Preminula je Simona Delić, prevoditeljica Bolaña i istraživačica hrvatskog baladnog korpusa
Simona Delić je svojim brojnim istraživanjima utemeljila komparativni studij balada u hrvatskoj folkloristici te ga upisala u suvremeni europski kontekst
“S tugom vas obavještavamo da je u 53-oj godini života preminula naša članica, znanstvenica i prevoditeljica Simona Delić. Ispraćaj će biti u četvrtak 11. siječnja u 10:00 sati u krematoriju na Mirogoju,” priopćili su iz HDP-a povodom odlaska Simone Delić, inače znanstvene savjetnice u trajnom zvanju na Institutu za etnologiju i folkloristu.
“Simona Delić se rodila 1971. godine u Tuzli. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine diplomirala je komparativnu književnost i španjolski jezik i književnost 1994. godine. Na istom je fakultetu magistrirala i doktorirala s tezom ‘Tema obitelji u hrvatskoj usmenoj baladi’. Od 1996. godine do prerane smrti radila je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Usavršavala se na inozemnim institucijama: Sveučilištu Complutense i Fundaciji Ramón Menéndez Pidal u Madridu te Deutsches Volksliedarchivu u Freiburgu.
Svojim brojnim istraživanjima, znanstvenim i stručnim člancima, kao i monografijama, utemeljila je komparativni studij balada u hrvatskoj folkloristici te ga upisala u suvremeni europski kontekst. Simona Delić je objavila značajan broj književnostudijskih, kritičkih i popularnih tekstova u časopisima Književna republika, Kolo, Forum, Dubrovnik, Ha-kol, Scrinia Slavonica i dr.
Prevoditeljica Bolaña i Fuentesa
Pisala je o pjesništvu petrarkizma, mediteranskim književnim poveznicama, starijoj i suvremenoj španjolskoj književnosti, upoznavajući hrvatsku književnu publiku s piscima koje je prevodila (Bolaño, Fuentes, Vargas Llosa, Marías, Redondo, Leante).
Objavila je knjige: Između klevete i kletve: tema obitelji u hrvatskoj usmenoj baladi (2001), Hispanoamerička bilježnica (2010), Silva Hispanica: komparativna studija o žanru balade u modernoj hrvatskoj i u španjolskoj usmenoj tradiciji (2011), Barca Bela. El Género de la Balada en el Mediterráneo (2012), Venerino zrcalo: folklorističke studije o sefardskoj književnosti (2015), među kojima je i autobiografska proza Sanjerenje ili neizbježne priče (2013).
Ovim tužnim povodom, tekst koji pruža uvid u znanstveni rad preminule Delić napisala je i Renata Jambrešić Kirin, za Institut za etnologiju i folkloristiku: “Nakon kratkog razdoblja intenzivnog bolničkog liječenja, ali dugog razdoblja iscrpljujuće borbe s teškom kroničnom bolešću, u pedesettrećoj godini napustila nas je kolegica dr. sc. Simona Delić. Rodila se 8. veljače 1971. u Tuzli, osnovnoškolsko obrazovanje nastavila u Samoboru, a gimnazijsko u Zagrebu gdje je 1989. upisala romanistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Studij balada u hrvatskoj folkloristici
Na istom je fakultetu diplomirala 1994., magistrirala 1999., a doktorsku disertaciju (‘Tema obitelji u hrvatskoj usmenoj baladi’, mentorica dr. sc. Tanja Perić-Polonijo) obranila 2004. godine. Od 1996. godine do prerane smrti radila je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Usavršavajući se na prestižnim inozemnim institucijama (Sveučilištu Complutense i Fundaciji Ramón Menéndez Pidal u Madridu te Deutsches Volksliedarchivu u Freiburgu), redovno prateći inozemne folklorističke studije, ali i neumorno tragajući za arhivskim i novim terenskim zapisima usmenog pjesništva, Simona Delić je utemeljila interkulturni studij balada u hrvatskoj folkloristici.
