Pokojna Anita Ekberg vratila se u Zagreb nakon skoro pola stoljeća
Fotografije kultne švedske glumice izložene su u KIC-u od 25. ožujka
“La Dolce Vita” iliti “Slatki život”, filmsko remek-djelo velikog talijanskog režisera Federica Fellinija iz 1960., svi koji su ga gledali (a takvih je mnogo!) ponajprije pamte po bezvremenoj sceni u kojoj se prelijepa švedska glumica Sylvia (tumači ju Anita Ekberg) noću kupa u senzualnoj crnoj haljini u rimskoj fontani Trevi.
Koliko god Fellinijev film bio važan za razvoj sedme umjetnosti, pa i poslijeratne kulture općenito (globalne kolokvijalne kovanice poput paparazza – sveprisutnih tabloidnih fotografa i novinara, ili dolčevite – tople majice s dugim ovratnikom – proizlaze izravno iz filma), scena kod fontane u kojoj se seksepilnoj glumici udvara legendarni Marcello Mastroianni zauvijek se usjekla u pamćenje gledatelja.
Arhetipska skandinavska ljepotica
Anita Ekberg u tom je filmu u biti utjelovila samu sebe. Bivša švedska misica zavidne figure i toplo-hladnog osmijeha nakon uspjeha u domovini već se ranih 50-ih zaputila u SAD na natjecanje za Miss Universe, ali umjesto da postane tražena manekenka smjestila se u Universal Studios, gdje su ju producenti slali da nastupa u svemu mogućem, od akcijskih filmova i komedija do ozbiljnijih drama namijenjenih zahtjevnijoj publici.
Premda je u to vrijeme igrala mahom manje role u Hollywoodu i Velikoj Britaniji, dijelila je scenu s glumačkim veličinama poput Johna Waynea, Lauren Bacall, Deana Martina i Jerry Lee Lewisa, Sterlinga Haydena, Boba Hopea i drugih. Tijekom 50-ih zahvaljujući brojnosti uloga, ali i karijeri tražene pin-up djevojke u američkom Playboyu, postala je arhetipska skandinavska ljepotica u angloameričkim zemljama i model koji će slijediti mnoge buduće gospođice i pustolovke.
https://www.youtube.com/watch?v=3o15UTomYsc
Nesuđena Bond-djevojka
Za njenu ikoničku prisutnost tijekom ludih 60-ih presudan je bio angažman u Fellinijevim filmovima, a njena ogromna popularnost u Italiji dovela je i do trajnog življenja u toj zemlji. S Fellinijem je surađivala i na omnibusu “Boccaccio ’70” (1962.), zajedno s još slavnijim kolegicama Sophiom Loren i Romy Schneider, te u filmovima “Klaunovi” (1972.) i “Intervista” (1987.), gdje joj je partner ponovno bio Marcello Mastroianni.
Manje je poznata činjenica da je Anita Ekberg na vrhuncu svoje popularnosti ranih 60-ih konkurirala i za ulogu Bond-djevojke Honey Rider u uopće prvom Bond-filmu “Dr. No” (1962.), ali je rola pripala dotad potpuno nepoznatoj Ursuli Andress. Možda su se producenti Harry Saltzman i Albert R. Broccoli uplašili da će neodoljiva Anita Ekberg toliko dominirati kadrom da će izgurati i samog Seana Connerya, kao što je već bila učinila s Mastroiannijem?
Također, pomalo je zaboravljen i posjet Anite Ekberg Zagrebu 1958. godine, u sklopu snimanja filma U znaku Rima. U Kulturno-informativnom centru 25. ožujka otvorena je izložba koja taj susret Anite i Zagrepčana izvlači iz ropotarnice pop-kulture, a temelji se na fotografijama velikog hrvatskog fotografa Milana Pavića, koje je prikupio i postav koncipirao povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović. Na web-stranici KIC-a poručuju da će “uz fotografije na izložbi biti predstavljena i dokumentacija, te nekoliko članaka iz onodobnog tiska koji oslikavaju percepciju Anite Ekberg u javnosti kao ekscesne i seksipilne zvijezde.”
Anita Ekberg nažalost je preminula u siječnju 2015. u 80-oj godini života, pa se ovom izložbom na neki način odaje počast ženi koja je svojom pojavom obilježila jedno razdoblje 20. stoljeća. Izložba je u Galeriji 512 KIC-a otvorena do 7. travnja.