Praizvedba 'Franza' u Teatru ITD: Priča o malom titanu, nadčovjeku čija moralna dosljednost danas zvuči kao utopija
Pričali smo s Tomislavom Zajecom o praizvedbi njegove nove drame
“Pomalo je neobično da jedna takva nevjerojatna sudbina usred podjednako burnih i slojevitih povijesnih okolnosti, ostane relativno nepoznatom. U jednoj od knjiga o Franzovom životu, sociolog Gordon Zahn Franza Jägerstättera naziva i ‘usamljenim svjedokom’. Čini se da se njegova priča upravo na taj način već godinama polagano, ali nezaustavljivo širi dalje.
Kako smo Dado Ćosić i ja dulje vremena razgovarali o zajedničkoj suradnji, nakon što smo pogledali film Terrencea Malicka ‘Skriveni život’, Franzova sudbina činila se predivnim predloškom, ali i više od toga. A u trenutku kad nam se pridružio Rene Medvešek počela se ocrtavati i predstava”, opisuje Tomislav Zajec genezu svog novog komada “Franz” koji će se, u režiji Renea Medvešeka, 25. listopada praizvesti u Teatru &TD.
Mala titanska priča o karijatidama čovječanstva
Sudbina austrijskog seljaka Franza Jägerstättera (1907.-1943.) jedna je od onih malih titanskih priča o karijatidama čovječanstva. Franz i njemu slični istinski nadljudi, iz svojih sporednih pozicija bili su, i još uvijek jesu, junaci slabe povijesti. Oni sizifovski grade u sebi, i oko sebe, izdržljive cigle dobra. Zlom vremenu usprkos.
U trenutku kad je Druga svjetska klaonica prodrla i na Franzovu njivu, u zabačenom austrijskom selu St. Radegund, ovaj mirni pobožni čovjek, muž i otac (koji kao da dolazi iz Fordovih vesterna) odbija ubijati za račun pomahnitalog nacionalsocijalizma.
Ulaže prigovor savjesti i time započinje svoju Golgotu po austrijskim i njemačkim zatvorima. Istina, vjera i ljubav – sveto je trojstvo od kojega Franz tvrdoglavo nije odustajao. Sve do smrti pod sječivom giljotine, u berlinskom zatvoru Brandenburg Havel.
Franzova moralna dosljednost danas zvuči kao utopija
Ljudska i moralna dosljednost Franzova kalibra danas zvuči skoro kao fanatična utopija. “Apsolutno! A možemo samo pretpostaviti kako je zvučala u vremenu Drugog svjetskog rata, u kojem se i odigrala. Živjeti za i iz vlastitih uvjerenja, pa i pod cijenu drastičnih konsekvenci, čini se u svakom slučaju kao utopija”, slaže se Zajec i dodaje: “Ali istovremeno, Franz nam je pokazao da to uopće nije tako. Ono što je nevjerojatno u ovoj priči je snaga vjere i hrabrost da se ona živi do kraja. Međutim, iako se to možda može pomisliti, kod Franza nije bila riječ o fanatizmu, već o potpuno promišljenoj teologiji života usred dugih godina sveopće smrti, odnosno uvjerenju od kojeg jednostavno nije ni htio ni mogao odustati.”
Tomislav Zajec gotovo lapidarnim čuvstvima sagradio je Franzov martirij, pun emocija, otpora ljudskosti i neke dokumentarističke neminovnosti. Dado Ćosić glumac je koji u sebi nosi riznicu duhovnih potraga, tako da je Franz pravi ulog za njegovu osobnost. Geste pobunjeničkog teatra dobrote, koje redatelj Rene Medvešek emanira već trideset godina, zaokružuju ovaj umjetnički trio u delikatnoj misiji.
Poveznice s ratom u Ukrajini
“U vrijeme kada je gotovo općeprihvaćen stav da religije samorazdvajaju ljude i tjeraju ih u krvave ratove i uzajamno istrebljenje, izuzetno je dragocjeno svjedočanstvo o čovjeku koji je, istinski nasljedujući suštinske postulate svoje vjere, shvatio da je bolje izgubiti svoj život nego pregaziti Božju zapovijed ljubavi.
Danas, kada u Rusiji tisuće ljudi bježe pred mobilizacijom za agresorski rat u kojem, između svih ostalih manipulacija, svećenici obećavaju potpuni oprost grijeha svima koji poginu u borbama za nezakonitu okupaciju tuđeg teritorija, primjer Franza Jägerstättera jasno ukazuje da je i opet riječ o samo još jednom od bezbrojnih slučajeva temeljnog nerazumijevanja naše duhovnosti i krivog tumačenja kršćanskog nauka, povijesnog nesporazuma koji bi nas, ne osvijestimo li ga, u konačnici mogao koštati cijele jedne civilizacije koja je na tom nauku stasala”, ističe Medvešek.
Franz odlazi u prostor tišine
“Molitva je tamo gdje je i tišina: ispod tvoje košulje, posvuda oko tebe. U tvojim mislima. U mraku”, piše Zajec u drami. U praksi se događa posve suprotno, u rukama raznih ajatolaha kvazivjere manipulativno je bučna.
“Istina, ali Franz je od te manipulativne buke odlazio upravo u prostor tišine”, komentira Zajec i ističe zanimljiv podatak što ga je zabilježio svećenik Albert Jochmann koji je kao duhovnik uz Franza proveo njegove posljednje sate prije smaknuća: “Iako je godinama proučavao Bibliju i iz nje generirao vlastita uvjerenja, Franz je svoje posljednje trenutke prije smrti odlučio provesti upravo u tišini. Mislim da to, samo po sebi, sasvim dovoljno govori o kakvom je čovjeku bila riječ.”