U svojim brojnim znanstvenim i stručnim člancima, kao i monografijama, pokazala je temeljitost i inovativnost u obradi hrvatskog baladnog korpusa te sklonost za interdisciplinarni i transkulturni pristup. Uspostavljajući kontakte s brojnim kolegama iz spomenutih inozemnih institucija, kao i Međunarodnom komisijom za baladno pjesništvo SIEF-a, na čijim je konferencijama redovito sudjelovala, Simona Delić je na najbolji način približila hrvatsku tradiciju suvremenoj europskoj baladistici. Eklekticizam te smjelo propitivanje i omjeravanje novih folklorističkih, kulturalnih i književnoznanstvenih teorija o ‘baladnom univerzumu’, odlika je njezinih triju knjiga koje se temelje na poredbenoj analizi hispanskih, balkanskih i sredozemnih balada.
U svom metodološkom pristupu povezivala je raznorodne koncepte i pristupe usmenoknjiževnim žanrovima – od Jollesove teorije jednostavnih oblika, Greimasove aktancijalne teorije, Lüthijeve semantike ‘baladnog familijarizma’ do sociološke teorije ‘kodova ljubavnog diskursa’ N. Luhmanna. Dopunjujući strukturalističku analizu (likova, zapleta, toposa) usmene pjesme teorijom performativa i izvedbenih ‘ljubavnih kodova’, Delić je potvrdila kako balada ne tematizira afektivne odnose članova obitelji, nego dotične konstruira kao aktante kompleksne ‘familijarističke etike’, a obiteljske napetosti, sukobe i katastrofe uspostavlja kao književne zaplete.
Otvorila prostor za nove istraživače
Stvaranjem samosvojne ali rigorozne klasifikacije hrvatskog baladnog korpusa Simona Delić je dala obol starijem formalističkom i strukturalističkom pristupu (usmenoj) književnosti, a svojim interkulturalnim pristupom otvorila prostor za nove istraživače balada i usmenog pjesništva unutar hrvatske folkloristike. Uz pet monografija i pedesetak objavljenih znanstvenih i stručnih radova, Simona Delić je priredila nekoliko rukopisnih zbirki usmenih pjesama i balada na temelju vlastitih terenskih istraživanja u Hrvatskoj te u Dokumentaciji IEF-a pohranila vrijednu građu sefardskih pjesama, kao i građu nastalu na terenskim istraživanjima u Španjolskoj.
Osim suradnje na projektima Instituta za etnologiju i folkloristiku, Simona Delić je surađivala s Hrvatskim semiotičkim društvom, madridskim arhivom Ramón Menéndez Pidal, Španjolskim društvom za opću i komparativnu književnost (S.E.L.G.Y.C.), Leksikografskim zavodom ‘Miroslav Krleža’, a bila je i dugogodišnja aktivna članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca i Hrvatsko-hispanskog društva, dočim je svojim brojnim književnim prijevodima i javnim nastupima aktivno sudjelovala u kulturnom životu grada Zagreba.
Prevela je više od deset romana i proznih knjiga za španjolskog (Bolaño, Fuentes, Vargas Llosa, Marías, Redondo, Leante), ponajviše za nakladničku kuću Profil. O vrsnoći njezina znanstvenog rada svjedoči i nagrada Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika Sveučilišta u Zagrebu za najbolju prvu knjigu ‘Između klevete i kletve: tema obitelji u hrvatskoj usmenoj baladi’ za 2002. godinu, zastupljenost u sveučilišnom kurikulumu iz folkloristike te redovita suradnja s Leksikografskim zavodom ‘Miroslav Krleža’ za područje folkloristike, hrvatske i hispanoameričke književnosti.
Za sve nas koji smo je poznavali i dijelili brojne institutske trenutke, Simona Delić je bila uistinu posebna osoba – snažna, usredotočena i do kraja posvećena svojim istraživačkim i prevodilačkim stremljenjima, a ujedno fragilna, ranjiva i nesklona zemaljskim obvezama i poslovima. Kako u baladnim zapletima ništa nije slučajno tako nije slučajno da nas je Simona napustila upravo u Ogulinu, rodnom gradu najveće hrvatske književnice, jer je i Simonin život u potpunosti bio vezan uz poeziju, balade i lijepu književnost, a ona sam živjela između sna i jave kao ‘oživotvorena kraljevna na zrnu graška’,” napisala je Renata Jambrešić Kirin.