vrste, što je tek jedna od brojnih posveta kultnim klasicima osamdesetih koje su braća Duffer ubacila u svoju seriju.

Druga sezona počinje polako, ali zloslutno

https://www.youtube.com/watch?v=jIOxK-168dQ

Druga sezona je jako uspješna u tom građenju tempa i postepenom povećanju napetosti; Willove vizije u kojima se ponovno nađe u Upside Down, kada se susreće s novim i mnogo većim čudovištem koje prijeti gradu, sve su češće. Pritom je svaka scena koja prikazuje Willove napadaje sve više uznemirujuća. Istovremeno šerif Hopper istražuje neobičnu pošast koja ubija usjeve lokalnih farmera, a svi događaju daju naslutiti da će uskoro nešto loše dogoditi u gradiću Hawkins.

Osobno me impresioniralo koliko spretno autori serije balansiraju taj zloslutni osjećaj koji najavljuje katastrofu s bezbrižnom svakodnevnicom klinaca. Upravo su ti klinci zvijezde serije zbog kojih ni u jednom trenu nisam posumnjao da će na kraju pobijediti zlo.

No u drugoj sezoni klinci na brzinu odrastaju zbog svega što im se događa. Mike, Dustin i Lucas suosjećaju s Willom i brinu ih njegovi sve ćešći napadaji, zbog kojih i oni sami postaju ozbiljniji u svojoj želji da pomognu prijatelju, a ne znaju kako. Na njihovu sreću, kao pomoć da ne odrastu prebrzo i suoče se s uobičajenijim problemima primjerenim njihovoj dobi (umjesto borbe s Demogorgonom), u Hawkinsu se pojavljuje intrigantna djevojčica Max koja brzo uvodi pomutnju među najboljim prijateljima.

Pomutnja među prijateljima

https://www.youtube.com/watch?v=7mjKv4ydU8k

Klinci otkrivaju da im je netko tko se naziva Mad Max oborio sve rekorde u lokalnoj igraonici video igara. Obzirom da su uvijek spremni na akciju, svojim dječjim špijunskim tehnikama otkrivaju da se zapravo radi o Maxine, djevojčici koju svi zovu Max, a koja se upravo iz Kalifornije doselila u njihov Hawkins. Upoznaju se s njom što neminovno dovodi do razdora unutar njihove grupe. Tim scenarijem su tvorci serije poprilično začinili cijelu situaciju između četvorice prijatelja, na način koji nismo vidjeli u prvoj sezoni kad se pojavila Eleven. A začinili su je na prilično pametan način, bez puno kompliciranja, s klasičnom dječjom temom prožvakanom milijardu puta, koja se savršeno uklopila u priču.

I u drugoj su sezoni klinci simpatični zbog svega što su radili u prvoj. No, Max je unijela novu dozu intrige ne samo među glavne likove, nego i kod gledatelja. Utoliko više što je stalno u pratnji svog puno starijeg polubrata Billyja (Dacre Montgomery) koji se vrlo brzo postavi kao alfa mužjak u školi i spreman je raditi probleme, ne samo Max, nego i njezinim prijateljima. Mladom Montgomeryju, poznatom kao Red Ranger iz ovogodišnje filmske verzije Power Rangersa, tvorci serije braća Duffer su objasnili da nakon prve sezone u kojoj je glavni zlikovac bilo čudovište, sada žele srednjoškolskog frajera koji će preuzeti tu ulogu.

Suptilni prikaz društvenih dinamika

Nisam siguran koliko su u tome uspjeli. Da, Billy je cijelo vrijeme frajer, većinu serije ne nosi majicu kako bi pokazao mišiće, cijelo vrijeme provocira Stevea kako bi mu naglasio da je preuzeo njegov status kralja srednje škole, ali mi osobno sve to nije imao neku težinu. Čak i na kraju sezone kad premlati Stevea sam se uhvatio u razmišljanju “ovaj tip nije frajer nego obični seronja”. Billyjev lik je nedvojbeno karizmatičan, ali mislim da nije u potpunosti zlikovac kakvim su ga braća Duffer zamislili.

