Preminuo je legendarni redatelj Jean-Luc Godard, kum francuskog Novog vala

Francuski redatelj Jean-Luc Godard, kum francuskog Novog vala, umro je utorak u dobi od 91 godine, objavio je list Liberation pozivajući se na izvore bliske obitelji. Godard je bio među najcjenjenijim svjetskim redateljima, poznat po filmovima “Do posljednjeg daha” i “Prezir” kojima je pomicao kinematografske granice i inspirirao mnoge redatelje desetljećima poslije svoga vrhunca 60-ih godina.

Njegovi su filmovi raskinuli s ustaljenim konvencijama francuske kinematografije 1960-ih i pomogli u pokretanju novog načina snimanja filmova, uključujući rad s kamerom u rukama, brzim promjenama kadrova i egzistencijalnim dijalozima.

Najpoznatiji je po svojem ikonoklastičnom, naizgled improviziranom stilu kao i po nepokolebljivom radikalizmu. Ostavio je svoj pečat serijom politiziranih filovima 60-ih godina. Karijera mu je oživjela i posljednjih godina s filmovima Film Socijalizam i Zbogom .

Unuk Švicarca koji je osnovao Banque Paribas

Godard je rođen u Parizu 1930. godine. Otac mu je bio liječnik, majka kći Švicarca koji je osnovao Banque Paribas, tada slavnu investicijsku banku. Odrastao je i išao u školu u Nyonu na obalama Ženevskog jezera.

Vratio se u Pariz 1949. godine i pronašao si prirodno stanište u intelektualnim filmskim klubovima koji su u to vrijeme cvjetali u gradu. Upravo oni su se pokazali ključnim za Novi val.

Počeo je pisati za filmske časopise, potom je radio seriju kratkih filmova da bi 1959. počeo snimati svoj film Bez daha. Film snimljen na ulicama Pariza, sa scenarijem koji je pisan iz dana u dan postao je kulturnim fenomenom te je to i ostao. Godard je s njim osvojio Berlinski filmski festival i nastavio snimati seriju filmova silovitim tempom.

Revolucionar koji je stvarao umjetnika

Za mnoge ljubitelje filma nijedna riječ nije dovoljno dobra: Godard, sa svojom raščupanom crnom kosom i naočalama s debelim okvirima, bio je pravi revolucionar koji je od filmskih stvaratelja napravio umjetnike, stavljajući ih u rang s majstorima slikarstva i ikonama književnosti.

“Nije važno odakle uzimate stvari – već kamo ih nosite”, rekao je jednom Godard. Bio je pionir filmskog Novog vala koji se proširio u mnoge zemlje, a najviše uzeo maha u tadašnjoj Čehoslovačkoj.

Tarantinov, ali ne i svačiji idol

Quentin Tarantino, redatelj filmova “Pakleni šund” i “Reservoir Dogs” iz 1990-ih, često se navodi kao jedan od pripadnika novije generacije koja je pomicala granice nastavljajući na ono što su počeli Godard i njegova družba s pariške lijeve obale. Prije Tarantina pojavio se Martin Scorsese 1976. s “Taksistom”, uznemirujućim psihološkim trilerom o vijetnamskom veteranu koji je postao taksist i koji cijelu noć vozi ulicama s rastućom opsjednutošću da očisti zapušteni New York.

Godard nije bio svačiji idol. Kanadski redatelj Xavier Dolan, koji je s 25 godina podijelio nagradu s osamdesetogodišnjakom Godardom na filmskom festivalu u Cannesu 2014., bio je kontroverzan jednako kao i Godard, ali ga je nazvao “mrzovoljnim starcem” koji nije bio “nikakav heroj”.