Poslušali smo novi EP Natali Dizdar: 'Blues po kišnim plažama' oda je ljubavi i njezinoj sjeni - melankoliji
Ovo zrelo i muzički slojevito izdanje izašlo je pod egidom Aquarius Recordsa
"Blues po kišnim plažama" u svojih je pet pjesama oda ljubavi i njezinoj sjeni – melankoliji. Pjevačica prigrljuje ove međusobno prožete osjećaje, ali bez melodramatske patetike, dajući mini koncert duše nakon pet faza ljubavi: opčinjenost, očaj, rizik, rutina i zrelost.
U dvadeset godina koliko obilježava na sceni, sa “samo” četiri studijska albuma i sporadičnim EP-jevima u različitim formacijama, Natali Dizdar strpljenjem odbija šablonu tipične pop-pjevačice, ne mareći za klasični publicitet, popularnost i ‘hitoidnost’.
Nadolazeći peti album snima već godinama, mareći prvenstveno za smisao i kvalitetu rada, i prkosi praksama industrije davanjem vremena sazrijevanju nove glazbe, a ne mori ju ni skraćena pažnja publike, koja će podršku često dati hiperproduktivnijim imenima od nje. Natali to demonstrira na zrelom i muzički slojevitom EP izdanju “Blues po kišnim plažama”, složenom od glazbenih fragmenata stvorenih kroz godine.
Njima smisao i poveznicu daju jasno definirana estetika i scenska poetika. “Blues po kišnim plažama” imenom precizno opisuju melankolične četverominutne pripovijesti pjevačice i njezinih stalnih suradnika na EP-ju, natopljenom u melasu teških distorzija električnih gitara.
Pop koji to nije
Rijetkost je popa, posebice suvremenoga, imati gitarsko uporište, srž i skelet, a ostati – pop. Uvertira njezinih pripovijesti je “Kad mislim na to”, objavljena prije dvije godine kao singlica, koja otvara devetnaestominutno izdanje uvjerljivije zaokruženosti od mnogobrojnih dugosvirajućih prošlogodišnjih izdanja domaće glazbene scene. Nije uzalud s prvim danima godine sukošanska pjevačica s londonskom adresom dobila tri nominacije za prve ovogodišnje glazbene nagrade, Rock&Off (premda je jedna za pjesmu izdanu izvan EP-ja i u drugoj produkciji).
Nedvojbeno najsnažnije ostvarenje, “Padamo”, zaljubljenici njezina opusa možda će shvatiti kao nastavak oniričke “Mjesecu je dosadno”, čiju je glazbu i tekst prije desetak godina potpisao Rundek, a prljanje električnim gitarama postavlja ton ostatku mini-albuma čiji se blues ostvaruje u atmosferi produkcije i stihovima, više negoli očekivanim postavkama bluesa kao žanra.
Blues se vješto opravdava odabirom klasičnih instrumenata žanra, ali na dovitljive se načine prošiva pop repertoarom, čime njezin producent, aranžer i koautor pjesama Vlado Mirčeta izokreće očekivanje onoga što bi žanr trebao predstavljati. Jasan primjer je prpošna i treperava “Toliko toga”, koja je i dalje pop biser.
Poziva na promišljanje
Upravo zbog toga, pop zvuk Natali Dizdar ne uzbuđuje kao klasični radijski i lakoprobavljivi pop. Poigravanjem slušateljskih navika, njezina nas varijanta pop zvuka gura prema promišljanju o statusu žanra, a u lirskome smislu o propuštanju u životu.
Kad bismo Van Goghove noćne prizore preveli u zvučnu sliku, onda bi slikarev ekspresionistički kratki potez kista u glazbenom instrumentalu Natali Dizdar bio Mirčetina suptilna gitarska distorzija s natruhama radijalne psihodelije. Nije to neobično, s obzirom na njegovu ljubav prema – neka nas ispravi ako griješimo – električnoj gitari Eastwood (model Airline MAP Colin Newman čistog rezonantnog zvuka, raznolikog tona: od svijetlog i oštrog, do toplijeg i punijeg).
Svestranost u artikulaciji ove gitare omogućuje jasnoću na različitim frekvencijama, kao što to Mirčeta demonstrira u radu s Natali. No ne samo na njezinoj glazbi, nego i zajedničkom bendu Beti i matičnom mu Mayales, čiji je ovaj EP čujan stilski ogranak. Mirčeta gitaru čini prikladnom za širok raspon vintage glazbenih žanrova, od rocka do bluesa i indie popa, s aromom “kao-što-je-nekad-zvučalo”.
Prizvuci gospela
Ono što je Johnnyju Cashu bio Luther Perkins, Vlado Mirčeta je Natali Dizdar i kroz petnaestak godina glazbena braka postao je sinonim za njezin “zvuk”. Dojam pojačava bezvremenska balada “Krug” kao jedan od singlova s pokojim floydovskim gitarskim efektom. O prijemčivosti singla govori i cijeli niz akustičnih i remiksiranih izdanja objavljenih u kratkom razdoblju nakon izlaska samoga singla.
I dok sve to zvuči kao poslovična Natali Dizdar, da ne upadne u monotoniju stilske sigurnosti pobrinuo se estetski eksperiment pjesmom “Ocean” u produkciji Porta Morta. On se našao i na našoj listi najboljih singlova 2023. S mladim zagrebačkim kolektivom Natali trenutno radi na petom studijskom albumu garantiranog odmaka od posljednjeg desetljeća.
No dok se to ne dogodi, sanjivi zvuk popa, bluesa i soula definira Mirčetin stilski pečat gitarama i aranžmanima kakve prepoznajemo u njegovom bendu Mayales. Estetiku Mayalesa najbolje osjetimo u finalu petodijelnog EP-ja, pjesmi “Znam da me voliš”, koju podvlače i stihovi frontmena benda Petra Beluhana, u čijoj izvedbi Natali blista u vokalnim krešendima prizvuka gospela američkoga juga. Rijetko ovako uzbudljivo finale nekog albuma.
Oda ljubavi i njenoj sjeni
“Blues po kišnim plažama” u svojih je pet pjesama oda ljubavi i njezinoj sjeni – melankoliji. Pjevačica prigrljuje ove međusobno prožete osjećaje, ali bez melodramatske patetike; daje mini koncert duše nakon pet faza ljubavi: opčinjenosti, očaja, rizika, rutine i zrele ljubavi.
Kroz vješto korištene metafore i ponavljanja pjesnika Dejana Aleksića, također suradnika još od prethodnika “Iluzije”, kao i Petra Beluhana i Denisa Spičića, tekstopisca projekta Beti, pjesme EP-ja “Blues po kišnim plažama” zvučni su putokazi kroz labirint univerzalnih previranja, a otvaraju vrata riziku prepuštanja sreće romantičnome partneru.
Natali Dizdar ne kite u promidžbi bespotrebno titulom dive, iako gledajući na staž ona se običava pridijevati glazbenicama dvostruko starijima od nje. U našoj kulturi divama smatramo glazbenice snažne vokalne ekspresije, scenskog pristupa i karizme. Natali je ove kućice checkirala još kao natjecateljica glazbenog talent showa u kojem je dugoročno jedina prava pobjednica.