S druge strane, Steve se razvio u pravog frajera. Upoznali smo ga kao tipičnu srednjoškolsku zvijezdu u prvoj sezoni kojoj sve ide od ruke. No do kraja prve sezone se u potpunosti mijenja kad odbacuje svoj status srednjoškolskog celebritya i postaje svojevrsni zaštitnik glavnih klinaca, s kojima ne bi htio biti viđen ni mrtav na početku prve sezone. Vjerujem da su tvorci serije na suptilan način htjeli pokazati društvenu dinamiku među osnovnoškolcima i srednjoškolcima, ali kroz te primjere naglasiti situacije u kojima se može izabrati biti boljom osobom, makar u maloj mjeri. Klinci najbolje to prikazuju svojim pravilima koje nazivaju Rule of Law u kojem je prvo pravilo da prijatelji ne lažu prijateljima.

Rule of Law

Upravo taj faktor da prijatelji ne lažu prijateljima je ključan u odnosu između šerifa Hoppera i Eleven. Neobična klinkica obrijane glave mi se uvukla pod kožu nakon prvih par kadrova, i jako sam se nadao da je nekim čudom preživjela do druge sezone. Na moju sreću, a vjerujem i mnogih drugih, Eleven se vraća već u prvoj epizodi druge sezone. Hopper ju je pronašao usred šume i brine se o njoj cijelu godinu. No prekršio je prvo pravilo prijateljstva i lagao joj je o njezinoj majci, za koju je rekao da je mrtva iako nije, te o još nekolicini drugih stvari. Eleven saznaje istinu te bježi iz svog skrovišta kako bi pronašla majku.

Mističnost koja se provlači kroz nekoliko prvih epizoda druge sezone prisutna je utjelovljena i u liku katatonične Elevenine majke. Riječi koje stalno ponavlja – duga, suncokret, tri nadesno četiri nalijevo, diši – zvuče intrigantno. dovoljno da se prosječni gledatelj zapita “što se sad događa?”. Objašnjenje tih riječi dolazi vrlo brzo, no meni osobno je bilo malo previše banalno. No to objašnjenje otkriva Eleven istinu o njezinom djetinjstvu te da ima surogat sestru. Svojim moćima pronalazi Kali, djevojku indijskog porijekla koja je prije mnogo godina pobjegla iz Hawkins Laba i sad živi s bandom otpadnika i sitnih kriminalaca u Chicagu. Tvorci serije su ponovno spretno dodali samo djelić radnje vezane uz odgovor na pitanje “što je s 10 prethodne djece koji su bili pokusni kunići prije Eleven”, vjerojatno namjerno ostavljajući prostora za razvoj te strane priče u sljedeće dvije sezone koje su već najavljene.

Demogorgon

https://www.youtube.com/watch?v=HGdPPYo9K98&t=12s

U jednoj od zadnjih scena prve sezone, Will povrati pužoliko biće, jasno nagovještavajući da će to imati implikacije u sljedećoj sezoni. Sad dolazi jedna od nelogičnosti u serijalu, ali sve sam im oprostio. Dustin godinu dana nakon Willovog bljuvanja puža u lavabo otkriva baš slično takvo biće u svojoj kanti za smeće koje udomi i nazove d’Artagnan. Dart, skraćeno, u roku od par dana naraste triput veći. Nisam mogao otjerati pitanje što se dogodilo s njim u tih godinu dana i zašto je ostao tako mali cijelu godinu, da bi u par dana narastao u čudovište. To je jedna od sitnih nelogičnosti serije koje je lako zanemariti.

No to me zapravo nije smetalo, jer je cijela priča s Dartom odlično uklopljena u seriju. Najveći problem i moj prigovor drugoj sezoni je došao kad je Dart narastao i kad se otkrilo da je zapravo novi Demogorgon. U prvoj sezoni je Demogorgon bio mistično čudovište koje se pojavljuje kroz zidove, ne može mu se pobjeći, priziva ga krv i gotovo ga je nemoguće ubiti, zbog čega se žrtvovala Eleven. U drugoj se pak sezoni pojavljuje cijela vojska Demogorgona koji izgledaju kao obični psi iz pakla (kakve smo vidjeli prije u mnogim filmovima) i iako su grdi kao tipična bića iz horora, nisu ni blizu zastrašujući kao Demogorgon iz prvog dijela, ali jasno je da se trebalo ostaviti prostora za novu prijetnju.

Suptilne reference na It, Aliens, Egzorcista, E.T….

S novom sezonom dolazi i novo čudovište, koje se u prvih par epizoda pokazuje u Willovim vizijama, ali uskoro se otkriva da je zaslužno za ranije spomenuto uništenje usijeva i stabala na granici Hawkinsa. U drugoj sezoni je moralo biti nešto veće, i braća Duffer u tome nisu zakazali. Neobično divovsko paukoliko biće za koje se Willu čini da je nastalo iz oluje se nadvija se nad gradom i ulazi u Willa kad počinje pravi horor u stilu Egzorcista. Serija je prepuna referenci na stare filmove iz osamdesetih, od Gooniesa, Kingovog It, Spielbergovog E.T-ja, ali čak do Aliensa i Egzorcista, no braća Duffer su sve posvete svojim očitim uzorima uspjeli uklopiti u seriju na vrlo suptilan i nenametljiv način koji će gledatelje potaknuti da uz smješak kažu “ovo prepoznajem”, umjesto onog gdje većina filmaša promaši pa gledatelji kažu “ovo je čista kopija”.

Klinci isprva novo čudovište nazivaju Shadow Monster, no nakon što otkriju da upravlja Willom, preimenovali su ga u Mind Flayer što je jedno od najopakijih čudovišta u Dungeons & Dragons svijetu. Obzirom da se sjećam dana kada sam kao klinac igrao Dungeons & Dragons, to su mi bili poznati termini i svidjelo mi se kako su braća Duffer ubacili ovu igru kao ključan faktor radnje. Iako im nitko od odraslih ne vjeruje, klinci otkrivaju kako pobijediti to čudovište kroz priručnik za D&D i na kraju se pokazuje da su upravo njihove teorije opravdane.

Što mi se svidjelo i što mi se nije svidjelo

Prva sezona me je, kao i mnoge oduševila, i odmah na prvu mi se svidjelo što serija nastavlja kao nova epizoda prve sezone, umjesto klasičnog odmaka između sezona na koje smo navikli u drugim serijama. Atmosfera osamdesetih o kojoj se toliko pričalo još uvijek je itekako prisutna i daje taj neopipljivi šarm i drugoj sezoni. Novi likovi koje upoznajemo, poput Max, Billyja, i Boba (Sean Astin), novog momka Willove mame Joyce koji je izuzetno simpatičan i na kraju spašava cijelu družinu, su očekivana progresija, a tvorci su ih potpuno neprimjetno uključili u cijelu priču što drugu sezonu čini još boljom.

S druge strane, druga sezona je najavljena kao još strašnija od prve. U tom segmentu mi je serija malo zakazala. Druga sezona je svakako strašna i na rubu horora, no prva sezona, s mističnim Demogorgonom za kojeg se ne zna što je ni odakle se pojavljuje, a na kraju ni kako ga ubiti, je u kontekstu horora bila uspješnija. U drugoj sezoni se upoznajemo s Mind Flayerom koji je najviše zastrašujuć kad se u prvim epizodama pojavljuje kao vizija Willu, a Demogorgon koji je u prvoj sezoni predstavljao ultimativno zlo, sad se pojavljuje ustostručen u vojsci pasa iz pakla (Dustin ih prigodno naziva Demodogs).

No, druga sezona Stranger Things je zaista odlična. Da, postoje neke sitne nelogičnosti koje će gledatelji primijetiti, ali lako ih je oprostiti jer ostatak serije gotovo da nema mane. Tempo serije i način na koji se radnja gradi su braća Duffer isplanirali do perfekcije, a zajedno s odličnom režijom i fantastičnom kamerom, serija je jedna prekrasna retro avantura. Na moju sreću već su najavljene treća i četvrta sezona.